tri dana slobodne improvizacije
Impronedjeljak III ili razvoj u duhu najuspješnijih nastavaka
Treći međunarodni festival slobodno improvizirane i kreativne glazbe Impronedjeljak III održan je od 18. do 20. rujna u zagrebačkom klubu Močvara.
Na prvi dojam, festival umjetničke organizacije CARGO programski je pravocrtno nastavio gdje je prošle godine stao – u najpozitivnijem smislu te riječi. Umjetnički voditelj Damir Prica Kafka Capri ponovo je pozvao veliki broj glazbenika, sačuvao i pojačao veze s institucijama koje su program financijski podržale, čime je zadržao međunarodni karakter festivala. Zadržana je i programska specifičnost stvaranja ad hoc grupa glazbenika koji do tada nikada nisu nastupali u tim postavama.
Međutim, više nego u dosadašnjim izdanjima, pozvani glazbenici iz Hrvatske, Srbije, Slovenije, Austrije, Finske, Danske, Italije, Portugala, Velike Britanije i Sjedinjenih Američkih Država, na sasvim su osobnim razinama, svojim prepoznatljivim glazbenim karakterima i vlastitim kreativnim procesima donijeli i važne dijelove slagalice bogate povijesti free impro europske i svjetske scene čiju važnost često zanemarujemo ili zaboravljamo.
S tom je idejom Capri svu energiju oko priprema i planiranja programa usmjerio prema glazbenicima koji su pioniri europske free i impro scene, najprije one britanske, okupljene sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća, ali još više njemačke free jazz scene okupljene oko berlinske platforme i glazbene etikete Free Music Production (FMP) i njenim radikalno ekspanzivnim fokusom na suvremenu improvizacijsku glazbu i avangardni jazz još od kraja šezdesetih godina.
Pa iako će Capri reći da ima dugi popis glazbenika koje ovaj puta nije uspio dovući u Zagreb (zbog financijskih, zdravstvenih i drugih razloga), poput kultnih imena kao što su Evan Parker, Paul Dunmall ili Alexander von Schlippenbach, uspješno je organizirao dolazak britanske violinistice Susanne Ferrar, koja upravo spada u generaciju glazbenica koje su imale značajnu ulogu u razvoju britanske impro scene i koje su još uvijek aktivne.
Komadić impro povijesne slagalice na festival donio je i finski sopran saksofonist i skladatelj Harri Sjöström, također jedan od predstavnika starije generacije. Harri je krajem sedamdesetih svirao s Derekom Baileyjem, Paulom Lovensom, Johnom Russellom, Paulom Rutherfordom, Alexanderom von Schlippenbachom, a kasnije je nastupao i snimao sa Cecilom Taylorom.
U namjeri da što više domaćih glazbenika nastupi s gostima, dogovoreno je da upravo Sjöström nastupi u prvom setu prve večeri festivala s iskusnim, ali mlađim zagrebačkim gitaristom i skladateljem Pavlom Jovanovićem, violinisticom i multidisciplinarnom umjetnicom Tenom Novak Vincek i prekaljenim slovenskim bubnjarom Zlatkom Kaučičem. Uspješan set s pogođeno komplementarnim bojama, vrlo lijepo dinamički izveden. Glazbenici su se slušanjem i idejama dopunjavali kao da su već prije zajedno svirali. Svojom vještinom i glazbenim iskustvom dostigli su međusobnu interakciju koja je komunicirala i s publikom.
Drugi je set unaprijed obećavao. Naime, ovaj vješto spojen ad hoc trio sačinjavali su zagrebačkoj publici već poznati danski bubnjar Peter Ole Jørgensen (PERE UBU i Telepathic International Group), zagrebački kontrabasist s bečkom adresom Ivar Roban Križić, znanstvenik među improvizatorima, kao i Rodrigo Amado, fenomenalni portugalski free jazz saksofonist. Bila je to demonstracija čvrste linije komunikacije koja zahtjeva znanje i nešto instinktivnih reakcija različitih izražajnih naslaga. Zanimljivo je bilo vidjeti i Ivarovo usavršeno istraživanje proširenih tehnika s dva gudala.
Već treći set ponudio je neko sasvim drugačije razmišljanje. Jasna Jovičević, saksofonistica iz Subotice osmislila je koncept za strukturiranu improvizaciju s dvije napisane teme koju je izveo ad hoc trio nazvan Triple Reed s Damirom Pricom Kafkom i Ceneom Resnikom na saksofonima.
Posljednji set te večeri bio je talijanski Jooklo Duo. Ovaj žestoki duo tenor saksofona i bubnjeva koji čine Virginia Genta i David Vanzan zapravo je bio jedini aktivni sastav na ovom festivalu.
Drugu su večer otvorile Susanna Ferrar, Sylvia Hallett, Tracy Lisk i Maggie Nichols – i oduševile publiku. Žene u poznim godinama, potpuno neopterećene svijetom oko sebe, na pozornicu su donijele neku vrstu vještičje čarolije i lekciju iz povijesti improvizirane glazbe.
