Kadrovska služba: Mauricio Ferlin

Mauricio Mauro Ferlin je grafički dizajner, kazališni umjetnik, glazbenik i višekratno nagrađivani autor videospotova. Godinama je bio frontman, vokalist i gitarist pulske grupe The Chweger

Mauricio Ferlin rođen je u Puli 1971. godine, gdje i danas živi. Stariji je brat koreografa i redatelja Matije Ferlina. Posljednjih dvadesetak godina ne se izražava s pomoću kamere. No početak njegovog javnog djelovanja obilježilo je upravo snimanje videospotova. Bilo je to od sredine devedesetih sve do ranih dvijetisućitih, u vrijeme kada se kod nas tek formirala autorska spotografija, u kojoj je on u samo nekoliko godina ostavio i iz daljine vidljiv trag.

Ferlin je diplomirao dizajn u Zagrebu. Osim u polju glazbenih spotova i likovnom oblikovanju albuma svoj je kreativni pečat ostavio je na brojnim kulturnim manifestacijama. Među njima su Sa(n)jam knjige u Istri, Pula Film Festival i Istra Etno Jazz. Autor je brojnih vizualnih identiteta, izložbi, scenografija, plesne predstave Tepli zdrhi, scenske glazbe za 2 žene, 2 brata, 2 metra te koautor predstava Rondinella i Rodeo.

Mauro je režirao sveukupno četrdesetak glazbenih i namjenskih videospotova, često surađujući s Gustafima, Pipsima i Urbanom. Za svoj je rad osvojio nekoliko domaćih nagrada, među kojima su Porin i Oktavijan. „Najvažnije mi je da je stvar motivirajuća, odnosno da i oni koji su pjesmu napravili imaju što za reći“, komentirao je svoju motivaciju u vrijeme intenzivnog rada na spotovima. „Obično je ideja za priču moja premda to ovisi o izvođačima s kojima radim. (VL, 4.9.1998, br. 12553)“.

Na sličnu temu  dvadesetak godina kasnije rekao je sljedeće: „Htio sam, koliko je to bilo moguće unijet sebe, ali ne privatizirati pjesme, ne oduzimati izvođačima potencijal već ga eventualno okrupniti, ili usmjeriti tamo gdje možda nisu računali. I da – pjesme koje sam radio često su bile isprepletene s mojim privatnim.“ Sedam spotova koje izdvajamo iz njegove videografije veže više od palete boja i imena autora. Oni naprosto pripadaju jednom glazbenom svemiru i nemiru.

1995. Nola – Dio tebe

Glazbeni videospot za pjesmu grupe Nola “Dio tebe” Maurov je prvi uradak ove vrste. Uz romantičnog klauna, koji putuje s pramenom kose i anđeoskim krilima da bi vlasnici uvojka donio miran san, Ferlin gradi nostalgičan i igriv svijet simbola posve podređen motivu čežnje. Snovitu narativnu liniju snimljenu u primorskim eksterijerima prati ona zatomljene čežnje, označena plavo-crvenim kontrastima unutar zatvorene sobe i upečatljivim kadrom pjevačice i mikrofona u prvom planu.

Godine 1995, kada je spot snimljen, omjer slike 4:3 bio je standard za televiziju. No u ovom spotu, s dvjema narativnim linijama koje se spajaju na kraju, tim se omjerom razdvajaju dva podjednako nestvarna svijeta. Jedan je širok i porozan, a drugi uzak i nepropustan. Svaki kreativni izbor u spotu u službi je crtanja slike o ljubavi koja je možda daleko od očiju, ali ne i od srca. U spotu za “Dio tebe” već je primjetna meka poetika po kakvoj će se uskoro prepoznavati Ferlinovi uradci.

1999. Urban & 4 – Black Tattoo (Porin)

Spot za Urbanovu pjesmu “Black Tattoo” dobio je Porina za najbolji video broj 1999. godine. Ferlinu to nije bila prva nagrada. Naime dvije godine ranije na Danima hrvatskog filma nagrađen je njegov spot za pjesmu benda PipsChips&Videoclips “Na putu prema dole”. Taj spot kritika je tada opisala kao narativno cjelovit i dosjetljivi spot, drugačiji od ondašnjih spotova često sastavljenih od niza kontrastiranih kadrova bez ideje koja ih povezuje.

Za razliku od “Na putu prema dole”, “Black Tattoo” je bio ta niska kontrasta bez očigledne ideje što ih veže. Međutim i taj spot odlikuje specifična upotreba samog formata odnosno manipulacije video materijalom. Želja za narušavanjem cjelovitosti kadra može se podvesti pod duh vremena, ali i autorski potpis. Namjerna degradacija i manipulacija slike uz narančasto-zelenu paletu (koju tih godina vidimo i kod Šamanovića) izvlači spot iz ralja nasumičnosti, rušeći svijest gledatelja prema ponoru distorziranog zvuka gitare s kraja milenija.

