Fabijan Košćak: „Ljepota umjetnosti leži u suradnji s kreativnim i talentiranim umjetnicima“

U novom valu mladih nadarenih glazbenika, zapaženo mjesto pripada Fabijanu Košćaku, studentu klavira i kompozicije na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu, koji iza sebe već ima niz značajnih postignuća

Glazbeno obrazovanje započeo je upisom violončela u klasi prof. Dalibora Crnogorca, a ubrzo potom i klavira kod prof. Carmen Stepić, nakon čega je kao klavirist završio i Srednju glazbenu školu Ferdo Livadić u Samoboru.

Danas privodi kraju studij klavira u klasi prof. Đorđa Stanettija na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, gdje je započeo i studij kompozicije u klasi prof. Srećka Bradića. Životopis mu je ispunjen zanimljivostima, a njegov je rad prepoznalo i Hrvatsko društvo skladatelja, dodijelivši njemu i Šimunu Čarliju Botici stimulaciju za stvaralaštvo mladih skladatelja iz Fonda Rudolf i Margita Matz, što je, uz predstavljanje široj javnosti, ujedno bio i povod našem razgovoru.

Fabijan Košćak

Kao jedan od dvojice dobitnika stimulacije za stvaralaštvo mladih skladatelja iz sredstava Fonda Rudolf i Margita Matz, osim financijske potpore za Vaš rad, na koji način očekujete da će Vam to priznanje pomoći u nastavku Vašeg skladateljskog djelovanja?

Zapravo i ne znam na koji će se način to odviti, ali siguran sam da će vrijeme pokazati. Kao osobi koja često preispituje kvalitetu svog rada, najviše mi znači to što je ovo svojevrsni dokaz te kvalitete, što je moj opus prepoznat od akademske zajednice kao nešto vrijedno ulaganja. To je ono što mi trenutno znači.

U Vašem životopisu osobito mi je zanimljiv bio podatak da ste se za kompoziciju počeli zanimati već kao četrnaestogodišnjak. Što Vas je na to potaknulo?

Budući da sam bio povučeno dijete, glazba je bila svijet u koji sam mogao zaroniti potpuno sam, a osjećati se ispunjeno. Mislim da se iz toga razvila potreba za istraživanjem: zašto ova skladba zvuči ovako, zašto ovaj slijed akorada djeluje na mene na određen način, kako je to skladatelj zapisao i zašto baš tako? Smatram da je dječja znatiželja iznimno bitna kad pristupamo glazbi pa je i ta „igra“ bila prvi korak mog kreativnog procesa.

Na koncertnim podijima prisutni ste kao izvođač-pijanist (solist i komorni glazbenik), ali sve češće i kao skladatelj. Na koji način se ta dva područja Vašeg glazbenog djelovanja isprepliću?

Ponekad je teško naći izvođače za vašu skladbu pa je najjednostavnije da ju sami odsvirate, pogotovo ako se radi o komornom sastavu gdje je to i praktično, ali ne mogu reći da sam presretan pri izvođenju svojih djela. To mi zna stvoriti mnogo stresa iz nekog razloga. Smatram, doduše, jako korisnim da imam znanje izvođačke prakse jer to olakšava proces komponiranja, gdje određujem što je izvedivo, a što nije ili što bi bilo praktičnije i ugodnije za druge koji će to djelo izvoditi.

Dječja znatiželja iznimno je bitna kad pristupamo glazbi pa je i ta „igra“ bila prvi korak mog kreativnog procesa

Fabijan Košćak

Student ste pete godine klavira u klasi profesora Đorđa Stanettija i prve godine kompozicije u klasi profesora Srećka Bradića na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Uspijevate li uskladiti sve obveze i zahtjeve svojih studija?

Zaista sam se trudio uskladiti ih, ali nisam radoholičar. Kada si na leđa natovarim previše obveza, gubim volju za kreativnošću i to me baca u stanje svojevrsne paralize, stoga sam morao staviti studij kompozicije u mirovanje do sljedeće akademske godine kako bih imao vremena pripremiti program za diplomski koncert. Naravno, komponiram i dalje, ali kolegiji na studiju kompozicije zaista uzimaju mnogo vremena, tako da se njima planiram posvetiti nakon što diplomiram klavir.

