Đutko i Plodovi Zemlje: „Inicijalno sam zamislio da želim raditi narodna veselja, a to se sada i događa“
Za početak ću vam dočarati scenu: srijeda je popodne i ulazim u jazz bar u centru grada, a za jednim od stolova čeka me jedini princ agro popa, idejni začetnik benda Đutko i Plodovi Zemlje, neponovljivi Tomislav Đudarić. U pozadini svira neki lagani nenametljivi jazz koji uveličava čitavu atmosferu, Tomislav me srdačno pozdravlja, a konobar mu na stol stavlja čašu pelina.
Puno je prošlo od našega službenog upoznavanja i prvog intervjua kojim smo najavili promociju njihova debitantskog albuma Slušaj mala!, a koja se održala u Medici još u rujnu 2020. godine. Od tada su svirali na mnogim mjestima, a u Zagrebu su odsvirali još tri koncerta, od kojih se posljednji održao prošloga mjeseca na prvom više manje zauvijek festivalu, čiji se dojmovi još uvijek polagano sliježu.
Ovaj smo se put našli kako bismo najavili nastup Đutka i Plodova Zemlje na jednom od zasigurno najljepših i najposebnijih festivala u nas, a i šire – Let’s Rock festivalu u Šibeniku. Osim Đutka, na trećem izdanju festivala čast i privilegiju nastupa u posebnom ambijentu Tvrđave sv. Mihovila s čarobnim pogledom na more, na samom početku ljeta, imat će i Bad Daughter, Bluvinil, Diskodelija, Fantom, Fire in Cairo, freekind., Hram, Irena Žilić, KOIKOI, LELEE, Luul, Marinada, Miriiam, Porto Morto, Pseća Plaža, ROLO, Srklet, Trokut i Willow Avenue.
„Zadovoljan sam s novooplođenim Plodovima Zemlje“
U dva će se dana na tri pozornice izmjenjivati čak dvadeset izvođača s naše alternativne scene, a ako je suditi prema prvom izdanju festivala koje je, iako je trajalo samo jedan dan, bilo jedno od najljepših i jedinstvenih glazbenih iskustava, očekivanja možemo i trebamo zadržati visoko. To nam uzbuđeno potvrđuje i Tomislav koji sa svojom novom postavom priprema nešto tajnovito, ali posebno.
„Postava se mijenjala bolesno u zadnje tri godine otkako smo krenuli svirat’. Promijenio sam šest klavijaturista, bilo je svakakvih ljudi, svašta nešto što nije moglo funkcionirati, ja sam popizdio i manio se toga, pa sam uzeo violinisticu Irmu u bend. To se pokazalo kao dosta dobro, ne moramo se više natezati, sve ide, lijepo klizi, i to sam čekao cijelo vrijeme. Zapravo, ova postava je najbolja dosad. Vlado je sad treći gitarist, prije njega je bio Vjeran, a prošle godine i Krešo. Borna i Laura su konstanta benda, bez njih ne može ništa, ne ide! Tako da, zadovoljan sam s novooplođenim Plodovima Zemlje.“ Osim Laure Tandarić, Irme Bulaje, Borne Jambrošića i Vlade Remeša kao stalnih članova benda, na koncertima im se gotovo uvijek pridruži i Marin Toni Tandara (Tandi), bivši klavijaturist Svemirka, te ludim izvedbama uveliča čitavu atmosferu.
„Tandi je stalni nestalni član. Bit će s nama u Šibeniku, nek’ se ljudi pripreme na vatrenog Tandija sa svojim huljofonom, to jest, keytarom. Nema takvoga! Jedan je takav u cijelom kozmosu! Mi smo bili dobri i prije Svemirka, u Svemirku smo se spojili i sad nas ni Bog ne može rastaviti. Tandara je baš jako dobar dečko, vrhunski klavijaturist, mislim da nema boljega u Hrvatskoj. Kad on izvadi svoju ‘pušku’, pa kad krene svirat’ iza vrata, iznad glave, ovako, onako – predivno nešto! Ali, Tandara je u Osijeku. Da je u Zagrebu, bio bi stalni član. Dijeli nas trećina Hrvatske“, sjetno mi priča Đutko i veselo nastavlja:
„On je kao nepisano pravilo: nigdje ne piše, a svi se toga drže. Kao ono: nemoj pljuvat u kafani na pod dok svi gledaju. Nigdje ne piše, ali to ne radiš. Osim ako nisi u kafani u Čačincima ili u Strizivojni“. S obzirom na sve burne izmjene u sastavu benda, ali i njegovo optimistično zadovoljstvo trenutnim stanjem, pitam ga što to glazbenik mora imati da bi bio Plod Zemlje.
