Maja Posavec: „Ima malo hrabrih glazbenika koji ne žele pjevati samo hitove, a oni vjerojatno nisu subotom navečer na televiziji"

Kantautorica Maja Posavec 30. siječnja u zagrebačkoj Laubi trebala bi održati koncert na kojem će predstaviti aktualni album Bye Bye Saturn koji je objavila prošle godine. Pjevačica koja je postala poznata zahvaljujući radu u grupi Detour ujedno je i akademski obrazovana glumica, a posljednjih godina uspješno ‘gura’ obje karijere, pa je jedna od rijetkih na domaćoj sceni koja se može pohvaliti i Porinom i Nagradom hrvatskog glumišta.

„Album je moja intima, pjesme koje pripadaju jednim dijelom samo meni”

Ako aktualne mjere dozvole, 30. siječnja u Laubi konačno biste trebali predstaviti svoj novi album Bye Bye Saturn. Jeste li uzbuđeni, što nas očekuje?
Da, uzbuđena sam. Volim koncerte jer je to najbolji način da predstavim svoju glazbu. Na koncertu ću, osim novog albuma, svirati i pjesme iz drugih projekata, što inače nije običaj. Ne očekujem da netko tko dolazi slušati Cohenove pjesme istovremeno plaća kartu za moj autorski koncert, ali s obzirom da je ovo promocija mog albuma, mislim da je jedinstvena prilika da svojoj publici poklonim i dio programa Večeri s Cohenom, kao i dio programa na engleskom jeziku pod imenom Poma.

Već nekoliko koncerta za redom sviram s istim glazbenicima koji poznaju ta tri opusa, tako da je i to jedinstvena prilika da ih odsviramo na jednom koncertu. Ti glazbenici su Jurica Štelma, Mario Bočić i Borko Rupena. Naravno, i Ivan Kapec s kojim ću izvesti i dio iz naše duo priče. Voljela bih otpjevati i neke pjesme grupe Detour s Nenadom Borgudanom, a pozvat ću i kolegice iz predstave Drama o Mirjani i ovima oko nje, Marinu Redžepović i Ivanu Krizmanić, da otpjevamo song iz predstave koji sam uglazbila. Eto, bit će to večer u kojoj ću objediniti dio svog opusa; kako su koncerti rijetkost, a i nakupilo se dosta toga, smatram da je to opravdano.

Zanimljivo je to preplitanje vašega glazbenog i glumačkog puta, pa se na albumu nalaze i pjesme “Ariel” i “Biljke” iz vaših predstava, a “Bye Bye Saturn” je iz filma Krhko. Kako ste koncipirali album?
Kazalište je moje radno mjesto, a glazba je sastavni dio kazališta. Album je druga priča. Album je moja intima, pjesme koje pripadaju jednim dijelom samo meni, iako su vezane uz predstavu ili film. Svaka pjesma stoji sama za sebe, a čak je i stilski drugačija, što ponekada nije najjednostavnije za povezati. Album je više povezan emotivnim spajalicama nego stilskim, logičkim ili zanatskim. Naprosto su te moje pjesme takve.

Maja Posavec/Vesna Zdenik

Obradili ste i Magazin, pa je “Piši mi” postala “Laži i meni”. Pretpostavljam da ste Magazin i slušali u djetinjstvu?
U djetinjstvu sam slušala sve što se tada slušalo, Magazin, Nove Fosile, Rivu. Ne znam zašto sam zapela za Magazin, valjda je taj melos dalmatinskih festivala bio najprisutniji na televiziji i radiju.

Jedna ste od rijetkih umjetnica koja ima Nagradu hrvatskog glumišta i Porin. Kako uspijevate kvalitetno gurati obje karijere?
Ne uspijevam, naprosto sam ponekad dobra u njima. Nagrade su fine, ali su prolazne, i nakon nekog vremena zaboraviš da si ih dobila. Oba posla volim i obavljam ih savjesno i posvećeno, zahvalna sam da ih imam, jer to je jedino što znam raditi.

Sestra Zrinka i vi ste umjetnice, ali ne dolazite iz glazbene obitelji. Kako ste shvatile da imate dara za glumu i glazbu; kako su vaši roditelji reagirali na to, jesu li vas odmah podržavali?
Odmalena smo pjevale, rano smo otkrile taj dar. Roditelji su nas podržavali. S glumom je bilo malo teže jer dugo nisam uspjela upisati akademiju, bila sam čak pet puta na prijemnom. Ne znam što mi je bilo. Ali valjda sam znala da je to to.

„Moja okolina je pratila moj put, moja ‘karijera’ nije nešto što se dogodilo preko noći”

Na kakvoj glazbi ste odrasli, tko su vam bili glazbeni uzori, osim Magazina?
Mislim da su moji prvi pravi glazbeni uzori grupa The Cranberries. Voljela bih napraviti nešto kao tribute za Dolores O’Riordan, s više glazbenika, kada situacije bude povoljnija. Mislim da je mnogima iz moje generacije to vrlo važna grupa. Krajem srednje počela sam slušati Azru, Balaševića, Nicka Cavea, Cohena, Haustor.

