Davor Gobac: „Rock’n’roll je kad u tri riječi ispričaš sve“

Prošlo je pet godina od njihova posljednjeg studijskog albuma Digitalno nebo, ali jednom kad su odlučili raditi na novom materijalu, Psihomodo pop je u samo mjesec dana složio sve pjesme za novi album. O albumu Vjerujem u čuda priča frontmen Davor Gobac

Snažni Psihomodo pop na probi / Foto: Vedran Metelko

Psihomodo pop kaže da je objavljivanje novog albuma ravno čudu, stoga su ga tako i nazvali! Vjerujem u čuda došao je na streaming servise 12. travnja, a osim nedavno objavljene istoimene pjesme, album je prije nekoliko mjeseci najavio i singl “Dižeš me”. Koncertna turneja krenula je istog datuma, tako da ih nakon Karlovca (12. travnja) možete uhvatiti u Splitu (25. svibnja), Rijeci i na velikom koncertu u Areni Zagreb (12. listopada).

Davora Gopca i ekipu zatekli smo u njihovoj sad već kultnoj garaži u Sigetu gdje su s trubačima i pratećim vokalima uvježbavali nastup. Prije probe Gobac nam je otkrio što se sve nalazi iza novih pjesama i kako cijeli proces vrijedi samo zbog koncerata i publike koja na njih još uvijek dolazi; „inače bi bili samo miševi”, govori, te se pritom referira na Mickeyja Mousea u kožnjaku, koji je na naslovnici novog albuma.

Mickey Mouse je ponovno oživio! Što ga je izvuklo iz prošlosti i zašto ste ga odabrali za vizual novog albuma, i kakve ima veze s 1992. i albumom Tko je ubio Mickey Mousea?

Nije to Mickey Mouse. Zapravo jest, jer je oslobođen prava. Onaj prvi Mickey Mouse je sad slobodan. Vidio sam od tog umjetnika Dinka Cepaka te fotke. S njim sam se dogovorio da nam to bude za omot jer sam skužil da nam baš nekak paše, stalno znam te majice nositi. Čovek je pokazao te svoje radove i ja sam se oduševio. I to je omot!

Što je to u zapadnoj kulturi i glazbi što te je oduvijek intrigiralo?

Nisam nikad na taj način razmišljao. Zakačil sam se prvo na englesku mjuzu, na Beatlese, a onda smo poslije otkrili Ameriku kad smo bili malo stariji. Meni to paše. Ja nikad nisam bio neka domaćica kaj se muzike tiče. Uvijek sam volil punk rock, Beatlese, Stonese i te stare bendove.

Koliko Skansi ima utjecaja na konačni zvuk benda kad se snimaju albumi?

Pa ima! Kak ne bi imao? On to miksa, na kraju krajeva snima, postavlja, veli kaj bumo. Zapraf, to je jedan zajednički posao, ali kao producentu, ipak je njegova zadnja – tehnička.

Čini mi se da se prvi put na nekom vašem studijskom albumu toliko jasno čuju gudači. Riječ je o pjesmama “I to je ok” i “Bol”. Odakle ta ideja i kako to da ste ih povezali baš s ovim pjesmama?

Pa nemam pojma. Imamo tog jednog prijatelja u Istri, Ivana Arnolda, kojem smo poslali to sve i onda je napravio te neke gudače. Neke je i Skansi napravio. Recimo, za neke pjesme je baš Ivan napisao aranžmane, snimio to i poslao nam. Meni se to svidjelo. Svima se svidjelo. Rekli smo, može, lajtmotiv su na ovoj pjesmi gudači.

Razgovor Davora Gopca s našom novinarkom / Foto: Vedran Metelko

To me podsjeća na one starije Rolling Stonese. Oni su imali taj moment.

Da, malo sixties Stonesi, ali bilo je tu svega. I Beatlesi su to radili, i Kinksi. Mene isto to podsjeća na neke stvari, ali moderni sixties. Jako sam zadovoljan produkcijom ovog albuma, moram priznati. Po mom je guštu.

