Hit Me Up
2kitice i Karlo Vorih o novom serijalu, odrastanju, nogometu i sitcomima
Iggy Biznis i Džoni Paranoja kreativni su tim koji nas svojim skečevima, pjesmama i emisijama kratkog formata nasmijava već deset godina. Prošli su mjesec, u suradnji s redateljem Karlom Vorihom, lansirali novu emisiju Hit Me Up.
Kroz svaku epizodu zanimljivim izazovima, pitanjima i avanturama upoznaju nas s aktualnim imenima domaće glazbene scene, a ono što izdvaja serijal je nova pjesma koju smisle sa svakim gostom. O emisiji, Iggyjevim glazbenim i Džonijevim TikTok pohodima, nogometu, odrastanju i sitcomima razgovarali smo na ugodnoj kavici.
Bez ovog dvojca domaća YouTube scena ne bi bila ista. Igor i Nikša, poznatiji kao Iggy Biznis i Džoni Paranoja, najbolji su prijatelji kojima su situacije iz pravog života poslužile za brojne urnebesne komične skitove i pjesme. Snimanjem i montažom počeli su se baviti još prije desetak godina, dok su studirali pravo.
Kad su shvatili da su totalno ‘fulali’ faks, posvetili su se kreiranju sadržaja i upisali Akademiju dramske umjetnosti. Igor montažu, a Nikša produkciju. Angažmanom na akademiji stekli su mnoga poznanstva i inspiraciju za još plodniji rast YouTube kanala. Postali su pravi lokalni selebritiji, što se moglo vidjeti na krcatim live nastupima diljem zagrebačkih klubova.
Danas broje skoro 15 tisuća pretplatnika te preko 4 i pol milijuna pregleda na YouTube kanalu, a od snimanja videa žive. Nedavno su pokrenuli i TikTok profil na kojem izbacuju kraće snippete iz svojih prijašnjih videa, ali i novi materijal prilagođen popularnoj platformi na kojoj također uživaju velik regionalni uspjeh.
Osim toga, Iggy se polako, ali solidno i sigurno probija u domaćim glazbenim vodama. Ovog je ljeta izbacio izvrstan prvijenac IN DA HOUSE kojeg je promovirao solo nastupima i na yem-ovim festivalima. Njegova poletna mješavina trapa i EDM-a poslužila je kao savršeno osvježenje za ljetne partije, a polukomičan pristup pisanju tekstova kojem je oduvijek sklon čini iskustvo slušanja laganim i jako zaraznim.
Nakon koncertne sezone dečki su se vratili grindu i uz pomoć prijatelja i talentiranog mladog redatelja Karla Voriha, započeli snimanje novog fantastičnog projekta. Serijal Hit Me Up objavljuje se na njihovom YouTube kanalu, a svaka epizoda bavi se jednim imenom s naše urbane glazbene scene. Ono što ga izdvaja od ostalih sličnih emisija upravo je koncept intervjuiranja gosta začinjen simpatičnom i prirodnom karizmom omiljenih voditelja. O emisiji, Iggyjevoj glazbi, brojkama na platformama, filmovima i serijama saznajte više iz našeg razgovora.
Kako je došlo do ideje za novi projekt?
Džoni: Htio sam napraviti nešto zabavno i što nas veseli, ali i kvalitetno za svoj diplomski na akademiji. Mozgali smo i rodila se ideja o tome da napravimo dokumentarni serijal. Probali smo prvo s igranim filmom, ali brzo smo shvatili da nam bolje leži dokumentarna forma. Činilo nam se prirodno spojiti dvije ljubavi – video i glazbu – u jedno. Imali smo neka probna snimanja, tražili pravi format i tu nam je Karlo dobro došao, uskočio i pomogao.
Iggy: Cilj projekta bio je da povežemo obveze s akademije s nečim što će se nama kao youtuberima isplatiti. Ugodno s korisnim. Karlu se svidjela ideja, pomogao nam je u kreativi, a i u operativi.