„Mora biti HC prije svega. Mora svirati kao Čajkovski klasičnu glazbu ili Jimi Hendrix rock muziku. Bitno je da se tu nešto ne njonjavi puno, da se koncert ne mora pripremati kao da se raketa lansira u svemir, nego da sve ide lagano i da ne moram ja tu nešto puno pričat’, nego da ljudi osjete i razumiju. Da sve fino radi k’o neki novi kamion kojem je sve podmazano. Ili traktor. Ima sad novih traktora, recimo, na sajmu poljoprivrede u Gudovcu ove je godine prodan najskuplji traktor za sto-dvjesto tisuća eura. Tako bend treba funkcionirat! Da radi fino, da ima unutra klimu, da možeš i televizor gledat, da je sve kao da si zapravo ušao u limuzinu, a ne u traktor – e, takvi trebaju biti Plodovi Zemlje“.
Nastavno na ovo, upitam kako onda izgleda ta njihova proba i kako se pripremaju za koncerte, na što odmah odgovara da oni nisu bend od puno vježbanja. „Mi to malo prije koncerta da vidimo gdje smo. Više se družimo nego što sviramo. Kad dođemo na pozornicu to sve funkcionira. Nismo mi neki jazzeri da imamo neke partiture, kod nas to sve štima, vozi, tako da, više se svira na koncertu, nego što se svira na probama i vježba“.
Suprotno onome što vam se iz njegova odgovora može učiniti, njihov je svaki nastup pomno isplaniran i bez iznimke publiku ostavi u šoku, iznenadi je i zabavi, a uglavnom iznenade i same sebe. U svoje svirke uključuju različite performanse i kostime, a fascinantno je to što uvijek izvedu nešto novo i drugačije, svaki se koncert razlikuje od prethodnoga i ne dopuštaju da publika proživljava déjà vu. Da ilustriram, na svome su prošlogodišnjem koncertu u Močvari uz pjesmu ”Šišaj majstore” ošišali Tandijevu dugu kosu, a nakon toga i nekoliko ljudi iz publike.
„To kolo je bilo transcendentalno iskustvo, i za nas, a vjerujem i za publiku“
Na FER-ovoj su Brucošijadi bili u različitim kostimima, a Tandi, koji je glumio časnu, publici je dijelio hostije. Uz trap izvedbu pjesme ”Karate” na više manje zauvijek festivalu, sve je prisutne iznenadilo i zabavilo Đutkovo kolo u izvedbi čitave publike. „Ja se iznenadim koliko svaki put može biti bolje. Kad smo svirali 2020. godine u Medici, ja gledam i ne vjerujem, kakav koncert, šta se događa?! Onda opet, Brucošijada FER-a prošle godine, šta je ovo?! Pa onda ovaj više manje zauvijek festival, šta je to bilo?! Uvijek se iznenadim, a mislio sam da sam sve vidio i čuo, nevjerojatno! To kolo je bilo transcendentalno iskustvo, i za nas, a vjerujem i za publiku. Ja tu gore nešto sviram, a to se vrti k’o ringišpil! Predivno, predivno, svaka čast publici, imamo dobru publiku!“
Zato sam pokušala otkriti što planiraju izvesti u Šibeniku. „Počelo se to smišljati i za Šibenik, za Let’s Rock festival 2022. godine na Tvrđavi sv. Mihovila. Mi se, zapravo, više time bavimo nego sviranjem. Ni jedan naš koncert nije isti, definitivno. Svaki se put na jedan A4 papir napiše plan i program, to jest, režija koncerta od početka do kraja. To radim ili ja, ili radimo Tandi i ja, ili Laura napiše. Baš su neki dan Laura i Irma imale svirku u Varaždinu pa sam dobio cijelu čitabu – kako, šta, zašto, gdje, tko će što radit, kako ćemo biti obučeni i sve.“
