Miroslav Rus: „Dužina trajanja u javnosti dijeli dobre pjesme od instant hitova“
Renomirani hrvatski skladatelj Miroslav Rus završava novi album obnovljenoga ITD banda, snimio je svoj prvi instrumentalni album, a radi i na novim albumima Tonija Cetinskog, Zdravka Čolića i Jure Brkljače
Miroslav Rus snima solo-album / Foto: Hrvoje Banić
Glazbena biografija Miroslava Rusa iznimno je bogata, a traje od početka osamdesetih kad se u višestrukim ulogama pojavio kao član ITD benda. Kasnije se profilirao kao iznimno plodan autor koji u portfelju ima dobar naramak evergreena. Uoči objavljivanja njegovog drugog solo-albuma, ovog puta bez stihova pričamo upravo o njegovom autorstvu.
Ti si i kantautor, no zasad samo s jednim solo-albumom. Zašto si odabrao samo instrumentale za drugo solo-ostvarenje?
Sa mnom nikad ne reci nikad. Često i sam sebe iznenadim poslom u kojem se zateknem. Najbolji primjer je ITD band, upravo sam završio novi album, što i nije neko čudo. Čudo je što sam prethodni završio prije rata. Pjesme koje sam pjevam dolaze u pauzama snimanja kada pušači odjure pušiti, a ja ostanem sam u studiju i ne znam što bih sa sobom. I tu je sve moguće pa i novi album. Uostalom, upravo sam završio i svoj prvi instrumentalni album. Htio sam malo sebe iskušati u priči bez teksta i uživao sam u tome. Glazba je univerzalni jezik.
Stvarao si za mnoge izvođače. Na koji način kreiraš pjesmu, što prvo složiš: glazbu ili stihove?
I glazbu i tekst radim istovremeno. Ponekad se pitam kako je moguće da ta pjesma samo tako izleti, ali i dalje je odgovor tišina. Ili te pjesme žive duboko u meni ili je jednostavno link s nekim meni nepoznatim bazenom pjesama. Sjećam se na primjer, pjesmu „Stižu me sjećanja“ napisao sam pred Crvenom jabukom za samo dvanaest minuta. Pročitaj samo tekst i neće ti biti jasno kako je to moguće, kao što ni meni nije jasno. Stvaram na gitari, točnije na gitarama od kojih sam napravio zbirku na koju sam ponosan.
Sloboda života je neprocjenjiva
Jedan si od rijetkih autora koji snažno stvaraju bez medijske galame iza sebe. Je li to slučajan odabir ili strategija?
Ni jedno ni drugo. Živim u svom svijetu kao što sam živio i prije ulaska u javnost. Sve što imam za reći govorim kroz pjesme. Moj mir je neprocjenjivo bogatstvo. Autoru je bolje pokazivati pjesme, a ne sebe. Živim spontano, po svome i to ne želim promijeniti. Sloboda života je neprocjenjiva, a javnost je malo sputava.
Kako se tvoja kreativna energija uklapa u poslovne tijekove koje neprestano skrećeš, od radijske postaje do diskografske kuće?
Moje pravilo u životu je okružiti se ljudima boljima od sebe. Trenutačno sam napustio radijske vode i plovim u diskografiji koja ne opterećuje moje stvaralaštvo i kojom se bave ljudi koje sam sam odabrao. Nadam se napravio im dobru platformu za rad u okviru koje sam i sagradio studio koji je bio moj dječački san. To što se tamo okupljamo, stvaramo, izmjenjujemo iskustva neograničeni vremenom nema cijenu.
Tko su ljudi s kojima najbliže surađuješ i kako si ih odabrao? Ili su oni možda tebe odabrali… U čemu je tajna vaše uspješne suradnje?
Studijske ljude biram posebno i to su uvijek lavovi svog posla. Još u startu kada me ohrabrio Drago Mlinarec, krenuo sam s Brankom Bogumovićem Pifom, Hrvojem Hegedušićem, Nikšom Bratošem, Zrinkom Tutićem, Matom Došenom, Fedorom Boićem, Zvonimirom Domazetom, Mihaelom Blumom… Koga bih god od njih izvukao, ne bih pogriješio. Oni su veliki dio boja u spektru mojih pjesama.
Mnogi su izvođači surađivali s tobom, koga bi od njih osobito istaknuo, ne nužno u kontekstu neke uspješne pjesme ili albuma?
Tko može sve nabrojati, od Toše, Bebeka, Čolića, Crvene jabuke, Tonija, Kaliopi, Fosila, Tajči, Miše, Massima, Nine, Gazda, Baruna i tako u beskraj, sve do mladog Jure Brkljače. Teško je pričati o isticanju u tolikom broju velikih izvođača. Svatko je od njih donio nešto posebno u nadogradnji mog izričaja i ugradio dio svoje popularnosti u domet mojih pjesama. Nije svejedno tko izvodi pjesmu. Od svakog od njih sam i ponešto naučio. Kad imaš iza sebe Tošu, Bebeka, Čolića, Tonija, ITD band s Branislavom Bekićem, Kaliopi i tako dalje, ne baviš se isticanjem, već zahvalom Bogu što ih imaš.
ITD Band
Koji je tvoj kriterij kojom određuješ je li pjesma uspješna, bez obzira je li tvoja ili nečija tuđa?
Samo vrijeme. Rok trajanja. Da se i dalje ne vrte na radiju pjesme ITD banda poslije trideset godina neizlaženja, ni u ludilu ne bih napravio novi album. Dužina trajanja u javnosti dijeli dobre pjesme od instant hitova.
S obzirom na tvoju prebogatu kolekciju vinila, je li došlo vrijeme da joj pridodaš i neku longplejku s vlastitim skladbama?
Volio bih sve što radim prebaciti na vinil, ali to danas i nije tako jednostavno. Snimke čekaju i po godinu dana da dođu na red, tamo negdje u Češkoj i Njemačkoj, jer nema više štamparija. Nažalost, u Croatia Recordsu imali su sve potrebno, ali je taj pogon zatvoren. Šteta i za nas i za njih. Toplinu vinila nemoguće je nadomjestiti.