Što je bila inspiracija? Postoji li neka domaća emisija ili strana, koja vas je najviše inspirirala?
Karlo: Knjazove emisije. Mjenjačnica, Koledžicom po svijetu. Uvijek smo se pozivali na to. Kad nam je prvi put ovo palo na pamet, taman su Kvart Priče Vida Juračića krenule pa bih rekao da nam je spoj toga i Knjazovih emisija bila neka vodilja.
Iggy: Najveća fora nam je bila da u svakoj epizodi smislimo pjesmu. To nam je neki trademark po kojem će se ipak razlikovati od drugih glazbenih emisija. Dugoročni cilj emisije nakon prve sezone je izaći iz ove zagrebačke urbane scene na nacionalnu razinu i mislim da bi emisija najviše zasjala kad bismo mogli spojiti veće, etablirane glazbenike s ovim up and coming urbanim. Mislim da bi to dalo dašak raznolikosti emisiji i tu vidimo potencijal za daljnji razvoj.
Kolika ekipa zapravo stoji iza Hit Me Upa?
Karlo: U svakoj epizodi imamo po tri snimatelja koje šaltamo, ali mislim da shout out zaslužuju Ivor Lapić, Luka Jazić, Vedran Husremović, Marko Bičanić i Staš Mlinar. Toma Širok i Dino Ljuban snimaju zvuk, a montažu radimo nas trojica.
Džoni: Moramo spomenuti i talentiranu Klaru Rusan (Klarxy) koja je zaslužna za vizualni identitet, kao i Mihael Šandro. S Klarom smo još davno surađivali na spotu za “20 000 milja pod morem”. To nam je bio posebno drag projekt.
„Imamo ambicije za prenijeti ovaj format na televiziju jer smatramo da je tamo još uvijek jako svjež. Namijenjen je mladima i nešto je što se trenutno ne nudi na TV programu.“
Sigurno ima nekih anegdota sa snimanja. Kakva je atmosfera? Kako je bilo u Kozari boku s 30zonom?
Iggy: U Kozari boku smo se Nidžo i ja usrali, a brijem i filmska ekipa. Nismo se osjećali nesigurno, u smislu da bi nas netko mogao napasti, ali čudan je ambijent nekako. Nikad nisam bio tamo i bilo mi je zanimljivo vidjeti neko novo mjesto u vlastitom gradu. Drago mi je da su dečki iz 30zone bili pored nas jer su legende kvarta. Oni su tamo dočekani kao zvijezde. Bili smo tamo deset minuta i već se oko nas skupilo tridesetak ljudi. Na kraju su svi ispali jako srdačni i druželjubivi, a i dojmovi oko epizode su super.
Džoni: Mislim da se u emisiji osjeti da je atmosfera tijekom snimanja jako opuštena i zabavna. Rekao bih da uspijevamo to prenijeti gledateljima, što je isto jedan od ciljeva.
Karlo, koja je tvoja uloga ovdje kao redatelja? Smišljaš li pitanja? Zadatke? Kako nastane jedna epizoda Hit Me Upa?
Karlo: Brainstorming radimo sva trojica. Nađemo se, odredimo sljedećeg gosta i postavimo si pitanje: „OK, što bismo mogli raditi s njim/njom?“ Onda tu svatko doda nešto svoje i izgradimo ideju. To je svojevrsni ping-pong ideja kako bi se došlo do rješenja. Nema stroge strukture, mukotrpnog pisanja. Sve ide spontano, dosta smo skloni improvizaciji.
Iggy: Kako smo Nidžo i ja ispred kamere, tako je Karlo glavni iza kamere. On se mora pobrinuti da je sve što se treba vidjeti u epizodi pokriveno i snimljeno. Također, ako smo nas dvojica nešto zaboravili, Karlo je često tu da intervenira i navodi nas o čemu bismo trebali popričati s gostom. Na terenu isto ima puno improvizacije pa poslije u montaži vidimo na što to sliči i zaigramo se finalnom strukturom.