Dakle sve što je tada i većina slušala, ali zamijetila sam težište prema Caveu i Cohenu. Onda mi je jedan dan, doslovno, otkriven jazz i najdraža Ella Fitzgerald. Tek negdje na Akademiji upoznala sam se s novijom glazbenom produkcijom današnjeg vremena kao što su Coco Rosie, Joan as Policewoman, Cat Power, Antony and the Johnsons, Bon Iver…

Kako je izgledalo vaše djetinjstvo u maloj sredini kao što je Đakovo? Kako je vaša okolina reagirala na vašu karijeru?
Pa plesala sam i pjevala u folkloru. Nisam bila jako istaknuta, više povučena. Mirno odrastanje. Moja okolina je pratila moj put, moja ‘karijera’ nije nešto što se dogodilo preko noći, tako da je s vremenom postalo normalno da me tu i tamo vide na televiziji, a još me ponekad pitaju i zašto me nema u sapunicama.

Maja Posavec/Vesna Zdenik

I vi ste, kao i brojne kolege, sudjelovali na Turbo Limach Showu. Kako vam je tada bilo nastupati u emisiji koja se gledala u cijeloj zemlji?
Predobro, sjećam se tog iskustva, bila sam jako sretna i uzbuđena. Nisam pobijedila, ali ta je emisija bila dio našeg djetinjstva i bila mi je velika želja nastupiti u njoj.

Kasnije ste nastupali i u Hrvatskom idolu i Coca-Cola Music Stars. Kakva iskustva nosite iz tih showova?
Tamo mi je bilo teško. Tada još nisam uspjela upisati Akademiju, bila sam pod pritiskom da se nešto mora dogoditi i krenula sam u ono što se tada nudilo. Po prirodi nisam kompetitivna, i nisam ni znala što me snašlo, totalno kriva staza, ali, što sam tada mogla znati.

Na kraju ste zatvorili puni krug, pa ste bili vocal coach u Voiceu. Koliko takva natjecanja mogu pomoći mladim pjevačima u karijeri? Nažalost, mnogi su od njih nakon pobjede pali u anonimnost.
U Voiceu sam imala drugačiju ulogu, imala sam priliku da podržim mlađe pjevače i bilo mi je lijepo s njima. Nažalost, ipak je to emisija koja ima kratkoročne ciljeve podizanja gledanosti s novim licima koja pjevaju poznate pjesme. Talent je svugdje oko nas, većina pjevača dobro ili odlično pjeva, ali ima malo hrabrih glazbenika koji ne žele pjevati samo hitove, a oni vjerojatno nisu subotom navečer na televiziji.

„Grupa Detour jedna je od važnijih stvari koja mi se dogodila u životu”

Da se vratimo na vašu karijeru. Kako to da ste ipak studirali na Akademiji dramskih umjetnosti, a ne Muzičkoj akademiji?
Kao povučena djevojka smatrala sam da mi treba glumački zanat za scenu. Muzička akademija nije bila opcija jer nisam išla u glazbenu školu. Onako, znala sam da ću se glazbom uvijek baviti, a za glumu mi je baš trebala podrška Akademije.

Šira javnost upoznala vas je kroz rad u grupama Yammat i Detour. Kako gledate na rad u tim grupama, koliko su vam pomogli u izgradnji karijere?
Grupa Detour jedna je od važnijih stvari koja mi se dogodila u životu. S njima je počelo moje profesionalno bavljenje glazbom. Danas, s odmakom, puno više cijenim naš rad i ponosna sam na put koji smo prošli skupa. Ljudi me danas često prepoznaju kao bivšu pjevačicu Detoura, to mi je drago jer znam da su ljudima te pjesme emotivno bile i ostale važne. To je lijepo znati.

Možete li usporediti rad u grupi i solo karijeru?
Sada sam već dugo solo, recimo, puno je više posla kada si solo. Ali to su moje autorske pjesme iza kojih stojim sama, kao i potreba da pred slušateljima budem autentična. Kao glumica imam iskustvo odmaka od sadržaja ili uloge, ali kada pjevaš svoje pjesme taj odmak gotovo da ne postoji, to je jedna krhka pozicija, ali jedina moguća za mene, zasada.

„Scena se mijenja dolaskom mlađih generacija koje nisu ovisne o vrćenju na radiju i televiziji”

I u Detouru ste bili koautor nekih pjesama. Odakle crpite inspiraciju za pisanje?
Ponekada je to život, odnosi, emocije, priče drugih, slika, knjiga, predstava, a ponekad ona sama dođe u obliku ideje koju nastojim uobličiti. Pisanje je neki proces koji je veći dio mog života prisutan kao spontana stvar, i rijetko kada pišem jer baš moram; kada imam vremena, pisanje i skladanje se događa samo od sebe.

Što mislite o aktualnom stanju na hrvatskoj i regionalnoj sceni? Postoji li netko tko vas je posebno oduševio od novih izvođača?
Od novijih mi se sviđaju Fani Solomun i Miriiam, a volim i Mary May, Bad Daughter i The Gentleman. Scena se mijenja dolaskom mlađih generacija koje nisu ovisne o vrćenju na radiju i televiziji, ali estrada i dalje stoji neosvojiva.

Kako je epidemija koronavirusa utjecala na vaš život i rad?
Pa postoji doza nesigurnosti; izolacija, zaraza i nove mjere nam kroje raspored. Nadam se da idemo prema kraju epidemije, eto to nam želim.

Koji su vam daljnji planovi nakon ovog koncerta? Možemo li najaviti i nove nastupe?
Za pjesmu “Sretna” s albuma Bye Bye Saturn ovih dana će izaći spot koji je radila Timna Tomiša. Zatim 30. siječnja nastupamo u Laubi u Zagrebu. Nadamo se ostalim koncertima s ljepšim vremenom.