Prilično tajanstven jer želi zadržati element iznenađenja, Đutko većinu informacija ipak odlučuje zadržati za sebe: „Mogu jedino otkriti da će to biti jedna mediteranska atmosfera ribarske fešte na koncertu. Takvu ćemo pizdariju napravit. E sad, ne znamo ni mi što će to točno biti dok ne dođemo tamo, ali postoje neke smjernice koje ne mogu otkriti u ovom trenutku. To bi onda bilo kao da ideš gledat neki film koji ti je prije toga netko cijeloga prepričao, pa znaš sve šta će se dogodit’. Ili kad ga gledaš ponovno jer ti je dobar, ali bez obzira na to koliko ti je dobar – viđeno. Zato treba uvijek biti iznenađenje, da se i mi sami iznenadimo, a da se na kraju krajeva i publika iznenadi.“
Budući da o samoj izvedbi nije htio otkriti puno, pokušala sam saznati kakvu su setlistu pripremili za festival. „S obzirom na to da je drugi album gotov i da se uskoro ulazi u studio, da se snimaju spotovi i da bi ove godine trebao izaći album – svirat ćemo pola novog albuma. Možda bude i neka specijalna obrada ili neki homage nekim velikim ljudima iz Dalmacije, to ćemo još vidjeti. Ne znam ni ja još tko će to biti, ali bit će fino. Setlista će biti lijepo posložena za Let’s Rock.“
Inače, bendu ovo nije prvi put da nastupa na jednoj tvrđavi. Naime, 2020. su godine napravili mini turneju po tvrđavama koja je obuhvaćala Knin i Osijek, a za tu je priliku i bivši klavijaturist Marko napravio poseban plakat kako bi je dostojanstveno najavio. Iako im to neće biti prvi koncert na tvrđavi, bit će im prvi koncert na moru. „Knin je najbliže moru što smo svirali. Dva puta smo imali koncert u klubu A3. To je odličan klub, preporučujem svima da ga posjete, predivni su ljudi, odlična je atmosfera, dobra zajebancija. U tako malom odsječenom gradu koji je sje*an od rata i nakon trideset godina, postoji tako super ekipa koja organizira koncerte, izložbe, književne večeri i sve živo. Uvijek rado tamo odlazimo. Knin i Lika bili su najbliže moru, tako da se posebno veselim držati mikrofon i gledati u daljinu. More, more! Tome se baš veselim i bit će najljepše od svega.“
Đutko i Plodovi Zemlje ove su godine, zajedno s bendom Pseća Plaža, prvi put nastupali preko granice, a mini tour obuhvaćao je Novi Sad i Beograd. „Laura, naša bubnjarka, svira i u Psećoj Plaži, to su nam prijatelji s vmz labela“, uvodi me u priču i nastavlja sa svojim dojmovima: „Išli smo zajedno, a ono, padala je neka kišurina, kasnili smo, njima je bio Vaskrs, na granici smo čekali neka dva-tri sata…“
Uz sve te okolnosti, prepričao mi je i anegdotu o zaboravljenim svjetlima na kombiju zbog kojih su se morali zaustaviti na benzinskoj. „Stali smo na benzinsku pa nismo mogli iščupati te žaruljice. U pomoć su nam došla braća Srbi koja rade na benzinskoj, oni su to čupali, povuci-potegni, i jednu smo samo uspjeli zamijeniti. Na koncertu u Novom Sadu baš i nije bilo puno ljudi jer je većina ljudi koji nas slušaju i koji bi bili zainteresirani za naš koncert – otišla kući taj vikend. To su, dakle, uglavnom studenti, ali i ostali su većinom otišli na praznike. Ali, bio je dobar koncert. A Beograd, uf, to je bilo dosta tvrdo, bilo je dosta ljudi i dosta ludo. Zadovoljan sam s tim!“
Složili smo se i kako bi više manje zauvijek festival, nakon fantastičnog probijanja leda u Zagrebu, u Beogradu odlično prošao i kako bi to zasigurno bilo jako posebno iskustvo, jer vmz izvođači u Srbiji iznimno su obožavani, a mnogi i dolaze upravo od tamo. „Apelujemo Srbima da se jave našoj izdavačkoj kući da se to napokon i dogodi!“, zaključio je Đutko. Osim što ove godine haraju festivalima, Đutko i Plodovi Zemlje najavljuju i izlazak svoga drugog albuma.