1999. Gustafi – Forši i sad

Značajan dio Ferlinova videografskog opusa vezan je upravo za Gustafe, sastav s njegovog geografskog i kulturnog teritorija. “Forši i sad” jedan je od svijetlih primjera proizašlih iz te suradnje, a riječ je o minijaturnoj posveti epskoj sceni s kraja Kusturičina filma Underground. Svi važni elementi su tu: svatovi u petlji ića, pića i dvokoraka, svirači u bijelom, mladenka također, i neizostavna ciganska tuga. Nema samo teških karikatura. No scenom obojenom tonovima kasnog ljeta dominira motiv nasukanosti, izoliranosti i nemogućnosti pronalaska novog početka. Fali samo scena gdje se tlo pod svatovima dijeli od kopna. Na čistu apsurdističku crtu igra tek intermezzo na žitnom polju.

1999. PipsChips&Videoclips – Dan, Mrak

Početkom dvijetisućitih Mauricio Ferlin počeo je puštati kameru iz ruke te se kroz nekoliko godina sve više posvećivao radu u drugim medijima, uključujući kazalište. U njemu otada djeluje ponajprije kao scenograf, ali isto tako piše, glumi, sklada, odnosno vrluda asortimanom svih uloga koje kazalište nudi kreativnom pojedincu. Njegov interes za teatar vidljiv je u spotu za pjesmu “Dan, mrak” benda PipsChips&Videoclips. Taj spot je izveden kao lutkarska predstava i navodno je (ako ćemo vjerovati komentaru na YouTubeu) snimljen u Močvari pred publikom. Ferlin je osim s Gustafima najviše surađivao upravo s Pipsima, izradivši im niz spotova, uključujući gore spomenuti “Na putu prema dole” te “Narko”, “Plači” i “Porculan”.

Gustafi – Jesen

Igra video formatom u središtu je pozornosti u jedinstvenom spotu za pjesmu “Jesen”, još jednu udarno tugaljivu pjesan iz manufakture Gustapha (y njegovih duhova). I njegov drugi važni element već smo upoznali u prošlim primjerima, također vezan uz Gustafe i njihov istrijanski twin peaks tex-mex. Riječ je o poluestetici poluružnog u poluprizorima iz poluživota. Malo iz krčme, malo s kolodvora, malo na rubu šume, malo kod brice preko puta.

Posljednji kadar, u kojemu plavičasto lice iz crvenim zastorom omeđene pozadine prilazi sasvim blizu oku kamere iliti promatraču, priziva Maurov prvi videospot. Pritom podsjeća na sjenu neke mračnije čežnje skrivene u igri crvenim zastorima. Taj posljednji kadar, odnosno drugi dio spota zapravo je druga pjesma pa je ovaj spot takoreći diptih. Kako se kadar dijeli na pola, tako se i spot dijeli na dva dijela, aludirajući na neke druge, jedva ali sigurno odijeljene svjetove. Naime pjesma “Jesen” posvećena je Milanu Mladenoviću s kojim su Gustafi snimili svoj debitantski album.

Gibonni feat. Putokazi – Libar (Porin)

Najboljim video brojem na Porinu 2003. proglašen je Maurov “Libar”, djelomično inventivan lyric video, a djelomično prikaz pjesme u simbolima izveden u žuto-jesenskoj paleti boja. Taj topli mišung nedorečenih i oprečnih kadrova koji prati jednu od omiljenih Gibonnijevih pjesmama upućuje na neizbježnost promjene koju je lakše spomenuti nego prihvatiti. Pritom trenuci koji cure pod prstima sjaje jače od sadašnjeg trenutka u kojemu vrijeme prolazi kao na kolodvoru. Najupečatljiviji kadrovi snimljeni su u teglici meda, motivu iz pjesme i slici slatkog ponora osjećaja koji zatiru svaku naznaku razuma.

2003. PipsChips&Videoclips – Porculan

Matija Ferlin pleše poput lutke na koncu. Negdje na cesti, pred farovima automobila. Tu i tamo vidimo pokoji suncokret. Bio je to jedan od posljednjih Maurovih video spotova. U intervjuu s Jasnom Žmak iz 2018. na upit zašto je prestao snimati videospotove odgovorio je: „Razloga je bilo mnogo. Počelo me strašno iscrpljivati i uvidio sam da mi postaje bitnija osobna priča od one glazbene a nisam htio u tom mediju to dalje izražavati. Nisam imao volje više tražiti, lokacije, naturščike koji će glumiti, sam organizirati produkcije i davati svu tu energiju unutra. Neovisno što su rezultati katkad bili dobri, sve je to ipak bio jedan amaterizam na ho-ruk, koji traži puno entuzijazma, a ja ga više nisam imao.“