Ima li još gostiju suradnika na albumu ili je sve i dalje obiteljski biznis?

Ma ima gudača, trubača. Mi smo to sve na ploči pravo snimali. To su sve naši prijatelji. Ni ne znam točno tko je sve bil. Bil sam na nekim terminima, a na nekima nisam. Sviralo je ljudi.

Vaš stil je jedinstven. Tema seksa je uvijek prisutna, slike i rime vrlo jednostavne, gotovo razgovorne, ali opet svojstvene Psihomodo popu. Koliko prirodno ti dolaze stihovi, a koliko moraš paziti da se ne ponavljaš? Vjerujem da nije lako nakon toliko godina na sceni uvijek se iznova izmišljati, a opet biti dosljedan.

Mene to prirodno povuče. Koliko god su te pjesmice kod mene kratke, ja volim te minimalističke tekstove. Zapraf, da puno tu teksta nema, a da su slike, kak veliš, da je sve jasno. Svaka pjesma je svoja priča i onda složiš nekaj. Možda se neke riječi i ponove, ali kaj, ja opet kažem – to je moj stil. Kad se meni sviđa, onda to uzmem. Meni je to rock’n’roll. Ti moraš u tri riječi ispričati sve.

Žene na ovom albumu su lude, zločeste, nesnosne, varalice, piju krv na slamku. Gdje ih nalaziš?

Zapraf, nije. To je u samo jednoj pjesmi. To je više šala i ta je stvar (“Full”) baš onako rock’n’roll pa mi je palo na pamet da opišem neku daviteljicu, recimo. Ali dobro, benigno je, nije tako strašno.

Psihomodo pop u zaletu /Foto; Vedran Metelko

“To nije ok!” pjesma je koja mi je odmah zapela za uho. Pjevaš u lagi neuobičajenoj za tebe.

To sam radio sa svojim prijateljem Smiletom (Smiljko Kajtez Smile s Gopcem je napisao i pjesmu “Sve će biti u redu”, op. a.). Mi smo prvo tu mjuzu snimili, ali nismo znali točno kakav tu tekst napraviti. Smile je odšaptal neki tekst na telefon i onda sam ja to dešifriro, a zatim smo Skansi i ja posložili vokale, ne. To je ispalo super, ali onda mi je Smile reko „Ja ti pošaljem nekakve šalabajze, a ti vratiš jebenu pjesmu!” Ali zapraf nas je otkočio. Dobar je tekst!

Na trenutak si me čak podsjetio na Massima! Čak je i “Bol” u tom nekom điru do drugog dijela pjesme.

Pa možda, ali to je zato kaj sam u toj lagi. Dublje sam, nisam tak često pjevao, ali u toj pjesmi čak ima nekih T.Rexa iako ništa nismo skinili. Kad sam Smiletu pustio matricu, baš me zanimalo što će reći jer je on više reper iako svašta sluša u životu, pa je baš nabo dobar tekst. Super je ispalo na kraju.

Mislim da stvaranje dolazi iz želje i potrebe da se nešto kaže, a rekao si da uopće niste razmišljali o novom albumu sve dok vam vaša menadžerica Lidija Balija nije počela govoriti da biste trebali razmišljati o novom albumu.

 Ja uvijek nekaj delam. U toj rupi od prošlog albuma Psihomoda ja sam snimio dva materijala s Vili & DeBili. Nekak nije bilo raspoloženje u bendu uopće da se radi ploča nakon svih tih godina. Odjednom se najedanput otvorilo i mislim da su se te stvari naslagale u mjesec ili dva.

Pjesme su dosta radiofonične, a kako ih je samo devet na albumu, hoćete li ići na sve singlove?

 Ići ćemo na dosta singlova sigurno. Ja bih baš volio da se napravi najviše singlova iako je to sve nakon svih tih godina… (smijeh)

Vrhunski vokalni interpret: Davor Gobac / Foto: Vedran Metelko

Od svih ovih novih pjesama koje ste objavili posljednjih deset godina na Ćiribu ćiriba i Digitalnom nebu, koje se mogu mjeriti s hitovima po kojima vas pamte?