„Bit će to punokrvni etno pop rock album. Bit će dosta tvrđe, osjetit će se utjecaji iz Like, Slavonije, Hercegovine, Srbije, s Dalekog istoka…“
Otkriva nam da će se album, prema istoimenoj pjesmi, zvati Šišaj majstore te da će sadržavati devet pjesama. „Zvučat će dosta drugačije od prvog albuma. Imat će tu energiju koncerata. Recimo da su pjesme ”Terase” i ”Slušaj mala!” bile nagovještaj svega što će se događati. Bit će to punokrvni etno pop rock album. Bit će dosta tvrđe, osjetit će se utjecaji iz Like, Slavonije, Hercegovine, Srbije, s Dalekog istoka… Dio tog materijala mi već sviramo i ljudi su upoznati s tim pjesmama, ali kad se to fino snimi i kad to ode u bespuće interneta, mislim da će se ljudima svidjeti i da ima hitova (opet)! Album je tvrđi, žešći, poletniji, možda i brži.“
Osim toga, ekskluzivno i pun entuzijazma nam otkriva da će jedna pjesma na albumu, suradnja, zauzimati posebno mjesto i da će se posebno izdvojiti. „Ekskluzivno mogu otkriti da ćemo na albumu imati suradnju sa Sašom Antićem iz TBF-a, odnosno Alejuandrom Buendijom.
To je možda jedina pjesma na albumu koja odskače od generalnog narativa, fini mediteranski šlager. Htio sam imati rap dio u pjesmi koja je šlager jer nisam to nikada nigdje čuo i zanimljivo mi je. Inače, kad radim muziku, volim spajati stvari koje se obično ne spajaju, ili koje su spajane, ali ja to napravim na svoj neki način. Ovo je moj homage Miši Kovaču, Crvenim Koraljima, Pro Arteu, Dubrovačkim trubadurima i takvim nekim bendovima iz šezdesetih i sedamdesetih koji su svirali tu neku finu, lijepu muziku. Snimat ćemo i spot ovo ljeto, najvjerojatnije u Splitu, pa zaista mislim da će to biti jedna fina priča za starije ljubitelje ili slušatelje moje muzike, više u stilu prvog albuma. To će biti poveznica s prvim albumom, dok na prvom postoji poveznica s drugim. To je sve neka ‘dvologija’, zasad.“
Album će najaviti konačnom objavom singla ”Lika to je ta spika”, neizostavne koncertne pjesme koja je vrlo dobro poznata publici, a sad će dobiti i svoje službeno uobličenje spotom koji planiraju snimati u Lici krajem srpnja. Prisjetila sam se i jedne Đutkove objave na društvenim mrežama kojom je najavio rebranding i cover novog albuma, a tiče se i vizualnog aspekta njihove glazbe. No, to je, naravno, bila samo šala.
