D. K.: „Forma bluesa je slobodna, ali i ograničavajuća“
Danko Krznarić, alias D. K., bivši član Majki koji je svirao s Electrobudom, Cotom G4 i Milom Kekinom nedavno je objavio prvi solistički album pod svojim inicijalima, izvodeći autorsku blues glazbu
D. K., odnosno Danko Krznarić, glazbenik koji je svoje mjesto na raznim pozicijama nalazio unutar mnogih bendova svirajući tuđe note i pjevajući tuđe pjesme, krajem 2022. godine objavio je svoj prvi solistički album autorske glazbe.
Above the Clouds: a Collection of Original Songs bio je objavljen samo digitalno, no nedavno je osvanuo u glazbenim prodavaonicama i u obliku LP-ja. S Matkom Gaćom kao aranžerom, Krznarić je stvorio sjajan i šarolik blues album. Iako je na albumu odsvirao većinu dionica gitara, basove, klavire i orgulje, svoj trag ostavilo je i pregršt drugih glazbenika: Ante Puharić (gitara), Ivica Premelč (saksofon), Goran Rukavina (kontrabas), Dražen Bogdanović (saksofon) te Boris Novak, Korana Rucner Novak i Vinko Rucner (gudači).
Album Above the Clouds sad je vani već nekoliko mjeseci. Kako teče njegova promocija?
Promocija albuma teče laganim tempom, baš kao i njegovo nastajanje. U fazi sam života kada ne želim žuriti. U skorije vrijeme planiram objaviti video za sljedeći singl te svirkom predstaviti album, a zatim se dobro pripremiti za nastup na Thrill Blues Festivalu.
Kako je došlo do ideje da konačno izađeš iz one strogo izvođačke sfere i zakoračiš u autorsku? Jesi li oduvijek želio imati solo projekt ili ta želja ipak dolazi sa sazrijevanjem?
Ideja je oduvijek bila tu, od najranijih dana bavljenja glazbom, samo što sam ovaj put bio ustrajan završiti započeto. Nakon toliko godina sviranja tuđih pjesama osjetio sam da sam spreman napisati i izvoditi svoje pjesme. Sama ideja za albumom bluesa došla je na jednom blues festivalu na kojem sam nastupao svirajući obrade, iste one kao i prije dvadesetak godina.
Zašto je blues tvoja glazba?
Ne bih rekao da je blues moja glazba, ali definitivno osjećam snažnu povezanost s takvim načinom izražavanja. Sama forma blues glazbe je slobodna, koliko i ograničavajuća, što u izvođenju daje određenu neizvjesnost, tako da svi mi glazbenici, zapravo, kroz svirku inspiriramo jedni druge.
Koliko žanr igra ulogu u stvaranju autorske glazbe u Hrvatskoj?
Ovisi što očekuješ. Ako želiš postići popularnost, vjerojatno ćeš se okušati u žanru koji je u trendu. Moglo bi se reći da trendovi usmjeravaju autorsku glazbu. Ipak smo mi malo tržište.
Je li ikad došlo na red pitanje stvaranje autorske blues glazbe na hrvatskom jeziku? Kako si se odlučio za album na engleskom jeziku?
Zasad nije. Za mene je to jednostavno bila linija lakšeg otpora. Ne mogu reći da jako dobro poznajem engleski jezik, no sve što mi je dolazilo bilo je na engleskom, tako da se nisam previše opirao. Želim spomenuti Tea Aničića, koji mi je pomogao u formiranju i lektoriranju, te mu se ovim putem želim zahvaliti. Samo pisanje stihova je zasebna tema o kojoj baš ne znam puno, a vrijednost istih neka procijeni netko tko se u to bolje razumije.
Koliko je trajao rad na tvom albumu?
Dosta dugo, evo, prošlo je već pet godina od prve napisane pjesme. Kako u koncertnoj set listi ne namjeravam imati puno obrada, drugi će album nastati u puno kraćem roku.
U recenziji koju sam pisala za naš portal spominjem da me “Pay the Price” neodoljivo podsjeća na ono što radi Jack White. Jedan suvremen, hrabar, beskompromisan blues. Čime si se vodio kad si je stvarao?
Imaš pravo, i mene isto. Svakom pjesmom sam se pokušao odmaknuti od ostalih na albumu. Htio sam dobiti raznovrsnost, što je možda i glavna značajka mog senzibiliteta. Jack White je jedan od umjetnika današnjice kojeg jako cijenim.
Jesi li ikad razmišljao pisati pjesme za druge?
Nemam definirani stav o tome. Ako se nekom svidi način na koji pišem, zašto ne? No dosta toga se treba poklopiti za suradnju. Treba imati na umu da sam ovaj album dosta dugo pisao. Ne znam bih li mogao isporučiti nešto po narudžbi.
Festivali su često jako dobar poligon za predstavljanje autorske glazbe i pronalazak publike. Želiš li svirati na festivalima?
Smatram da su želje zapreke za sebe. Bit ću sretan sa svakim nastupom koji se uspije ostvariti, bilo to na festivalu, klubu, ulici… Meni je važnije da imam što ponuditi nego gdje ću to ponuditi. Nastupam svugdje gdje se osjećam dobrodošlo. Svaki nastup je prilika za predstavljanje autorske glazbe, samo je razlika u brojčanosti publike. Autore treba podržavati što više kao zalog za kulturno stvaralaštvo. Nikad ne znaš što se iz čega može razviti.
Kako je došlo do suradnje s izdavačkom kućom Cantus?
Već sam imao snimljen album kada sam odlučio snimiti studio session u Sunday Studiosu kod Svena Pavlovića. Sven me uputio na Darka Bakića i Davora Drezgu iz Cantusa kojima sam poslao gotov materijal s prijedlogom za suradnju. Dogovor je pao vrlo brzo. Moram zahvaliti Davoru i njegovoj ekipi na susretljivosti i entuzijazmu.
Bio si član Majki, svirao si s Electrobudom, Cotom G4, Milom Kekinom… Imaš glazbeno iskustvo tijekom kojeg nisi trebao biti izravno izložen kritikama. Koliko je ranjivije objavljivati glazbu pod svojim imenom i prezimenom? I jesu li, ustvari, iz tog razloga navedeni samo tvoji inicijali?
Naučio sam biti svoj najžešći kritičar tako da sam navikao biti izložen kritikama svakodnevno. Veselim se kritikama. Vrlo je interesantno pročitati tuđe mišljenje o svom djelu i analizirati koliko i po čemu se razlikuje od vlastitog, a sami inicijali su nastali u nedostatku boljih ideja.
Koje blues izvođače bi preporučio onima koji žele malo više istražiti ovaj žanr?
Od Roberta Johnsona i Muddyja Watersa pa preko B.B.-ja, Alfreda i Freddieja Kinga, Raya Charlesa, Janis Joplin, Claptona i Stevieja Raya Vaughana, pa sve do Jerryja Clarka Jr.-a, Dereka Trucksa, Marcusa Kinga… Što god izabrali, nećete pogriješiti.