Pa ima ih! “Sve će biti u redu”, “Donna”, “Bejbi”, “Ona ludo pati”. Na ovom novom ćemo tek vidjeti. Ne znam kaj bih ti rekao, ja sam baš zadovoljan novim albumom! Sad kaj bu udarni hit s ovog albuma, to ćemo tek vidit. Jako me zanima kad se ovaj album malo razvrti, kad dođe do ušiju ljudi, ali ja se nadam da će nas ovaj album ugodno iznenaditi. Imamo neka mišljenja, ali neću ništa reći.

Skupljaš li neke memorabilije koje te podsjećaju na ono što ste prošli u svojoj karijeri?

Ma imam po nekim kutijama u garaži, ali u zadnje vrijeme sam prestao. Na internetu je sve. Nemaš kaj čuvat.

Kako doživljavaš ovu Psihomodo fazu nakon 2017., bez Tigrana? Muzički se ne čuje razlika jer se Tin Ostreš sjajno snašao, no zanima me kakav je vaš unutarnji osjećaj kad prolazite proces stvaranja albuma i, naravno, kroz nastupe? Ovo je sad već drugi studijski album bez njega.

Pa čuj, Tin Ostreš je dobar bubnjar, odličan je tehnički i nemamo tu problema. Kreativan je, brine se za svoj dio posla odlično. Sad smo čak i nekakav sampler uveli u igru kojim on upravlja uz bubnjeve. Dobro je. Ja sam se bio prepao kad je Tigran otišao zbog tog nekakvog jedinstva, zbog tog duha benda. To mi je bilo najgore. Zapraf, Tina ja poznam celi život, sused mi je u Zaprešiću, znam mu familiju, tak da se nekak dobro to spojilo.

Jednom si mi rekao da ćete svirati i ako budete u staračkom domu u kolicima. Iako oni nisu u staračkom domu, jesi li slušao novi album Stonesa? Kako ti se sviđa i biraš li radije njihovu novu glazbu ili se vraćaš nekim starim albumima? Ako da, kojim?

 Ja hoću sigurno. Imam doma gitaru i pojačalo pa ak bum doživil sto godina, sviral bum sigurno tu gitaru. Tak sam preslušal te stare albume uzduž i popreko milijardu puta, ali opet, pogodi me. Baš se volim vratit na neki određeni album kad me pukne. Skužil sam da najviše kaj sam slušal od Stonesa je Black and Blue i Sticky Fingers, ovo najbolje. Dobar mi je novi album i fascinantno mi je kak Jagger ne zvuči starački u glasu. S njegovih osamdeset godina to je fascinantno, al on je uvek bil u kondiciji. On je takav način života stalno furo.

Proba je uspješna: Psihomodo pop / Foto: Vedran Metelko

Jedno kratko. Mick Jagger ili Keith Richards?

Ma Keitha Richardsa obožavam. Ja sam pjevač i kužim kak je Jagger dobar. On možda nije tak neki epohalni pjevač kao da bu sad tu neke raspone ili nekaj, al to kaj radi je tak prepoznatljivo i tak meni odlično. Mislim, ja se furam na to. Nisam ja sad tu neki pjevač, iako mogu više nego kaj neki misle (smijeh), ali se dobro osjećam u svojoj komfor zoni i ne treba mi više. Super se snalazim s tim.

A što je s rockom u Hrvatskoj?

U kojem smjeru vremena i muzika idu, svi su dobrodošli koji su ostali. Znaš tko je meni simpatičan na ovoj sceni? Jeboton i ti klinci! Oni me podsjećaju na nas, na našu škvadru.

Osim glazbe, koje su tvoje male životne radosti? Što je ono što ti instant popravi loš dan?

Vježbam ujutro i kosim travu oko kuće.

Davor Gobac je vjerojatno najbolji frontmen na hrvatskoj glazbenoj sceni / Foto: Vedran Metelko