„To je bio jedan svojevrsni eksperiment mog prijatelja Vilija i mene. Gledali smo malo te vizuale, taj moderni dizajn i te neke trapere. Analizirali smo kako to inače izgleda i koliko je to cijenjeno, pa nas je zanimalo koliko je vremena potrebno da bi se takvo što napravilo. Deset minuta!“
Srećom, Đutko ipak odlučuje ostati vjeran sebi i ne povoditi se za masama kako bi ispratio trenutne trendove. „S obzirom na to da sam na prvom albumu imao cover jednog cijenjenog hrvatskog umjetnika, Mislava Lešića, mislim da ću nastaviti s takvom praksom i na ovom, ali i na idućim albumima. Uzimat ću nekog slikara ili dizajnera čiji mi se rad sviđa a koji ima nekih poveznica s glazbom koju radim i s cijelom našom pričom, pa da to bude zaokružena umjetnička cjelina. Već imam neke ideje, ali sve ćemo još vidjeti kad za to dođe vrijeme. Kao što lazba priča priču za sebe, spotovi pričaju za sebe, pa mora i taj vizualni dio isto pričati priču za sebe. Ali opet, to sve treba biti jedna koherentna cjelina.“
„Glazba je ljubav. Ljubav je bog. Bog je ljubav.“
Ni Đutko nije izbjegao moje apstraktno „Što je za tebe glazba?“ pitanje, a odgovor je, kao i kod većine sugovornika, vrlo zanimljiv, pomalo i filozofski. „Glazba je za mene čisti seks. Vođenje ljubavi s frekvencijama. Ma ne, glazba je… glazba je nešto najljepše u životu što postoji. Prvo što čujem kad se probudim i zadnje što čujem kad idem leći. Glazba je nešto što je teško i opisati. Neka stvar koju ne vidiš, a osjetiš kao da je stvarna i živa. Barem ja tako doživljavam glazba. To je, zapravo, teško pitanje i o tome bih trebao malo razmisliti da bih imao neki konstruktivan odgovor. To ti je kao da me pitaš šta je to bog, šta je sloboda ili šta je ljubav. Glazba je ljubav. Ljubav je bog. Bog je ljubav.“ A muzikom se Tomislav počeo baviti još u rodnom Voloderu, u kojemu će snimiti album, a u kojemu planiraju održati koncert u budućnosti. „Mislim da je to savršeno mjesto u kozmosu za snimiti ovaj album. Tamo je sve krenulo, napravio sam prvi album, napravio sam drugi album, a tamo ću ga i snimiti. Radit ću s jednim odličnim muzičarom, ”Karabajom” iz pjesme Zabranjenog pušenja. On je dosta godina bio tonac Zabranjenog pušenja, stari bluzer i roker, popravljao mi je gitare i pojačala, ima studio, pa mislim da će to biti dosta dobro.“
Za svirku se nada da će je netko drugi ipak organizirati, kako ne bi morao sam. „Dobro si me sjetila. O tome se priča već dvije godine, samo nikako da se dogodi. Tamo su svi moji prijatelji, neki i inače dolaze na koncerte. Voloder je savršeno mjesto za bend kao što su Plodovi Zemlje. Nema tamo poseban koncertni prostor, ali ima vinograda i njiva. Bilo bi super da napravimo neki koncert u vinogradu ili u polju. Mislim da bi to trebalo iz potencije dovesti u zbilju.“
Kad izađe novi album i dođe do publike, s obzirom na to da je etno orijentiran, nada se i Đakovačkim vezovima te Vinkovačkim jesenima. „I Voloder ima Voloderske jeseni. 2017. godine je bila pedeseta obljetnica Voloderskih jeseni, a tada sam sa Svemirkom svirao na Vinkovačkim jesenima. Ove je godine već 55. obljetnica, tako da čekamo poziv. Najbolje je kad smo pozvani, apeliram na organizatore, promotore i bookere – zovite nas, mi ćemo doći!“
Bend se trudi na sve načine doprijeti do publike jer je ono što njihova muzika jest i taj koncertni doživljaj teško je prenijeti onima koji nisu sami doživjeli. „Na više manje zauvijek festivalu atmosfera je bila vanserijska, a to je sve zabilježeno s tri-četiri kamere, pa ćemo to objaviti, da publika vidi kako je na koncertima. To je možda najbolja razglednica. Nemamo album u fizičkom obliku, ali imamo internet i YouTube.“