Na 20. izdanju Međunarodnog natjecanja mladih glazbenika Ferdo Livadić u Samoboru 2023. održali ste recital na kojem ste izveli i monumentalno ostvarenje Johanna Sebastiana Bacha, Goldberg varijacije. Pronalazite li možda u Bachovom stvaralaštvu nadahnuće i za vlastiti skladateljski izričaj?

Bach je svakako bio prvotna inspiracija kad sam krenuo skladati. Dugo sam imitirao njegov stil, ali to je više bilo u obliku vježbi nego pravih kompozicija. Danas taj utjecaj vidim kod čestog primjenjivanja polifonije i polifonih tehnika. Fascinira me način na koji Bach postiže potpunu ravnopravnost dionica i to je nešto čemu težim u skladbama za komorni sastav i u skladbama za solo klavir.

Srećko Bradić bio Vam je profesor još tijekom srednjoškolskog obrazovanja. Je li Vas on već tada potaknuo na bavljenje skladanjem?

On je svakako odigrao ključnu ulogu u mom razvoju. Malo po malo me usmjeravao i širio moje vidike, što nisam uvijek prihvaćao, ali sam s vremenom naučio kako usvojiti njegove savjete na način koji je kompatibilan s mojim izričajem. Oduvijek me motivirao i bio podrška, nikad ne sumnjajući u moj talent, kao što to ja često radim, i zato mu velika hvala.

Koji su glazbeni stilovi i skladatelji u najvećoj mjeri utjecali na Vaš skladateljski razvoj? Kako biste opisali svoj trenutni izričaj?

U trenutku kad sam počeo kreirati svoj izričaj, najutjecajniji bio je Debussy, a kasnije su se tu pridružili Ravel, Stravinski i dva manje poznata skladatelja s početka 20. stoljeća, Jean Cras i Jean Huré. Prilično sam tradicionalan u svojim uzorima i mislim da je i moja glazba odraz te tradicije klasične glazbe. Uvijek pridajem posebnu pažnju melodijama i trudim se sazdati cijelo glazbeno tkivo od nekoliko prepoznatljivih motiva. Ne osjećam preveliku potrebu za korištenjem suvremenih tehnika niti za pomicanjem granica i eksperimentiranjem, ali možda će se i to promijeniti u budućnosti.

Koji Vam je omiljeni pijanistički repertoar? Pronalazite li i u njemu nadahnuće?

Glazba Johanna Sebastiana Bacha posebna je po mnogočemu, a za mene je bavljenje njegovom glazbom odmor od svih drugih životnih problema. Tako da ne bih rekao da pronalazim nadahnuće u njoj, ali svakako mi pruža sigurno utočište za odmor duše.

Ne osjećam preveliku potrebu za korištenjem suvremenih tehnika niti za pomicanjem granica i eksperimentiranjem, ali možda će se i to promijeniti u budućnosti

Planirate li nakon studija staviti težište na jednu od svojih profesija ili namjeravate ostati podjednako posvećeni objema?

Što se tiče planova za budućnost, o njima Vam zasad ne mogu previše reći. Bavljenje kompozicijom me sigurno čeka narednih pet godina zbog studija. Poznajući sebe, pretpostavljam da će biti razdoblja kad više sviram, a onda razdoblja kad više skladam.

Što smatrate svojim najvećim dosadašnjim profesionalnim uspjehom?

Najviše sam ponosan na svoj rad na Goldberg varijacijama. Mislim da je to što sam ih uspio izvesti s 22 godine od neprocjenjive vrijednosti, s obzirom na to da će to djelo kontinuirano rasti i razvijati se sa mnom cijeli život. S kompozicijom još očekujem neki takav trenutak za koji ću moći nešto slično reći. 

Vaš skladateljski opus sve je veći; kojim izvođačkim sastavima ste najpriklonjeniji?