Možete li nam otkriti neke buduće goste i planove za emisiju?
Karlo: Do sad su izašle epizode s 30zonom, Porto mortom i Nikom Turković. Sljedeći su na redu Podočnjaci, a nakon tog, nadamo se, Hiljson Mandela, no to je još upitno. Nakon prve sezone od tih pet epizoda na YouTubeu cilj nam je prijaviti se na HRT-ov natječaj, ili neku drugu televiziju. Imamo ambicije za prenijeti ovaj format na televiziju jer smatramo da je tamo još uvijek jako svjež. Namijenjen je mladima i nešto je što se trenutno ne nudi na TV programu.
Džoni: Ili, ako netko baš jako želi da nastavimo raditi na YouTubeu i voljan nas je financijski podržati – hit me up! To je ipak projekt zasnovan na ljubavi – passion project. U njega smo ponajviše uložili mi sami, ali da bismo nastavili dalje mora postojati neka, barem minimalna, financijska osnovica. Za opremu nam je najviše pomogla ADU, budući da se radi o studentskom projektu, ali i Blank filmski inkubator. Snalazimo se. Nadamo se da ćemo svojim trudom pokazati da imamo potencijala za nešto veće, za sljedeći korak i partnere u bilokakvom obliku. Trenutno vjerujemo da je to TV.
„U sat vremena snimili smo tri TikToka koji su zbrojeno skupili više od milijun pregleda“
Sad kad smo nazdravili za sjajnu budućnost Hit Me Upa, ajmo malo o TikToku. Vrlo ste aktivni u zadnje vrijeme tamo, posebno Nidžo koji mi svaki drugi dan iskače s nekim svojim novim likom i forom.
Džoni: Ja sam se tu nekak’ našao, došlo je do toga znatiželjom. U početku sam generalno pružao otpor prema TikToku. Imao predrasude, ali sam se predomislio. Odlična stvar kod TikToka je velika količina slobode i produkcijski zahtjevi koji su stvarno minorni. Možeš si totalno dat’ oduška s kreativnošću. Također, aplikaciju su doveli na novu razinu po pitanju montaže jer možeš na mobitelu puno toga napraviti. Jako je oslobađajuće da ideju koja ti se sviđa možeš dovesti do realizacije u roku pola sata. I kao nekome tko želi stalno gurati neke svoje ideje i stvarati ih, super je da ih mogu plasirati brzo van i promatrati što će se dalje događati s njima. Odličan je motivator za pokrenuti se i napraviti nešto.
Iggy: Da se nadovežem, Nikša i ja imamo jednu relativno frišku anegdotu. Poslovno smo snimali s jednom informatičkom agencijom u Beogradu i imali smo lufta od nekih sat i pol. Morali smo u hotelu čekati ostale da se priključe na jedan online sastanak i rekli smo: „’Ajmo iz zezancije snimati malo TikTokove.“ U sat vremena snimili smo tri TikToka koji su zbrojeno skupili više od milijun pregleda. Radilo se o glupoj fori kako Srbi percipiraju govor Hrvata. Postalo je regionalni hit na TikToku. I to je fascinantno jer na Youtubeu i dalje ne znam kako je to skupiti milijun pregleda, a na TikToku se pola milijuna može skupiti praktički u dva, tri dana samo zato što si napravio nešto na što se zakačila hrpa ljudi preko algoritma.
Džoni: A da takvo nešto napraviš uopće ti ne treba ni puno vremena ni truda. Jasno mi je zašto kreativni ljudi hrle na TikTok. Super je iskustvo kad nešto tvoje u tako kratkom roku dobije toliko pozitivnog feedbacka.
Znači, zadovoljni ste postignutim brojkama na toj platformi?
Džoni: I dalje znamo fulati, iako sad imamo puno više lajkova i komentara nego prije ta dva-tri hit videa iz Srbije. Valjda nam je to pomoglo da se proširimo na regionalnu scenu. Algoritam nas preporučuje mnogo većem broju ljudi sad.