Poput već spomenute Susanne Ferrar, vokalistica i performerica Maggie Nicols i violinistica Sylvia Hallett, aktivne su na britanskoj impro i avangardnoj sceni od početka sedamdesetih godina i imaju nevjerojatne biografije, koja u slučaju Maggie Nicols uključuje plesanje u striptiz klubovima (pa i pariški Moulin Rouge), aktivni feminizam, jazz i vokalne radionice.
U ovoj im se kombinaciji pridružila nešto mlađa američka bubnjarka Tracy Lisk, koja je s Britankama već imala priliku nastupati u London Improvisers Orchestra. Set nevjerojatne muzikalnosti, mašte, slobode, velikog raspona dinamike. Jedna bosonoga, druga u step cipelicama, treća s pilom u ruci. Razigrane djevojčice u duhu i iskusne improvizatorice ponudile su publici neku svoju zamišljenu priču, a mi smo u čudu slušali.
Uslijedio je set ad hoc kvarteta, koji su činili saksofonist Rodrigo Amado, kontrabasist Boris Janje uz Jooklo Duo Virginije Gentae i Davida Vanzana. Nakon njih nastupili su u triju dva bubnjara, Gal Furlan i Zlatko Kaučič, i to s vokalisticom Vesnom Pisarović. Vrlo čiste estetike s Vesnine strane, rizično poput igre s oštricom noža, ali jednako tako hrabro i uvjerljivo.
I posljednjeg dana festivala održana su tri impro seta. Prvi je opet uključivao slovenskog bubnjara Gala Furlana, finskog sopran saksofonistu Harrija Sjöströma i slovensku pjevačicu Teu Vidmar, koja je posebnu pažnju privukla svojim vokalnim tehnikama, odnosno zvukovima stvorenim ustima koji se ne odnose samo na glas.
U drugom su setu nastupili Miodrag Gladović na gitari i elektronici, Peter Ole Jørgensen i violinistica Barbara Lüneburg.
Za razliku od prvog dana kada je nastupio uz Ivara i Amada, Jørgensen je sudjelujući u stvaranju ove zvučne slike svoje sviranje potpuno prilagodio Barbarinim mogućnostima na violini i Mijinoj elektronici, pa je trio zvučao sasvim usklađeno. Šteta što Mijo nije donio trombon koji u posljednje vrijeme uči svirati. Sigurno bi sjajno upotpunio svoja elektronička joystick rješenja.
Možda da bi bilo još interesantnije – kako publici, a još više i glazbenicima – Capri je nakon predviđena tri seta iz šešira nasumično vadio i prozivao glazbenike koji su u malim sastavima još jednom međusobno trebali zasvirati. S koncentracijom potrebnom za impro sviranje, ali ne i pamćenje izvučenih loto-band kombinacija, stvar se još malo zakomplicirala pa su ispale sasvim nasumično-nasumične kombinacije jer su se glazbenici prema vlastitom nahođenju okupljali u sastave.
Za veliko finale već je tradicionalno, uz otvoreni poziv, organiziran zagrebački kolektiv za slobodno improviziranu glazbu uz goste festivala – Apeiron. Na bini se okupilo dvadesetak glazbenika. Osim onih koji su nastupali prethodnih večeri, kolektivu su se pridružili i neki od najvažnijih predstavnika lokalne impro scene: Dani Bošnjak, Leo Beslać, Darko Rundek, Igor Pavlica, Bruno Vorberger, Neven Jurić, Franjo Glušac, Ivan Marincel i drugi.
Nakon prošlogodišnjeg Apeiron finala, većina se prisutnih glazbenika već tada složila da se u izvedbi nisu uspjeli zadržati neki elementi potrebni za slobodno muziciranje sastava te veličine. Buka je bila sveprisutna, a međusobna posvećenost i empatija izgubili su se u realizaciji svih tih mogućnosti slobodnih izbora. No ove godine, kao da je anticipirala mogući tijek izvedbe, Maggie Nicols je glasno s pozornice zamolila glazbenike da vode računa o dinamici, tonskim slikama, da jednostavno poštuju jedni druge. Jesu li te riječi pomogle ili su jednostavno glazbenici ovaj puta uspješnije slušali jedni druge – nije jasno. Uostalom, to nije ni bitno.
Ovogodišnji udruženi free impro pothvat uspio je izbjeći moguće zamke i pružio je brojnoj publici neponovljiv trenutak različitih izražajnih odluka, kreativnih iskri koje su dovele do sjajnih glazbenih interakcija.
Ako smo do sada za Impronedjeljak festival govorili da se uspješno svrstao na europsku kartu free i impro scene, nakon ovogodišnjeg izdanja i novog napora koji je Damir Prica Kafka uložio u njegovu organizaciju, slobodno se može reći da je, osim položaja na karti, Capri ucrtao i sve važnije trase kojima ova glazba neograničenih mogućnosti može na veliku scenu – i ravnopravnije – dovesti Zagreb i Hrvatsku.