Ugašen piratski div LimeWire uskrsnuo kao glazbena platforma
Tko se sjeća Limewirea još? Ako ste u tridesetima kao i ja, onda ste odavde – kao i ja – krali piratsku glazbu kao srednjoškolci i studoši. Milenijsko iskustvo koje je obilježilo nas milenijalce.
Nostalgični milenijalci
U vremenima kada ploče više nisu bile u trendu jer smo glazbu trpali u nabrekle džepove vrećastih hlača punih spindlova ili pamučnih futrola na listanje za najdraže nam CD-e koje bismo slušali na discmanima, prosječna cijena albuma bila je 130 kuna. Kupovna moć bila je manja, vrijednost kune manja, a naša tinejdžersko-adolescentska primanja nikakva. Roditeljima je dojadilo plaćati 130 kuna za 12 pjesama, posebice kad su preplaćivali telefonske račune za “to tvoje čudo od interneta” na koje smo se spajali na 56 kbps iza sedam navečer po jeftinijoj tarifi, sve da bismo po nekoliko sati skidali novi singl Peppersa od svega 4 MB.
Internet se potom ubrzao, MP3-ce su bile najpopularniji termin prvih par godina, uz prženje. Malo tko je znao ispržiti išta više od jajeta na tavi, ali zato su pržilice CD-a za piratsku glazbu bile najprodavanija roba informatičkih dućana. Raspametio sam se kad sam shvatio da mogu na jedan CD od pet kuna staviti 200 pjesama ili 20 albuma i biti kul sebi i drugima s fonotekom u džepu. A odakle glazba nezaposlenom klincu na tjednom džep-arcu? Iz dubina Interneta s planeta Napster, BitTorrent i LimeWire.
Munjevito kratka povijest piratskih platformi za glazbu
Napster je neslavno propao još 2001. godine, a Kazaa i LimeWire preuzeli su štafetu kao stranice iliti platforme na koje bismo se spajali dok starci spavaju da dođemo do Hybrid Theoryja Linkin Parka, The Blueprinta Jay Z-ja ili pak Lateralusa Toola za koje je malo tko imao sto maraka u kešu.
LimeWire je za muzikofile bio istovjetan Torrentima svih filmofila, posebice s ove strane bare gdje smo se prije dvadesetak godina manje trzali na priče o copyrightu i piratstvu. LimeWire je bio besplatan softver za sve korisnike Windowsa, Linux i Solarisa koji se koristio istim protokolom gnutella kao i njegov parnjak BitTorrent. Naravno, postojala je i PRO- verzija za 21,95 američkih dolara mjesečno gdje smo šatro mogli dolaziti do boljih rezultata pretrage (dakle, do rarireta i opskurnog underground) i šatro brže skidati iste pjesme. Ne sjećam se ijedne osobe iz naših krajeva koja je imala LimeWire PRO.
Dakako, prvih godina milenija Vodenjaka LimeWire se nadograđivao, ali i granao u raznolike inačice, kao što je i dobio raznoliku konkurenciju s pokojom boljom finesom, sve do 2010. godine kada su njegovi vlasnici i developeri završili na američkome federalnom sudu zbog kršenja autorskih prava i trebali isplatiti novčane naknade oštećenim glazbenicima. Naposljetku su se izvan suda nagodili za 105 milijuna dolara.
Iako je konzumentima glazbe odlazak LimeWirea potjeralo suzu na oko (ali samo nakratko, s obzirom da je bilo drugih kanala), glazbenicima i industriji ovo je bio šah-mat jer je prodaja pjesama i albuma nakon gašenja trenutačno skočila s -3.7% na 17.2%. Računica je za sve bila jasna.
U 2010. godini kada se to dogodilo, već smo bili upoznati s iTunesima, glazba se sve češće počela kupovati u svome digitalnom formatu, a format CD-a već je bio zamro. Streaming platforme već su postojale, iako će ugrubo pet godina kasnije doživjeti svoj procvat. Preko noći smo zaboravili na LimeWire čiji su se akteri borili na sudu za svoj usud. I prilično puno izgubili.
Zaboravili smo i na ime koje bi iskočilo povremeno na nostalgičnim milenijalskim kvizovima znanja gdje bismo se grijali uspomenama i češkali svoje sada već prosijede potiljke, sve do ožujka sulude 2022. godine kada je ime LimeWire uskrslo u digitalnim medijima. Uskrsnuće na više razina: samo ime, platforma i… format.