Iggy: Nadovezao bih se na taj rast i brojke. Na TikToku to ne raste onako lijepo, linearno, već više stepeničasto. Dogodi se jedan s kojim skupiš odmah 100 tisuća pogleda i stotine pratitelja i lajkova pa malo stagniraš i ostale stvari ti prolaze ispod radara. Baš tako, kao neke stepenice.
Cijenite li rad nekih domaćih TikTokera i YouTubera? Ima li preporuka?
Džoni: Simpatičan mi je onaj dečko „Lifestyle by Kristijan“. Sviđaju mi se vlogovi, jako je wholesome.
Iggy: Kao uvijek, jako cijenim Dukija i njegov rad, također su tu Goreta, Tokić, Vid Juračić, Khan i njegov podcast. Nemamo baš veliku YouTube scenu.
Iggy, kako si zadovoljan reakcijama na album?
Iggy: Jako sam zadovoljan. I albumom, a i dosadašnjom koncertnom promocijom. Moram reći da je u planu i neki solo koncert početkom iduće godine. Do sad sam ipak uglavnom promovirao album u sklopu festivala.
Koja pjesma najbolje prolazi?
Iggy: U zadnje vrijeme je “Di si?” baš skočila. Javljaju mi se ljudi s radija da bi je puštali, a već se vrti na Anteni i Otvorenom. Sukladno s tim, primijetio sam i skok u slušanjima na YouTubeu i Spotifyju. Snimili smo i spot. Režirao ga je Vid Juračić, a snimao Luka Jazić s kojim sad surađujemo na emisiji. Uskoro ide van i mogu reći da sam jako optimističan.
Misliš u budućnosti raditi nešto stilski drugačije od EDM-a i trapa, kao što je “Ajmo na pivu” bila?
Iggy: Da. Fakat se mislim poigrati. Imam već u planu jednu sporiju pjesmu, žao mi je što zbog ostalih obveza nije još došla na red, ali sve će biti uskoro. Baš sam se zaželio sjesti i smišljati nešto novo uz gitaru. Nidžo će također biti uključen u nove pjesme.
E, baš sam o tome htio nešto čuti. Ti si, Nidžo, također radio stvari tako da imaš tu neku glazbenu stranu. Hoćemo li čuti još toga od tebe? Možda kao solo umjetnika?
Nidžo: Ja možda jesam nešto oskudnijeg glazbenog talenta, međutim, obožavam raditi glazbu i žao mi je što nisam aktivan u zadnje vrijeme toliko. Imam neku internu želju napraviti neke solo stvari, makar se još nisam na to odvažio, ali znam da imam podršku u tome i kvalitetne ljude oko sebe. Samo trebam sjesti i ‘zagrijati stolac’ i glavu.
Iggy: Džoni je prošle godine obećao sam sebi i svima oko sebe na jednom druženju da će do prosinca izbaciti solo stvar. To je prošlo, nije se dogodilo, možda se dogodi iduće godine, ne znam. U svakom slučaju, pazite na prosinac!
Hoćemo li ovog prosinca dobiti neki božićni hit? Znam da vam je to prije bila tradicija.
Iggy: Imamo ideju za neki božićni jingle u sklopu Hit Me Upa. Možda i cijelu božićnu epizodu, neki Christmas special.
Imam par kratkih pitalica za vas.
Najdraži sitcom? Domaći i strani.
Džoni: Bitange i princeze definitivno iznad svih. A od stranih ih stvarno ima previše dragih, ali danas ću reći It’s Always Sunny In Philadelphia.
Karlo: Bitange su stvarno najbolje šta je kod nas proizašlo. Od stranih bih rekao Mućke.
Iggy: Bitange i How I Met Your Mother jer je to jedini sitcom koji sam ispratio od početka do kraja. Baš sam bio nabrijan.
Karlo, imaš li preporuka s ovogodišnjeg Zagreb Film Festivala?
Karlo: Sigurno mjesto Lerotića od domaće produkcije, a od strane definitivno Östlundov Triangle of Sadness.