Kada je riječ o promociji benda, za nju je uvelike zaslužan Bojan Bojko za kojega kaže da je „naš dragi menadžer. On je zadužen za distribuciju naše glazbe širom interneta, za PR i bukiranje koncerata. On je kao neki dobri duh svih bendova s kojima radi. Kao neki Buddha. Bojko je naš zen majstor.“
„Rakija Pjezda ide savršeno uz takvo općenarodno veselje“
Jedini merch koji se prodaje, i to vrlo uspješno, na njihovim koncertima jest rakija, jer „Šta su oduvijek pili na Balkanu? – Rakiju. Jel bilo uvijek rakije? – Je! Mi imamo Pjezdu, a imamo još neke proizvode tekućega tipa u pripremi. OPG Đutko i Plodovi Zemlje rade na veliko. Mislim da je to u duhu benda. Imat ćemo u budućnosti sigurno i majice i neki klasični merch, ali mislim da je ovo najbolje za sâmo iskustvo posjetitelja koncerta – dobiju nešto unikatno, mogu se okrijepiti, a i dobro je za radnu temperaturu koncerta. Inicijalno sam zamislio prije nekoliko godina da želim raditi narodna veselja, a to se sad i događa! Rakija Pjezda ide savršeno uz takvo općenarodno veselje.“ Bitno je spomenuti i kako je na Brucošijadi FER-a dio koncertnoga performansa bila i aukcija Pjezde, a prodana je za čak 350 kuna. „Jedan divan čovjek iz benda Vizelj bio je taj počasni kupac koji će zauvijek biti na Pjezdinu pijedestalu najvjernijeg i platežno najjačeg kupca.“ Za kraj je razgovora Đutko postao prilično sentimentalan zahvaljujući svim glazbenicima koji su na bilo koji način ostavili svoj trag u bendu.
„Ja sam bend pokrenuo i začeo, ali da nema Laure, Borne, Vlade i Irme, ja sâm bih mogao ništa, ili jako malo. Bez ljudi oko sebe koji dijele isti entuzijazam i ljubav prema dobroj zajebanciji, muzici i sviranju, ne bi bilo ničega. Naravno, hvala i ljudima koji su dosad svirali. Svatko je donio nešto svoje i ostavio neki trag u bendu, zato smo danas baš takav bend. Uvijek se nešto nadograđuje, uvijek netko nešto ostavi, neki svoj pečat. I ljudi koji trenutno sviraju, ali i ljudi koji su prije svirali, svatko je nešto dao i unaprijedio bend. Ne znam postoji li itko da ga je unazadio. Hvala svima, a najviše hvala ljudima koji sviraju sad!“
Osim ljubavi prema svom bendu i velikog veselja i uzbuđenja pred svoj nastup na festivalu, veseli ga i poslušati i pogledati ostale izvođače koji će dva dana dijeliti pozornicu i prostor šibenske tvrđave. „Masu je to bendova i probrano je ono najrecentnije što se događa na toj nekoj domaćoj alternativnoj sceni. Slušao sam nedavno neki bend freekind., to je duo iz Slovenije i Hrvatske. Dvije djevojke sviraju bubanj i klavijature i lijepo pjevaju. Baš zanimljiva neka muzika koja se kod nas baš i ne može čuti. Gledao sam i neki intervju, one su školovane, pohađale su akademiju u Grazu ili tako nešto. Odlično sviraju, to je neka, recimo, svjetska muzika koja je vani dosta popularna. Čak sam se iznenadio koliko uvjerljivo i koliko odlično sviraju djevojke, to bih sigurno htio pogledati na Let’s Rocku. Osim njih, ROLO mi je odličan bend; posljednji album, Ponte Rosso mi se baš sviđa. Mislim, nije to sve neki moj fazon i nešto što ja preferiram slušati, ali mi se čini da bi to sve moglo biti dosta fino. Pseća Plaža i Luul naši su prijatelji s etikete, a favoriti su mi još KOIKOI, LELEE koji sam slušao na Tabor film festivalu, a kakvu sam sličnu muziku i sâm svirao sa svojim prvim bendom Rusti, te Bad Daughter, to mi je koleginica Dunja.“
Za kraj razgovora, Tomislav je na svoj jedinstveni način najavio festival: „Draga nacijo, dođite u što većem broju u Šibenik 24. i 25. lipnja 2022. godine. Nastupat će mnogo bendova, a jedan od tih mnogo smo mi – Đutko i Plodovi Zemlje! Dođite na Let’s Rock festival 3, napravit ćemo jednu veliku ribarsku feštu na parkiralištu Tvrđave sv. Mihovila. Mislim da ćemo napraviti jedan fini štimung!“