Manntra u Tvornici: Distorzirani juriš na domaći teren

S neumoljivom galamom pretvorenom u zaglušujuće nalete, Radagast je testirao što publika može podnijeti, dok je Manntra izvela pravi juriš na Zagreb i priredila svjetski show

Marko Matijević Sekul suvereno je vladao showom / Foto: Matej Grgić

Subota, 13. travnja, bila je rezervirana za još jednu metal večer u Tvornici kulture. Za razliku od večeri prije, kad je na istom mjestu svirao Jelusick i nije se moglo disati od vrućine, ovaj put Tvornica je bila ugodno ispunjena.

Večer je otvorio bend Radagast, folk metal petorka iz Sinja osnovana 2014. godine čija glazba objedinjuje ambijent etno folka i ekstremne metal glazbe.

Josip Cvitković kao glavni vokal i bas gitara, gitarist i prateći vokal Marko Bešlić, gitarist Nikola Buljan, Bruno Delonga na klavijaturama i prateći vokal te bubnjar Duje Maleš već su i na sam prvi pogled inspirirani narodnom predajom koja se, osim u glazbenim elementima, očituje i kroz kostime. Tradicionalna glazba naših prostora njima je veliko nadahnuće, kao i velikani heavy metal scene, što Sinjani na neki svoj način pokušavaju integrirati u vlastiti rad. Ova ekipa na pozornici djeluje izrazito kompaktno i posve uživljeno u priču koju iznose, a kroz nešto više od pola sata svirke predstavili su svoje autorsko stvaralaštvo i izrazito uspješno animirali publiku. Radagast su poput nekih postapokaliptičnih poganskih druida, vrlo rubni i žestoki, trenutno u fazi snimanja prvog albuma i videospota s kojim najavljuju album prvijenac.

Samo godinu dana nakon uspješnog albuma Kreatura i rasprodane prve njemačke turneje, Manntra je održala svoj jedini koncert pred domaćom publikom ove godine te ujedno i prvi nastup u Zagrebu od 2019.

Kostimografija nije izostala / Foto: Matej Grgić

Izrazito produktivni, najavljuju i ove godine novi album čija objava slijedi u rujnu. Da su Radagast bili pravi odabir za predgrupu upravo leži u toj poveznici s tradicionalnom folklornom glazbom koju Manntra njeguje već gotovo posljednjih 15 godina.

Ovu petorku čine Marko Matijević Sekul, Andrea Kert, Zoltan Lečei, Dorian Dodo Pavlović i Barren King, a svojom jedinstvenom kombinacijom snažnih vokala, folka, distorzija i tvrde ritam sekcije pokazali su zašto su toliko uspješni u inozemstvu. Njihov nastup je scenski promišljen do svake sitnice, nekad toliko snažno da poželite ipak osjetiti malo spontanosti. Međutim, ovaj bend ne želi ništa prepustiti slučaju jer su sve karte položili na njegovu uspješnost.

Tako to ipak rade oni koji se vani ozbiljno bave glazbom. Manntra sada to i živi jer je njihova glazba ipak privlačnija inozemnom tržištu nego onom domaćem. Uz raskošnu produkciju koja je uključivala vatrene i dimne topove, light show, scenske kostime, njihov melodični metal čak i na slomljenom engleskom djelovao je zanimljivo. Nastup su otvorili svojim hitom “Heathens” oštrih rifova koji se rastapaju u nešto virtuoznije od pukog predstavljanja vještine. One tradicijske elemente koje sam već toliko puta spomenula u ovom tekstu Manntra u svom radu koristi na najkreativnije načine. Uparene s neobičnom mješavinom stilova metala koji su bogatiji i multidimenzionalniji nego što sam to čula i ove, ali i prethodne večeri, ovaj je bend pokazao koliko elementi domaće glazbe mogu zvučati moderno u ovakvoj crossover varijanti. U “Moranu” su tako sjajno ukomponirali žensko tradicijsko pjevanje i gajde, “Tanz” je bio prepun prekida koji su dozvoljavali brze i snažne gradacije koje su potom kulminirale animiranim skakanjem publike, dok su kroz “Yelenu” samim svojim zvučnim rastavljenim slogovima dokazali da je pogodna za pamćenje.

Publika u Tvornici dala je grlenu podršku / Foto: Matej Grgić

Oduševljeni što se publici mogu obraćati na svom jeziku, ali i pozdravljajući fanove turiste koji su na ovaj nastup stigli iz Njemačke na engleskom, Manntra je očigledno bila preplavljena emocijama što im se pružila ova prilika na domaćem terenu. “Jako je neobično da možemo konačno na hrvatskom pričati”, kazao je Sekul, a na njega se nadovezao Dodo: “O, brate, mislim da više ne možemo s*at jer nas ljudi razumiju” i izazvao smijeh. Sekul je, pritom, priznao kako je bio skeptičan hoće li moći privući ljude u ovako velik prostor kao što je Tvornica, ali nije skrivao oduševljenje ispunjenošću i samom reakcijom publike.

Barren King je u jednom trenutku ostavio instrument i na surf dasci zaplovio publikom koja ga je nosila na svojim rukama – ovo podilaženje publici bilo je itekako efektno čime se čak skrenula pozornost s toga koliko “Barren King” zapravo zvuči keltski. Bilo je tu i malo gothica na Manntrin način (“Slave”), a čak se dogodio i akustični šlager moment s upaljačima i svjetlećim mobitelima u zraku. Manntra je “In the Shadows” predstavila na Dori 2019., ali naša šira publika tada nije bila spremna za ovakvu vrstu glazbe iako je metal imao uspjeha na Eurosongu. Ako uzmemo u obzir da je u to vrijeme i Marko Purišić bio član Manntre (pogledaj snimku na 1:12) čini se da je i naša publika napredovala pa potom zavoljela nešto blažu i svjetlije upakiranu priču Baby Lasagne.

U jednom im se trenutku na pozornici pridružila i Metaklapa za koju Sekul ima posebne riječi hvale. Oni su pritom najavili svoj koncert u Lisinskom 3. svibnja sa Zagrebačkom filharmonijom – kombinacija Maidena, simfonije i klape definitivno nije nešto svakidašnje.

S neumoljivom galamom pretvorenom u zaglušujuće nalete, Radagast je testirao što publika može podnijeti, dok je Manntra izvela pravi juriš na Zagreb i priredila svjetski show.

Gdje ima dima, ima i Manntre / Foto: Matej Grgić