Bruno Mičetić: „Vani svirka prodaje sve!”

Umjetnički monolog postaje dijalog kada Bruno Mičetić stvara priču, i to onu gitarističku koja ga je dovela do još jednog u nizu zanimljivog projekta u žanrovski raznovrsnoj te bogatoj karijeri.

„Svirao sam u svim živim kombinacijama. Nema što nisam! Ali, ovo mi je bio baš izazov, neka disciplina. Htio sam vidjeti kako je dok sam sam. Treba koncentracije!” kaže Bruno s nevjerojatnim žarom u očima i umjetničkom strašću na kakvu se danas sve rjeđe nailazi.

Našli smo se samo nekoliko dana nakon uspješnog samostalnog koncerta u Rijeci, gdje je ispunio Guvernerovu palaču posjetiteljima i pružio im iskustvo njegovog najnovijeg albuma Sonosphere.

„Bio sam presretan! Uđem u dvoranu, a tamo toliko prijatelja! Uživao sam baš! Drugi dan bio sam kao prebijen, uopće nisam imao energije”, govori Bruno o izvođačkom iskustvu najnovijeg poglavlja dugogodišnje karijere. I nakon nebrojenih koncerata u Hrvatskoj, regiji, ali i ostatku svijeta, on i dalje osjeća neopisiv žar prema glazbi, entuzijazam kao da je tek na početku:

„Da! To je moj život, to sam ja! U sve se moram dati sto posto!” objašnjava i dodaje kako je trenutno u pregovorima sa stranim agentima koji bi mu omogućili da i publici izvan granica Lijepe naše predstavi jedinstveni dijalog akustične i električne gitare.

„Jazz mi je oduvijek bio prioritet”

Inspiraciju je, kaže, pronašao u nacionalnim parkovima Republike Hrvatske, tako je promjerice The Mountains Song posvećena nacionalnom parku Risnjak, a Sound of Hills nacionalnom parku Paklenica.

„Oduvijek me zanimala akustična gitara, ali se nikad nisam uhvatio raditi na njoj. Jazz mi je oduvijek bio prioritet. Za vrijeme korone odlučio sam početi proučavati akustičnu gitaru i raditi na tome. Kako se pokrenuo natječaj Ministarstva kulture i medija za online koncerte, došao sam na ideju da napravim nešto s nacionalnim parkovima. Pa sam napravio samo tu jednu stvar posvećenu NP Risnjak na akustičnoj gitari. Proširio sam je na kvintet, dečki su mi rekli da je ideja odlična, pa sam nastavio raditi na tome.

Kada sam radio skladbu za Paklenicu, dobio sam ideju da u priču ukomponiram i električnu gitaru i tako je nastao Guitars Dialogue. Budući da je teško dobiti podršku od svakog nacionalnog parka u Hrvatskoj, odlučio sam ove dvije pjesme staviti na album čije sam ostale skladbe napravio u sličnoj maniri”, kaže Mičetić na čijem novom albumu ističe se jedan naslov – Osijek by Night.

Zašto baš Osijek? „Imao sam cijelu pjesmu gotovu, ali nisam imao naslov. Svirao sam na krovu Kulturnog centra u Osijeku i taman sam trebao izvesti tu stvar. Bio je sumrak, gledao sam osječku katedralu u daljini i nasred bine mi je sinulo – rek’o: ‘Znate što, ljudi? Nemam naziv za ovu pjesmu. Budući da je ovo poseban trenutak, ljeto je, zalazak sunca, pjesma će se zvati Osijek by Night! I tako je i ostao. Taj mi je trenutak ostao baš u pamćenju. Svaka stvar na albumu ima priču. Sudden Inspiration je o tome kada vježbam pa mi dođe neka super ideja i napravim cijelu stvar.

Inner Fear bila je prva stvar koju sam napravio pa me obuzeo neki unutrašnji strah od svega što sam radio. Strah me bilo kako će ljudi reagirati na sve. Mnogima je jazz teško slušati. Ovaj je projekt povezan s jazzom jer ima određenu dozu improvizacije, ali opet je nekako ambijentalna spika s akustičnom i električnom gitarom. Više je za širu publiku.”

Kako je moguće da se tek sada uhvatio u koštac s akustičnom gitarom?

„E, da, to je svima čudno. Studirao sam jazz gitaru, a klasičnu gitaru imao sam kao obligat. Bio sam upoznat s tom pričom. Akustična gitara je u meni otkada sam prvi put uživo gledao Tommyja Emmanuela na Kastvu devedeset i neke. Tad me to totalno ubilo. Nekako se nisam upuštao u to jer je taj svijet poseban i zahtjevan.

Baš za vrijeme korone otkrio sam neke nove gitariste i njihove tehnike pa sam odlučio da je možda sad vrijeme da se pozabavim time. Imao sam dovoljno znanja, ali nisam imao tehniku. Pa sam počeo proučavati i tehniku. To mi je bio neki novi izazov, a volim izazove! Ovo je totalni početak. Prvi album, moje prvo dijete! Mislim da ću i dalje nastaviti raditi na tome”, govori oduševljeno.

