Baks: „Sreća = ljubav“
„Sreća jednako ljubav“, kratko i jasno nam je mladi Bartol Stepanić, poznatiji kao Baks, opisao svoj novi album DOPAMIN, u svom prvom intervjuu ikada.
Domaća trap scena ovih dana priča samo o njemu, zagrebačkom maturantu iz Velike Gorice koji je objavio svoj već treći studijski album, ovaj put za diskografsku kuću yem, za koji smatra da će biti prekretnica njegove karijere.
Baks/Matej Grgić
Baks je jedan od vodećih predstavnika novog vala i zvuka hrvatske trap scene i premda mu je tek osamnaest godina, iz nastupa u nastup okuplja sve veći broj obožavatelja ispred pozornice. I stariji ga kolege s trap scene izuzetno poštuju i cijene te za njega na svojim društvenim mrežama ne štede riječi hvale.
DOPAMIN je kvalitetom veoma blizak najpoznatijim domaćim licima žanra, a iza naizgled jednostavnih i čestih motiva sreće, ljubavi i osvete, krije se puno kompleksnija ideja, priča pa i sam koncept čije nam je detalje otkrio ovaj mladi autor.
Bartol trenutno završava Školu za grafiku, dizajn i medijsku produkciju, nakon koje se planira najviše fokusirati na glazbenu karijeru: „Stavio sam se u poziciju da sada moram raditi još više na svojoj glazbi pa planiram krenuti raditi neki posao odmah nakon srednje. Osim toga, želim se posvetiti i video produkciji i grafici.“
Baks/Matej Grgić
Inspiraciju i podršku nalazi u svojim bližnjima koji podržavaju njegov umjetnički put: „Prijatelji su mi jako bitni, kao i obitelj, jer me svi podržavaju. To me gura da radim još jače i još bolje. Zahvalan sam na svemu što imam i što sam do sada napravio. Do neba. Roditelji me podržavaju. Kažu mi: ‘Kako si napraviš, tako će ti i biti. Mi ćemo te uvijek podržavati u svemu što radiš.’ Mislim da vjeruju u mene i sad kad su vidjeli da mi je u zadnje vrijeme krenulo, vjeruju još i više“, rekao nam je Baks.
Školske su mu klupe omogućile da stekne važna prijateljstva koja su neizostavni dio njegovog kreativnog procesa: „Radim ono što volim i radim to s najboljim prijateljima. Svi smo mladi i imamo puno ideja i nadopunjujemo se gdje netko ‘zašteka’. S Rovlijem i Jakijem, s kojima radim spotove, idem zajedno u razred. Jaki i ja smo na skoro svakom spotu radili zajedno. S Rovlijem sam u zadnje vrijeme počeo i glazbu raditi. Jako mi je drago što sam svog prijatelja potaknuo da krene stvarati. Otvoriti neke prilike prijateljima – nema mi ljepšeg od tog.“
Baks/Matej Grgić
Upravo je ova vrsta kreativne suradnje, kaže, bila ključna za nastajanje DOPAMINA: „Svi se znamo i svi smo povezani. Volimo raditi to što radimo. Ove godine će biti tri godine kako se bavim glazbom. Tko god posluša prvi i drugi album i onda sad DOPAMIN, vidjet će ogromnu razliku jer konstantno radimo.
Svaki dan radimo i gotovo stalno pričamo o glazbi. Ovo je naš najbolji projekt do sada i s kojim smo svi zadovoljni i na kojem ništa ne bismo mijenjali. Album ima za svakog ponešto, stoga se nadam da će se svidjeti i svim dosadašnjim fanovima“, ponosno i oduševljeno će Baks.
Baks, Trky i Traposlavia/Matej Grgić
Za većinu produkcije na albumu zaslužni su mladi producenti Trky i Traposlavia, koje naziva svojom braćom i koji su mu uvelike pomogli da svoje emocije predstavi kroz posljednje glazbeno djelo:
„S Trkyjem sam počeo raditi od nule. Ne mogu mu dovoljno zahvaliti koliko mi je pomogao. Zajedno smo razvili dva zadnja albuma, sada i ovaj. Doslovno nema pjesme kojoj on nije dao svoj doprinos. Prošle smo se godine počeli puno družiti s Traposlaviom i jednostavno smo ‘kliknuli’.