Komorni sastavi svakako imaju najveću prednost u mom odabiru instrumentacije. Razne kombinacije malog broja gudačkih i puhačkih instrumenata uz klavir i/ili udaraljke, pogotovo s vokalnom dionicom, predstavljaju mi najveći užitak pri komponiranju. S druge strane, ljubitelj sam orkestriranja i imam strast prema tome, ali ono zahtijeva ogromnu količinu posla koja nije isplativa ako nemate orkestar koji će vam djelo izvesti.

Što Vam predstavlja najveći izazov u skladanju?

Pronalaženje inspiracije. Često crpim inspiraciju iz starih skica i motiva koje sam pisao u srednjoj školi, ali ponekad ni tamo ne mogu naći odgovarajuću polazišnu točku. Tako zna proći nekoliko tjedana ili čak mjeseci bez ikakve ideje, ali jednom kad dobijem nadahnuće, brzo završim skladbu.

Mladi skladatelji i studenti kompozicije danas imaju sve više prilika za predstavljanje svojih djela, osobito kroz suradnju sa studentima Muzičke akademije – instrumentalistima i pjevačima. Jeste li osobno zadovoljni mogućnostima koje Vam se pružaju i suradnjama koje ostvarujete?

Otkako sam službeno student kompozicije, zaista sam zadovoljan prilikama koje su mi pružene: od pisanja komornih djela za studentske projekte poput simpozija Filozofija i muzika i akademskog projekta Voices of Europe, u suradnji s Konzervatorijem u Ravenni pa sve do radionica sa Simfonijskim orkestrom HRT-a i maestrom Pascalom Rophéom. Zahvaljujući tome, ove sam godine napisao više djela nego ikad.

Fabijan Košćak

Što smatrate ključnim za afirmaciju mladih skladatelja?

Svakako je to rad s kolegama studentima s Akademije jer su upravo to ljudi s kojima ćemo surađivati cijeli život. Ako vas vaši kolege izvođači prihvate kao nekoga s kime je užitak raditi i čije skladbe oni vole izvoditi, budite sigurni da će se taj odnos razvijati jer nam je svima u interesu da se djela suvremenih hrvatskih kompozitora izvode i da se gradi veći repertoar i solističke i komorne glazbe.

Koji profil publike imate na umu prilikom skladanja svojih djela? Mislite li da bi suvremeni skladatelji trebali težiti približavanju svoje glazbe širem slušateljstvu i na koji način bi u tome mogli uspjeti?

Ne razmišljam previše o publici, zapravo se više trudim pisati glazbu koja će se svidjeti izvođačima. Ako kroz svoju glazbu uspijem ponuditi nešto što je umjetnički vrijedno, izvođači će to prepoznati i prenijeti publici koja uvijek prepoznaje kvalitetu.

Ne razmišljam previše o publici, zapravo se više trudim pisati glazbu koja će se svidjeti izvođačima

Smatram da bi na taj prirodan način bilo najbolje zainteresirati publiku, ponuditi im nešto što je razumljivo i sustavno podupirati razvoj i ulaganje u klasičnu glazbu.

Uz dva studija, ostaje li Vam dovoljno slobodnog vremena? Kako ga provodite? Što slušate?

S obzirom na profesiju koja zahtijeva puno sjedenja, slobodno vrijeme volim uložiti u kretanje i fizičku aktivnost kao protutežu, ali ponekad volim i pogledati cijelu sezonu neke serije u jednom danu kad želim isključiti mozak. Od glazbe, u slobodno vrijeme najmanje slušam klasičnu. Svejedno se tu nađe svašta: od bossa nove, preko hyperpopa i artpopa, do fokstrota iz 1930-ih.

Puno toga je pred Vama; možete li nam na kraju otkriti barem djelić svojih planova i želja?  

Na redu je jedna kratka ljetna pauza, a zapravo mislim da ću u tom razdoblju isplanirati što i kako dalje. Rado bih da se ukaže neka prilika za novim glazbeno-scenskim djelom, bila to opera ili balet, jer mislim da ljepota umjetnosti leži u suradnji s drugim područjima i drugim kreativnim i talentiranim umjetnicima.