Prije nego što je objavio novi album, bio je na europskoj turneji sa svojim drugim projektom Keops. Metal bendom u novoj postavi koji je na turneji ugostio veliki Overkill: „Super su ljudi! Ovako možemo otvoreno pričati međusobno, kao ti i ja sada. S dvije su noge na zemlji. Nema nikakvog zvjezdanog statusa kod njih. Mi sviramo tonsku, a oni sjede na stepenicama i slušaju nas. Nevjerojatno! Da je netko od tako velikih bendova toliko prizeman, nije za vjerovati!”

„Nikad ne znaš kada te netko sluša i gleda”

Road To Perdition treći je studijski album grupe Keops, ovaj put objavljen za njemačku diskografsku kuću NoCut, s kojom je do suradnje došlo veoma neobično: „Prije otprilike petnaest godina svirao sam na Rabu, neku totalno glupu gažu u nekom beach baru. Moja je prijateljica pjevala, svirali smo jazz standarde, bila je to totalno nebitna svirka. Nakon čega mi prilazi neki čovjek i daje komplimente za sviranje. Kaže da je i on gitarist, ali svira rock pa sam mu rekao da sam i ja u tom žanru.

Ostali smo u kontaktu, tada je njegov bend Mono Inc. bio u svojim početcima. Tada su već otvoriti svoju diskografsku kuću, a kako je rastao bend, tako je rasla i firma. Kada su postali najemitiraniji bend u Njemačkoj, počeli su u svoju diskografsku kuću primati i druge izvođače. Tada mi je Keops bio premekan. Doslovno sam rasturio taj bend, riješio se starog pjevača i svih ostalih članova. Razmišljao sam o tome trebam li se uopće nastaviti baviti metal glazbom ili da nastavim samo solo s jazz glazbom. Onda sam se našao sa Zokijem (Ernoić, Cold Snap op.a.) koji mi je rekao da možemo nastaviti. Morali smo naći ljude i bez ikakvog uvjeta početi raditi glazbu koja se nama sviđa. I tako je i bilo.

Bubnjara smo imali, pronašli smo novog vokalista i basista. Tako se složila cijela priča. Kada smo počeli snimati album, nisam imao više toliko kontakata iz metal svijeta. Napravili smo album i dečki su poslali na mnogo adresa. Ali nitko se nije javio. Sjetio sam se Karla, prijatelja s Raba, pa ga nazvao. Odmah se javio, bila je korona, preslušao je album i rekao da je to super materijal. Bio je to neki nevjerojatan splet okolnosti. To ti je samo dokaz da nikad ne znaš kada te netko sluša i gleda. To uvijek govorim klinicma. To je bio neki oronuli beach bar, neka krčma i mi tamo sviramo jazz – nikome.“

Bruno Mičetić

Na turneji su obišli mnogobrojne europske gradove te svirali u najprestižnijim klubovima, a u svemu im je pomogao i Ured za izvoz glazbe We Move Music Croatia: „Oni su super! Onaj tko je osmislio taj koncept, svaka mu čast! Dečki su fantastični, baš su nam puno pomogli. Došao sam tamo, predao izvještaj s turneje i sljedeći dan lova je bila na računu. Pa je li to moguće?! Hrvatska je malo tržište, nemamo mi što tu raditi. Nije pokrilo sve troškove, naravno, ali jedan dio jest. I to je super! Imali smo šesnaest koncerata u tri tjedna.”

Život na turneji, točnije u tourbusu, kaže Bruno, bio je veoma ugodan i lagodan: „To je easygoing. Taj bus, to je bogom dana stvar! To je kuća na kotačima, imaš kupaonicu, kuhinju, televizor, dnevni boravak, radne stolove, struju… Ma sve! To je tako lagano! Tek kad to iskusiš vidiš koliko olakšava da si na pozornici svjež pa možeš sve dobro odraditi!”

„Ljudi imaju naviku nakon posla dolaziti na koncerte. Publika vani prati sve.”

Europska publika ih je također odlično prihvatila te omogućila da im brojke na streaming servisima prilično porastu: „To je nestvarno. Gledaš taj Spotify, prije Nizozemske – rastu brojke u Nizozemskoj. Nakon toga ideš u Njemačku, opet brojke rastu. Ljudi prije koncerta zanimaju se za bendove, a za nas nisu čuli ranije. Neki su čak ciljano došli slušati nas.

Bili smo u 6 i pol na bini, a u dvorani već dvije tisuće ljudi. Ljudi imaju naviku nakon posla dolaziti na koncerte. Publika vani prati sve. Premda ja ne volim taj Spotify jer mi glazbenici nemamo od toga ništa. Glazba je postala toliko jeftina zbog toga. No vani se samo brojke na streaming servisima gledaju. Čak se više niti YouTube ne gleda. Ostavili smo jako dobre utiske vani, organizatori nas i dalje kontaktiraju. Vani svirka prodaje sve!”