Uskrsnuće i rebranding: dominacija NFT-ova
Možemo reći da se ovih dana LimeWire rebrandirao iz platforme za skidanje sadržaja bez DRM-a (upravljanja digitalnim pravima) u platformu za upravljanje digitalnim pravima bez sadržaja.
Nova inačica više neće imati nikakve veze s piratskim skidanjem tuđe glazbe, nego se transformira i brendira u pojednostavljenu platformu za distribuciju glazbenih NFT-ova.
Ako se prvi put susrećete s pojmom NFT, naglasimo da je to kratica za nepromjenjivi digitalni token – potvrda originala nekog djela ili digitalni certifikat autentičnosti. NFT ne treba poistovjetiti sa samim artefaktom. Odnosi se na njemu pridodan zapis koji potvrđuje njihovo vlasništvo i može biti dodan digitalnom prizoru, glazbi, intelektualnom vlasništvu, imenu internetske domene, patentu, itd..
Kako bi se neko djelo tokeniziralo i na njega postavio NFT kao certifikat aautentičnosti – na temelju kojeg glazbenici onda primaju tantijeme za svoju glazbu – u dosadašnjim procesima ovisilo se o tehnologiji Blockchaina, o čemu smo pisali.
Feniks LimeWire ponovno će postati sajam najsočnije glazbene robe, ali na posve legalan način i pritom potencijalno revolucionaran. Zakučast i preskup proces stavljanja i kupovanja NFT-ja, kao i uspjeh koji ovisi prvenstveno o popularnosti akteta, mogao bi biti radikalno pojednostavljen i time populariziran među konzumentima glazbe.
Jednostavna kupovina NFT-a
Servis će u novom ruhu biti lansiran u svibnju 2022. godine kada će nuditi kupovinu u dolarima, a ne u kriptovalutama, gdje će se tokeni moći kupiti standardno kreditnim ili debitnim karticama, bez potrebe za izradom digitalnih novčanika. ALI, svim pobornicima kriptovaluta neka je srce na mjestu, budući da će LimeWire nuditi i ovu varijantu tokenizacije glazbe.
Sad već zvuči zanimljivo i nama smrtnicima koji samo želimo slušati dobru glazbu, ali i biti dio zajednica okupljenih oko pojedinih žanrova ili izvođača.
Pristupačniji pristup NFT-jevima djelomično je potaknuo i Tareef Michael, menadžer Wu-Tang Clana, a koji sjedi u savjetodavnom odboru tvrtke čije su intelektualno vlasništvo nedavno otkupili austrijska braća Julian i Paul Zehetmayr.
Braća su o projektu izjavila kako su “očito otkupili ovaj mainstream brend oko kojeg su ljudi nostalgični. Smatrali smo da zato moramo i izgraditi mainstream korisničko iskustvo spram njega.”
O inovativnom, a opet tradicionalnom modelu vršenja transakcija, pobrinut će se partnerska start-up tvrtka Wyre. Braća Zehetmayr neće poslovati ni s kim od starih dionika što znači da je riječ o potpunom rebrandingu i osluškivanju suvremenih trendova. Ono čemu se nadaju jest da će na krilima nostalgije privući staru milenijalsku publiku, ali i Generaciju Z skloniju i vičniju digitalnim tehnologijama. Najvažnije je kako će ovim glazbenicima omogućiti veću autonomiju nad svojim autorskim i izvođačkim pravima te pošteniju zaradu od distribucije glazbe od one koju dobivaju od vodećih platformi za streaming, o čemu smo također podosta pisali.
Novi LimeWire tako će nam omogućiti vrlo legalno, pošteno, pravedno i pristupačno konzumiranje glazbe dostupne u lepezi formata: ekskluzivne pjesme, grafički materijali, privatna korisnička iskustva poput pristupa backstageu, ranim objavama pjesama i albuma, odlascima na turneje, odnosno u nizu proizvoda (merchandise).
Kao milenijalac, muzikofil i ovisnik o digitalnim tehnologijama, mogu samo reći DA.
Izvori:
Upravljanje digitalnim pravima (DRM)
Glazbene platforme web-a druge generacije i navike slušanja glazbe
Limewire’s launch is a ‘Back to the Future’ moment for millenials