Nogometaš svih vremena?
Džoni: Luka Modrić, definitivno.
Iggy: Slažem se.
Najdraža cuga?
Džoni: Viski kola.
Karlo: Pelin.
Iggy: Viski kola.
Najbolji noćni klub u Zagrebu danas i prije deset godina?
Džoni: Nekad je to bio VIP klub, a danas je Mint kul.
Iggy: Opet se slažem.
Karlo: Ne mogu reći prije deset godina jer sam bio premlad, ali danas mi je Medika najdraža.
„Mogu živjeti kako hoću i zato bi osamnaestogodišnji Iggy bio jako ponosan“
Iggy, u svojoj pjesmi „DVD GTA“ romantiziraš i opisuješ 2012.-u. Gdje ste vas trojica tad bili? Čime ste se bavili?
Iggy: Nidžo i ja smo tad već bili u ozbiljnim party godinama. Prijelaz sa srednje na faks, EDM je bio u punom zamahu. Imali smo lude izlaske, luda ljeta u Vodicama, partije kod Rudijevog djeda u Crikvenici. U Zagrebu smo često išli u klubove. Prijatelji su nam se bavili organizacijom partija, a kad bismo cugali vani, onda smo bili na Opatovini.
Karlo: Ja sam 2012. išao u osmi razred, tako da se ne mogu poistovjetiti. Igrao sam igrice i lagano se počeo baviti ovime što danas radim.
Jeste li se zamišljali ovdje?
Iggy: Mislio sam da ću biti neusporedivo uspješniji jer to klinci misle. Kad imaš 18 i netko ti kaže 28 godina, zamišljaš si čuda. Da ćeš živjeti u Londonu. Sigurno imam neusporedivo manje novca danas nego što sam mislio da ću imati, jer sam bio indoktriniran onim klasičnim načinom razmišljanja da moraš raditi nešto veliko i ozbiljno kako bi bio sretan i uspješan. Odrasli te plaše tim ozbiljnim stvarima i da je sve kasnije sumorno, što nije istina. Mislim da bi osamnaestogodišnji Iggy bio jako sretan. Imam neke uspješne pjesme, videe. Nemam stalan posao koji mrzim i ne ustajem ranom zorom. To su neke stvari koje većina naših vršnjaka mora na dnevnoj bazi raditi. Mi ne moramo. Mogu živjeti kako hoću i zato bi osamnaestogodišnji Iggy bio jako ponosan.
Nidžo: Slažem se s Igorom oko svega. Važno je razmišljati na način da je sada sve na svojem mjestu i kako treba baš zato što nikad neće biti. Poanta je da nađeš neki ekvilibrij u tim promjenama, da se snađeš i uvijek nastaviš kretati prema naprijed, tražiti i raditi ono što voliš i stvoriti od toga neku egzistenciju zbog koje si zadovoljan.
Jako lijepo sročeno. Slažem se s vama. A što je s budućnošću? Gdje se vidimo za deset?
Iggy: To je teško prognozirati, ali nadam se da ću imati dovoljno novca da živim onako kako želim. Da ću biti u braku, imati dvoje djece i raditi ono što volim. Možda kao glazbenik, ali volio bih i da je nešto ovakvo, u dokumentarnoj formi.
Karlo: Nadam se da ću uspješno živjeti od režije i da ću imati barem jedan dugometražni film iza sebe. Vidim se u filmskoj karijeri od koje mogu živjeti.
Nidžo: Nadam se da ću imati svu kosu koju imam sad. Dijelim slične sentimente kao njih dvojica. Zanima me više stvari pa ne mogu točno reći čime mislim da ću se baviti, ali nadam se, prije svega, da će to biti nešto što volim – bila to glazba, video, montaža ili nešto drugo. Volio bih biti u dugoročnoj vezi ili braku, klinci su isto dobra stvar, ali ‘ajmo korak po korak. Mislim da bih se super snašao kao glumac u sapunicama. Kolege, slobodno se javite, otvoren sam za uloge.