Od jazza do metala, Brunina sveobuhvatnost u glazbi, kaže, dogodila se veoma rano: „Odrastao sam uz AC/DC i Iron Maiden. To su mi i danas najdraži bendovi, kao i Deep Purple, Led Zeppelin i svi ti velikani. A u Rijeci je jazz scena uvijek bila jaka. Elvis Stanić, Darko Jurković… Već sam sa šesnaest godina došao u doticaj s jazzom, nisam ga slušao, ali sam znao što je to. U trenutku kad sam počeo slušati jazz, s nekih osamnaest- devetnaest godina počeo sam i učiti jazz glazbu pripremajući se za fakultet. U Hrvatskoj vrijedi pravilo da ako sviraš za nekog, onda si super instrumentalist. Ako ne sviraš, onda nisi.

Što je, mišljenja sam, pomalo i glupost, ali pod tim sam nekim stereotipom počeo raditi za druge pjevače. Tereza, Renata Sabljak, Ervin Baučić, svirao sam Zagrebački festival kada je Joža Cvitanović dirigirao, Zrinka Tutića i Rajka Dujmića pratio sam na projektu ‘Muzika zabavna’… Imao sam mnogo svirki. Skidao sam različite programe iz pop i rock glazbe tako da sam od rano upoznat sa svime. Oduvijek me puno toga zanimalo, a i volio sam sve. Tako da sada sjeda sve na svoje mjesto i pokušavam to uobličiti u neku svoju glazbu.

Ali s druge strane mi je oduzimalo puno vremena jer se nisam mogao posvetiti samo jednom. Na primjer, da nisam našao u Keopsu dobre ljude za bend, mislim da se ne bih više bavio time, jer nisam imao više vremena ni energije to sam gurati. U prvoj postavi Keopsa mogu doslovno reći da sam sve gurao sam. Nisam imao ljude koji su bili unutra i zato je to ostavilo takav rezultat. Sada je drugačije, pet nas je u bendu, svatko nešto radi.

Branek radi društvene mreže, Zoki je za tehničke stvari, pjevač i ja radimo pjesme, Adam se isto bavi tehnikom… Svi imamo neku zadaću i tako mi je lakše raditi, a i posvetiti se vlastitom albumu. Bitno je uvijek naći dobre ljude. Kada sam našao dobre ljude za Keops, mogao sam se posvetiti svojim stvarima.”

„Bitno je ići van studirati glazbu”

Jazz gitaru studirao je u Klagenfurtu, danas je profesor gitare, stoga smo se osvrnuli na glazbeno obrazovanje u Hrvatskoj i pokušali dobiti odgovor na pitanje kako nastaje sveobuhvatan glazbenik kao što je danas on: „Bitno je ići van studirati glazbu. To je jako važan segment. Upoznaš drugačije poglede na stvari kada se makneš iz Hrvatske. Odmah ti se raširi cijela slika. U poslu je više-manje sve isto, ali širina razmišljanja glazbenika vani i kod nas nije ista.

Vani su ljudi puno otvoreniji, bitno se više suradnji događa. Osjetiš taj vibe koji je dobar, zdrav. Bio sam u Klagenfurtu na jazz odjelu, ali imaš predmete i iz klasičnog odjela. Svi smo bili u doticaju sa svim vrstama glazbe. U Ljubljani se nedavno otvorio jazz odjel na Akademiji, vrhunski su predavači! I Beograd ima jazz odjel. Više se ne treba ići u Graz, jednostavnije je. A zašto Zagreb to još uvijek nema, to su sad neke pravne i lobističke stvari u koje mi se ne da ulaziti. Da bi trebalo – trebalo bi. Imamo odlične glazbenike i scenu, imamo ljude koji bi mogli jako dobro predavati na akademiji. Zato je to velika šteta. U Beču možeš studirati hip-hop glazbu! I to na državnoj akademiji!

Jazz je danas popularniji nego kada sam počinjao. Mladima ga je najbolje približiti sa što više koncerata. Kako imam svoju školu za gitaru, uvijek kada imam koncert redovito pozivam sve učenike da vide pa možda se nekome i svidi. Iako je većina orijentirana za neki rock, ali možda im s vremenom uđe u uho. Tako sam i ja s vremenom krenuo u jazz, a imao sam priliku uživo slušati Elvisa Stanića, Darka Jurkovića Charlieja i ostale virtuoze.

Naravno, to me odmah privuklo. Grizli smo kao manijaci za taj jazz, ali tada je bila drugačija klima. Bilo je više mjesta gdje se svirao jazz u gradu. Doslovno smo sami tražili svirke, došli smo u kafić i pitali, dogovorili svirku za neke male honorare, ali tu smo najviše naučili. Puno je toga danas i dostupno pa je jednostavnije. Zato i jesam toliko strastven, jer sam puno uložio u svoje znanje. Kad kreneš nešto s iskustvom raditi, više ne radiš greške kao prije”, zaključuje Bruno pred kojime je radno ljeto, a kompletan popis koncerata možete pronaći na njegovoj službenoj Facebook stranici.