Igor Geržina: „Osobni angažman oko distribucije i promocije vlastite glazbe jako je važan”

Saksofonist Igor Geržina održat će 11. studenoga u Velikom pogonu Tvornice kulture svoj ekskluzivni gala koncert Crossover Experience – glazbeno putovanje koje spaja klasiku, jazz i pop u pomno osmišljenim crossover aranžmanima

Igor geržina uživo / Foto: Roman Avdagić

Uz ansambl od deset vrhunskih glazbenika, među kojima su i gudači, Igor Geržina će 11. studenoga u Tvornici kulture u Zagrebu izvesti instrumentalne inačice svjetskih i domaćih hitova, kao i autorske skladbe, a na pozornici će mu se pridružiti gosti Jacques Houdek, Valentina Fijačko Kobić i Chriztel Renae Aceveda. Kako kaže sam Geržina, želja mu je „publiku provesti kroz profinjenost klasike i popa te emociju jazza”.

Za njega, crossover nije samo estetski izbor, već i način da predstavi cijelu svoju glazbenu priču. „Kad je riječ o glazbi, crossover je širok pojam jer je miješanje stilova vrlo često u današnje vrijeme”, kaže. „Želim publici približiti ono što ću predstaviti na koncertu u Tvornici – presjek mojih glazbenih iskustava, od studija klasične i jazz glazbe, do suradnji s mnogim pop glazbenicima. Od baroka do Dina Dvornika, od Billa Withersa do Foreignera. Imam super ansambl od deset vrsnih glazbenika, uključujući i gudački kvartet s kojim mogu prenijeti priču.”

U Hrvatskoj nema radijskih postaja koje emitiraju isključivo instrumentalnu glazbu, izuzev nekih emisija Hrvatskog radija. S dolaskom digitalnih servisa, glazba je postala puno dostupnija i publika bira što želi slušati. Njegovi albumi dopiru do slušatelja u SAD-u, Kanadi, Njemačkoj, Britaniji, Nizozemskoj, Poljskoj i Australiji. Balansiranje različitih glazbenih svjetova ponekad je izazov, no Igor ističe da je njegova publika otvorena i raznolika. „Moju publika čine ljudi koji će otići u Lisinski na Filharmoniju, ali i na neki fini jazz koncert. Također će poslušati Stinga ili Massima, ali i Bocellija i Celine Dion. Mahom je to odrasla publika, ljudi koji vole otići na neki finiji koncert, popiti čašu vina… Sebe doživljavam kao zrelog glazbenika koji iza sebe ima visoko glazbeno obrazovanje, ali i veliko iskustvo na terenu pa mi je namjera napraviti cjeloviti koncertni doživljaj za takvu vrstu publike. Imam slušatelje iz raznih zemalja, ali u zadnje vrijeme najviše iz Hrvatske. Publika na koncertima najbolje je primila moj posljednji album Love Songbook”, objašnjava.

Tijekom svoje karijere, Geržina je surađivao s mnogim velikim imenima domaće i svjetske scene. Razlika između uloge člana tuđeg benda i vođenja vlastitog koncerta za njega je značajna. „Velika je razlika kad ste u nečijem bendu odnosno gost na nečijem koncertu, bez obzira na veličinu pozornice, ili preuzimate vodeću ulogu na bini. Razlika u energiji i fokusu je ogromna. Kad ste u vodećoj ulozi, priprema za koncert je opsežnija, potrebno je više vremena oko slaganja koncepta, kreiranja, planiranja, vježbanja…”

Igor Geržina imat će specijalne goste; to su: Jacques Houdek, Valentina Fijačko Kobić i Chriztel Renae
Aceveda

Suradnje s različitim glazbenim osobnostima za Geržinu nisu samo pitanje glazbenog talenta već i pažljivog usklađivanja stilova i osobnosti, ali posebno dragocjena iskustva donijele su mu suradnje s izvornim soul izvođačima poput Huberta Tubbsa i Tyja Causeyja: „Veliki sam ljubitelj vrsnih pjevača, bez obzira na glazbeni stil. Gotovo uvijek na svojim koncertima ugošćujem vokalne soliste. Često su to vokalisti i vokalistice poput Vande Winter, Ivane Kindl, Ervina Baučića, Marka Tolje… Prvo na što obraćam pažnju jest to da su dobri vokalisti, zatim gledam tko bi najbolje odgovarao konceptu koncerta. Naravno, ljudski faktor također igra ulogu. Imam puno iskustva u suradnjama s vokalistima, tako da mi izbor rijetko predstavlja problem. Što se tiče Tubbsa i Causeyja, ove dvije suradnje su svakako posebne i meni vrlo važan doticaj s izvornim soul izvođačima. Hubert Tubbs prvi je pjevač grupe Tower Of Power, koja je jedna od najznačajnijih soul grupa svog vremena i iskustvo rada s takvim kalibrom je svakako posebna priča.”

