Slovenski bendovi s hrvatskim vjerodajnicama

Reizdanja vinila Videosexa i Borghesije te CD-a Lublanskih pasa dobrodošao su podsjetnik na slovenski tercet bendova koji su u Hrvatskoj imali krug poklonika i bili dobrodošli na klupskim i dvoranskim koncertima

Borghesia

U osamdesetima mnogi su slovenski bendovi koristili neku varijantu hrvatskog ili srpskog jezika kako bi mogli približiti se jugoslavenskom tržištu od 22 milijuna stanovnika. Neki su imali veliki komercijalni uspjeh, neki su stekli kultni status, a treći su ostali u domeni demo-benda, bez nade da će se njihove snimke naći u tvrdim utorima ploča, umjesto u nježnim uspomenama fanova. Četrdesetak godina kasnije, sazrelo je vrijeme da se takve snimke objave na vinilima, u remasteriranim i današnjem dobu prilagođenim varijantama. Sva tri benda kojima su nedavno objavljeni remasterirani albumi bili su prilično zapaženi u Hrvatskoj, dakako, svaki od njih kod određene publike.

VIDEOSEX: LACRIMAE CHRISTI (Matrix Music)

U ožujku 1985. Videosex je objavio svoj drugi album, Lacrimae Christi (latinski za Kristove suze). Naslovna pjesma prerada je skladbe njemačkog skladatelja Carla Bohma. Na albumu je gostovao klavijaturist Laza Ristovski (Smak, Bijelo dugme), a B-strana albuma snimljena je u tada aktualnom pop stilu s elementima swing-jazza. Pjesme “Sivi dan” i “Tko je zgazio gospođu Mjesec” postale su veliki hitovi. U odnosu na prvi album, produkcija albuma Lacrimae Christi bila je vrhunska, jer su korištene najmodernije tehnike snimanja i skladanja (tada su bili dostupni prvi sampleri, sekvenceri i računala za skladanje glazbe).

Za razliku od razornog eponimnog prvijenca 1984., drugi album ipak nije ostavio dojam kompaktnosti pa su se eksperimentalni učinci isuviše izmiješali s očitom hitoidnošću pjesmama koje su bile predviđene kao singlovi. Na ovom se albumu Videosex nije mogao odlučiti hoće li krenuti stazama koje je definirao njihov komercijalni uspjeh s prvog albuma ili će krenuti putem njihovih sunarodnjaka Laibacha, s kojima su dijelili svjetonazor i kojima je vokalna solistica Anja Rupel maestralno ustupila vokal na besmrtnoj obradi pjesme Beatlesa “Across The Universe”.

Nakon 40-ak godina, dojam je identičan. Unatoč proširenoj produkcijskoj slici, Lacriame Christi doima se nedovršenim djelom koje otkriva izvrstan bend koji nije znao iskoristiti svoje potvrđene i definirane autorske te izvedbene potencijale.

BORGHESIA: OGOLELO MESTO (Matrix Music)

Album Ogolelo mesto (Rugged City) grupe Borghesia originalno je objavljen 1984. godine. Za produkciju su među prvima u istočnoj Europi počeli upotrebljavati elektroničke instumente, semplere i kompjutore.

Glazbu i tekstove za većinu pjesama napisali su pjevač Dario Seraval i pulski multiinstumentalist i producent Aldo Ivančić. Borghesia je postala poznata po svojim kontroverznim nastupima koji su uključivali snažne političke poruke protiv tadašnjeg režima. Od samog je početka za njihovo izražavanje bio vrlo bitan video medij. Njihovi rani video spotovi su provokativni i oslanjaju se na estetiku underground gay scene, alternativnih pokreta i kultnih nezavisnih filmova. Rani spotovi izišli su i na prvom nezavisnom video izdanju u istočnoj Europi, na VHS kazeti Tako mladi. Debitantski album Ljubav je hladnija od smrti objavljen je 1984. godine i smatra se jednim od najznačajnijih albuma jugoslavenske glazbene scene osamdesetih godina.

Album Ogolelo mesto (Rugged City) je kompilacija pjesama s mini LP-ja No Hope No Fear i LP-a Escorts and Model, za belgijski Play It Again Sam Records. Ta je kompilacija izašla samo u bivšoj Jugoslaviji, a 35.-u godišnjicu postojanja grupe obilježava reizdanje toga vinila u kolornoj varijanti.

Kompilacija odražava istinsku supremaciju Borghesije u autorskom i produkcijskom smislu, reflektira bend koji je prije četrdesetak godina imao iskaz koji i danas može zvučati inovativno, zanimljivo i uzbuđujuće. Ogolelo mesto je album koji iskazuje sve kvalitete koje je u to doba imala Borghesia i na neki način začinjavac je najvećih dometa benda realiziranih kasnije s albumima Resistance, Dreamers In Colour i Pro Choice.

LUBLANSKI PSI: HRAPAVOGROBO TE LJUBIM (Dallas)

Lublanski psi je slovenski punk sastav iz Ljubljane koji je djelovao početkom osamdesetih i bio uz bok sastava kao što su bili Berlinski zid, Čao Pičke, Niet, Via Ofenziva, U.B.R., Šund, Kuzle, Buldogi, Otroci socializma, Tožibabe, Industbag, O!Kult te Odpadki civilizacije. Njihova pjesma “TV (Ečerna revolucija)” jedna je od najvećih hitova slovenskog punka. Nisu se uspjeli probiti, jer su im vlasti 1981. zatvorile pjevača u „naci punk procesu“. Za Božić 1981. pustili su ga iz pritvora, no bend je bio previše uzdrman za ozbiljniju karijeru. Basist Matjaž Gantar svirao je kasnije u Pankrtima i razvio zavidnu poslovnu karijeru kao predsjednik uprave KD Groupa te postao jedan od najbogatijih Slovenaca. Pjevač Mario Šelih postao je ugledni slovenski glumac.

Kompilacija svih snimaka benda objavljena je 2004. na CD-u, a ovih dana objavljena je vinilna varijanta. Osjetno je kako se Lublanski psi nisu poveli za recentnim ljubljanskim tendencijama početkom osamdesetih, nego su nastojali sviračko umijeće ipak nadgraditi na višu razinu. Da je tome tako, dokaz su ponešto ambicioznije skladbe otpjevane na engleskom jeziku od kojih se izdvaja “For You Didi”, skladba koja izvrsno i danas funkcionira.

U tom smislu, dvostruki vinil Lublanskih pasa iskazuje bend koji je mogao mnogo dalje dobaciti (u što sam se uvjerio gledavši ih nekoliko puta u Rijeci i Ljubljani), no zbog niza nesretnih okolnosti ostali su na razini vječne nade. Dvostruki vinil ispravlja taj status, (CD izdanje nije pretjerano pomoglo obnovi sjećanja) te Lublanskim psima vraća zasluženi renome.

Lublanski psi