Njih dvojica kliknuli su što se tiče produkcije na albumu, to je baš došlo do izražaja. Na albumu je surađivao i Lockroom, koji nam priskoči u pomoć kada god zatreba. Odličan je lik, jako sam mu zahvalan. Bez Trkyjja i Traposlavije ovaj album ne bi bio takav kakav jest. Traposlavia je dao neke odlične ideje, a s Trkyem sam od početaka i s njim idem do kraja.“
Baks, Trky i Traposlavia/Matej Grgić
Glazbenici njegove generacije često se fokusiraju samo na jednostavne pjesme bez pretjerane umjetničke vrijednosti, a mnogi u doba prolaznosti i brzih trendova ni ne pomišljaju o albumu kao formatu. Baks je krenuo drugačijim putem. DOPAMIN je konceptualan album s čak osamnaest pjesama od kojih svaka novi svoju priču, stil i poruku.
Priča je, otkriva nam umjetnik, osmišljena na način da iz pjesme u pjesmu prati njegov život tijekom cijele prošle godine, koja je za njega bila itekako inspirativna: „Prošle sam godine napravio preko sto pjesama. Zato smo Trky, Traposlavia i ja odlučili složiti album. Kako smo počeli dodavati pjesme, shvatio sam da mogu složiti neku priču i koncept. Pisao sam pjesme o tome kako sam se osjećao tijekom prošle godine.
Baks, Trky i Traposlavia/Matej Grgić
Zato je album podijeljen u dva dijela. Do ‘Sat Interlude’ je jedan dio, nakon njega kreće drugi. Na prvom dijelu albuma kroz pjesme pričam istinitu ljubavnu priču. ‘Sat Interlude’ je prekretnica kojom govorim kako mi je bilo super, ali i da sam krenuo dalje sa svojim životom i prešao preko svega što se dogodilo.
Na drugom dijelu albuma govorim kako mi je trenutno dobro u životu i da idem po uspjeh i karijeru. Ispunjen je stihovima koji su pozitivni i na njih gledam kao na neku manifestaciju za svoj daljnji put“, otkriva Baks.
Već pri objavi samog popisa pjesma s albuma, brojni su obožavatelji na Instagramu komentirali kako je Baks uspio „okupiti sve Avengerse na jedan album“.
Baks, Trky i Traposlavia/Matej Grgić
Luzeri, Yung Bude, Bore Balboa, Peki, Sjena, Miach i Hiljson Mandela svojim su gostovanjem pomogli Baksu da kroz album ispriča i zaokruži svoju priču: „Planirao sam ovaj album izbaciti bez gostovanja. Na kraju se ispostavilo da su ljudi koji su se našli na albumu savršeno upotpunili moju priču, odradili dobar posao i stvarno sam zadovoljan.“
Baks je uz pomoć već spomenutih producenata na albumu pokazao i svoju glazbenu raznolikost pa se tako na trenutke mogu čuti brojni žanrovski utjecaju kao što su R&B, house, hyperpop, rock, punk, metalcore, ali i rage s kojim ga se do sad najčešće povezivalo:
„Ne volim si postavljati zidove, već želim raditi ono što je meni stvarno dobro. Nikada ne radim samo jedan žanr jer mi to brzo dosadi, a želim da mi glazba bude što raznolikija. Na kraju je tako i ovaj album ispao jer sam upravo takvu raznoliku glazbu radio cijelu prošlu godinu. Jako se trudim da mi se ne dogodi da cijelo vrijeme radim jedan tip pjesme zbog koje sam dobio popularnost. Tako se gubi poanta stvaranja glazbe.“
Baks/Matej Grgić
Melodije preferira više nego tekstove i misli da su one te koje izvlače emocije iz slušatelja. A emocija na novom albumu ne nedostaje – donose zaljubljenost, melankoliju, razočaranje, ali i optimističnu nadu: „Bitno je da glazba vozi, da probudi emociju bez da slušaš tekst. I onda ako na to dodam dobar tekst – još bolje! Zato uvijek prioritet dajem melodijama, a tek onda tekstovima“, iskreno će Baks.
Naracija poznatog kazališnog glumca Gorana Grgića otvara DOPAMIN, a istoimena pjesma, kaže nam Baks, sažetak je cijelog albuma koji nakon četrdeset i dvije minute završava porukom „Al’ sve će bit’ okej“: „Na kraju dana, što god loše da ti se dogodi, i dalje smo ljudi, i dalje dišemo i živimo.
Nakon nekog vremena će biti OK. Puno ljudi prolazi kroz probleme koje sam prošao i mislim da će to ekipi pomoći. Da će se pronaći u tekstovima, da ih boli to što su prošli, ali i da će znati da će sve biti OK. Rekao bih da je to jedna od glavnih poruka albuma. Ako ovime uspijem nekome pomoći, to će mi najviše ispuniti srce“, zaključuje Baks, predstavnik jedne potpuno nove generacije autora, kojeg bismo uskoro češće uživo mogli gledati na pozornicama diljem Hrvatske.