Kad je riječ o domaćem terenu, Geržina je tijekom svoje karijere imao privilegiju surađivati s nekim od najutjecajnijih domaćih glazbenika, a iskustva s Massimom, Dinom Dvornikom, Gibonnijem i Josipom Lisac nisu mu samo oblikovala profesionalni put – ona su ga osobno oblikovala, obogatila njegove glazbene horizonte i ostavila trajni trag u njegovoj interpretaciji i stvaralaštvu. „U ranoj fazi, Dino Dvornik i Songkillers su svakako definirali moj put i razvoj. Tu sam stekao veliko iskustvo, ostvario svoje prve mladenačke snove i proživio zanimljive te intenzivne trenutke. Massimo mi je bio najvažnija suradnja u zrelijoj dobi, glazbeno, ljudski… Tijekom osam godina gostovao sam na njegovim većim koncertima, a to su mi neke od najljepših glazbenih uspomena uopće. Tvrđava sv. Mihovila, Opatijska ljetna pozornica, Sava centar, Dom sportova i ,naravno, njegov posljednji koncert: zagrebačka Arena. U tom trenutku nisam znao što se događa, ali energija je bila posebna. Cijeli bend, organizatori, publika – sve je nekako bilo nabijeno energijom. Dijeliti binu s njim bila mi je privilegija. Također, s Parnim valjkom doživio sam neke od svojih najvećih pozornica, poput zagrebačke i pulske Arene, Šalate… S Gibonnijem i Josipom imao sam kraća iskustva, ali svakako dojmljiva. Sviranje s veličinama tog kalibra je za mene uvijek veliki užitak.”

Iako je Geržina tijekom karijere uživao u suradnjama s vrhunskim glazbenicima i stjecao neprocjenjivo iskustvo na koncertnim pozornicama diljem Hrvatske i svijeta, posljednjih godina sve više pažnje posvećuje vlastitim projektima i autorskom radu. Takav je i nadolazeći koncert u Tvornici na Martinje, gdje će predstaviti svoj osobni glazbeni izričaj. „Nekad imam osjećaj da želim raditi i doživjeti više nego što imam vremena i ponekad energije. Sviranje s drugima i sviranje vlastitih projekata ne doživljavam kao sukob ili smetnju. Promjena mi dođe kao neki odmor. Ali u zadnje vrijeme sve više se fokusiram na svoje projekte.”

Igor Geržina kaže kako glazbenici po prirodi nemaju disciplinu / Foto: M. Fekeža

O osobnom izrazu kaže da ga nije osjećao kao nešto što mora braniti. „Moja teorija je da, ako si dovoljno dobar u onome što radiš, možeš birati. Život, naravno, ima svoje izazove, ali do sad sam rijetko radio nešto što je izvan mog spektra. Nekad su me motivirali uspjesi, nagrade i intenzivniji način života, ali danas sam najviše željan samog sviranja glazbe koja me pokreće i energije koju razmjenjujem s publikom. Osjećam da se s godinama mijenjam, tako i moji ciljevi.”

Primjeri kad se trud isplatio, za njega su brojni: Dom sportova, Valentinovo s Massimom, Parni valjak u pulskoj Areni, koncerti u kazalištima Kerempuh i Komedija. „Tvornica 11.11. je također na popisu”, dodaje s osmijehom.

Iza svakog nastupa stoji i mnogo planiranja. „Mislim da svaki glazbenik s karijerom radi dva posla: glazbu i karijeru. Mi glazbenici po prirodi nemamo disciplinu i poslovni način razmišljanja pa nam to često teško pada. Da bi bio dobar glazbenik, trebaš razvijati svoju kreativnu stranu, a za posao nekad treba biti čvrsto na zemlji. To je nekad teško uskladiti.” Ipak, naglašava koliko je važan osobni angažman u promociji i distribuciji, pogotovo danas kad je glazbu lakše kreirati jer gotovo sve možeš napraviti kod kuće. Geržina smatra da su distribucija i promocija puno lakše zbog interneta. Iako nema regionalnih ograničenja, konkurencija je ogromna u svim stilovima glazbe i potrebno je dosta angažmana da bi slušatelji uopće primijetili neki album. Instrumentalna glazba pritom ima svoje izazove u svijetu dominacije vokalne glazbe, no njegov mu instrument ipak pomaže da ostane blizu publike. „Istina, ako si instrumentalist, teško se ‘boriti’ s vokalnom glazbom. Ljudski glas je najjači instrument. Na moju sreću, saksofon je jedan od omiljenijih instrumenata među slušateljima.”

Što se tiče današnjih trendova, Geržina je optimističan. „U svim generacijama bio je slučaj da stariji ljudi nisu odobravali glazbu mladih. Od Elvisa, Beatlesa… Ta priča se kroz povijest uvijek ponavlja. Moja djeca slušaju neku novu glazbu koju ni ja nekad ne mogu razumjeti, ali poštujem njihov izbor i vrijeme u kojem oni odrastaju. Kad prođe dvadeset godina od danas i kad vrijeme profiltrira današnju glazbu, vjerujem da će ostati puno dobre glazbe. I opet će se stvarati neka nova glazba…”