POZNATI GLAS GRUPE MIZAR
Goran Tanevski: „Gdje god da me ostave, ja nisam tamo“
Gotovo 30 godina nakon što je svojim glasom i karizmatičnom pojavom obilježio uspon makedonske grupe Mizar, a potom otišao nekim drugim životnim putevima, Goran Tanevski se nedavno vratio glazbi
Album Ascend, koji tek treba biti objavljen 2024. godine u izdanju diskografske kuće Menart, prvi je dio zamišljene trilogije o životu Gorana Tanevskog i pretpremijerno će biti predstavljen u zagrebačkom klubu DVA OSAM u četvrtak, 14. prosinca, uz razgovor s Tanevskim uživo te projekciju videospotova koji prate nove pjesme. Razgovor će voditi glazbeni kritičar i novinar Dubravko Jagatić.
Nastupni album Mizara jedan je od ponajboljih albuma na ovim prostorima do danas. Kakvo je vaše mišljenje o njemu danas?
Svježina albuma koja se i dandanas osjeća temelji se na jednom iskrenom, entuzijastičkom i čistom pristupu. Znajući što smo sve prošli kako bismo došli do finalnog proizvoda, naravno da je prvi album kao tetovaža urezan i bezobzirno bi bilo skrivati ono što me i obilježilo. Svježina kojom album Mizar odiše sve do danas posljedica je originalnog pristupa, slobode i neobaziranja na trenutačne trendove u muzici. Oduvijek sam govorio da jureći trendove juriš za jučerašnjicom.
Zašto ste napustili Mizar nakon podrške kritike i publike krajem osamdesetih?
To je malo dulja priča, ali pokušat ću je ukratko oslikati. Želeći pod svaku cijenu uraditi autorski album, Gorazd Čapovski preslikao je prvi album i kreirao „novi“ materijal. Moja razmišljanja bila su daleko drukčija, a to je bilo u pravcu adaptiranja narodnih instrumenata i tradicionalnih ženskih vokala, s tim da upravo oni budu u prvom planu. Uostalom, sav imidž benda koji sam koncipirao dotad išao je u tom pravcu. Ideja nije bila prihvaćena. Nisam se htio besciljno ponavljati pa sam napustio bend. Kada je objavljen drugi album Svjat Dreams, čuo sam i vidio sve ono čime se Gorazd prethodno ismijavao, a sve mi je to djelovalo nabacano i bez jasne slike.
Što vas je inspiriralo u vokalnom izričaju, na koji način ste usvojili tradicijska glazbena nasljeđa?
Živio sam u okruženju koje je štovalo tradiciju. Ta kultura mi je urezana još iz djetinjstva. Bez obzira na to koliko dolazila moderna vremena, nikad nisam razmišljao dalje od mog okruženja. To je bio, barem kod mene, prirodni proces. Razmišljaš lokalno – djeluješ globalno. Isto kao kad leptir zamahne krilima u jednom dijelu svijeta, a uzrokuje uragan u drugom.
U kojoj ste se mjeri bavili glazbom u ovih 30 godina?
Od početka devedesetih, nakon mog odlaska iz benda, registrirao sam tvrtku Faust koja je uključivala i sve promotivne aktivnosti. Slijedeći kodeks koji kaže da se promotor ili producent ne bi trebali aktivno baviti umjetnošću koju promoviraju, ja sam se malo udaljio od muzike. To ne znači da nisam provocirao s vremena na vrijeme.
Radio sam muziku za TV film Sto sonuva kuceto? redateljice Maje Mladenovske i na kraju sam se 2007. odlučio sudjelovati u Mizarovom albumu Pogled kon cvetnata gradina. Nakon toga, 2008., povlačim se i iz biznisa i medijske prisutnosti te se posvećujem svom individualnom materijalu.
Ascend je prvi dio trilogije o vašem životu. Zašto trilogija i što slijedi?
Volim priču, emocije i prostor, ali već dugo osjećam da to polako nestaje kao prioritet ljudskog života. Od 2008. počeo sam stvarati priču koja će se baviti etapama mog života i života drugih ljudi. Nadam se da nije oproštajna poruka, ali nikad se ne zna.
Elem… Ascend je mladost i prica mladosti, More predstavlja emocije srednjih godina, a Sreken sum duri i bez sebe zrele godine, beskonačni prostor i raščišćavanje s egom. Koncept je disciplina u kojoj se osjećam najprirodnije. Volim kada djela pričaju jedno o drugom. Kao kad počnete graditi kuću i na kraju dočekate dim iz dimnjaka, iz dimnjaka zadovoljstva. To bi vam rekao svaki pušač (smijeh).
Što vas danas inspirira?
Inspiracija nije nestala da je opet tražim. Kako me je jedan prijatelj opisao: „Gdje god da ostaviš Gorana, on nije tamo.“