Lidija Dokuzović (Afion): „Kad smo počeli to je bio big deal, bili smo jedini koji nisu svirali isključivo hrvatski etno"

Iščekujući Afion

Nakon nekoliko mjeseci stanke, Afion se ovih dana okuplja u Zagrebu i priprema niz koncerata kojima će domaćoj publici predstaviti album Treći bilbil. Ritam je i više nego zahtjevan: u četvrtak će nastupiti u Krku, u petak u Zagrebu, a već u subotu svirat će u Zaboku. O albumu, pripremama za koncerte i još nekim temama razgovarali smo s Lidijom Dokuzović, glasom Afiona i osnivačicom mnogih sastava i zborova koji i dalje aktivno djeluju.

S obzirom na to da Lidija već dulje vrijeme živi u Malmöu, kavalist Aleksandar Jovevski živi u Skopju, a ostatak benda je i dalje u Zagrebu, zanimalo nas je kako udaljenost članova utječe na funkcioniranje benda.

Zajedno sviramo jako dugo, tako da repertoar već imamo u tijelu. Od 2012. do 2018. godine uopće nismo svirali jer sam odselila u Švedsku, a kad smo se potom prvi puta našli, zvučalo je kao da smo se jučer vidjeli. Valjda smo to toliko puta svirali da nekako to imaš u sistemu. Tijelo pamti, bez obzira na sve. Ove jeseni smo imali dansku turneju pa smo i tada to prosvirali. Sad je to samo devet mjeseci kasnije, nije to tako puno vremena.

…kad smo se potom prvi puta našli, zvučalo je kao da smo se jučer vidjeli.

Priznala nam je da se udaljenost ipak najviše osjeti prilikom organizacije svirki.

Netko to mora voditi, organizirati puno unaprijed i dobro isplanirati na tri adrese. Nije nemoguće, ali je malo drukčije nego da svi živimo na istom mjestu.

S druge strane, same izvedbe ne predstavljaju problem:

Kad smo počinjali, bili smo pomalo amateri. Nalazili smo se dvaput tjedno pa smo više mezili, jeli špeka, luka i pili rakiju, nego što smo svirali, i tako je išlo godinama. Međutim, kako postaješ profesionalniji, usviran si i upjevan na drugačiji način. Svi imaju neke druge projekte i rade na sebi. Kad su profesionalci u pitanju, ne moraš toliko vježbati, nego svatko radi na sebi i onda ste već uigrani pa to ide puno lakše.

Članovi Afiona poznati su publici iz mnogih drugih projekata i bendova u kojima sudjeluju. Dolazi li u Afionu do upliva tih drugih stilova, utječu li oni na stil benda?

Vjerujem da da. Ako glazba utječe na tebe, a ti si element u Afionu, onda to sigurno utječe i na zvuk Afiona, ali mislim da se, unatoč tome, zadržava neka konstanta. Osjeti se taj isti stil, možda smo muzički malo napredovali, ali ne vjerujem da smo došli do toga da smo neprepoznatljivi zbog različitih utjecaja sa strane. Dapače, mislim da to samo obogaćuje zvuk i muzičare kao takve, ne može to biti ništa loše.

Možda smo muzički malo napredovali, ali ne vjerujem da smo došli do toga da smo neprepoznatljivi zbog različitih utjecaja

Album Treći bilbil objavljen je prije dvije godine i sad je konačno došao red na koncertnu promociju. Zanimalo nas je kako bend danas gleda na album.

Ja sam jako zadovoljna kako je album ispao i baš je ono… Afion je. Nekako je nastavak Afiona, a opet nekako pomak. Meni je drago što ga konačno imamo priliku svirati.

Pitanje koje se postavlja bezbroj puta – ali je uvijek zanimljivo – jest kako bendovi, pa tako i Afion, biraju pjesme koje će snimiti.

Uglavnom ih biram ja. Nemamo koncept oko kojeg biram pjesme, nego je proces, onako, drito. Ova mi je dobra, ovu jako volim, ovu baš volim pjevati… a dalje sve ovisi kako će ispasti aranžman. Nema tu neke velike dubine, nego baš iskreno. Ne idemo ni za tim da ravnomjerno rasporedimo pjesme, nego po afinitetu i onome što ti srce kaže. To mi daje neki prostor koji osjećam kao svoj duhovni prostor.

Spontanost izbora pjesama pokazala se uspješnom i na novom albumu I’ve Heard (Čula sam) kojeg je snimila s Lidija Dokuzović triom.

Taj je album nastao usred pandemije kad nismo mogli nigdje svirati, nije bilo ništa planirano. Alan je uglavnom radio svoje rifove i aranžmane, a Jesper se u njih uklopio samo tako. Bilo je baš iz duše, bez puno promišljanja, nisam gledala ni je li ih netko prije snimio ili kako ih je snimio.

Međutim, priznaje da u Afionovom slučaju ipak treba voditi više računa:

Možda ja nisam time toliko opterećena, ali Danijel je jedno vrijeme svirao i s Dunjom Knebl i onda je malo nezgodno da svira iste stvari. Kad je on u igri, dosta se toga vrti oko njegovih rifova pa ne vjerujem da je velika razlika u onome što smisli za Dunju od onoga što pripremi za Afion.

Lijepi broj sastava koje je Lidija osnovala u Zagrebu još uvijek je aktivan, ali bez nje:

Naučila sam da je jako zdravo pustiti. Odigraš neku ulogu u određenom vremenu, važnu ulogu i onda fakat trebaš pustiti. Kao djeca, kad su mali trebaš biti tu, ali trebaš isto znati kada je vrijeme da stvari idu svojim tijekom.

Svejedno, nije lako izaći iz ansambla koji ti priraste srcu, pa nam je Lidija otkrila kako joj je najteže bilo pustiti Čipkice, u kojima je stvorila brojna prijateljstva.

Mislim da sam neke temelje uspjela ugraditi u sve te zborove i grupe, da su svi jednakopravni, i to mi je najvažnije, a sad nek’ žive, nek’ rade, ja ću ih prva podržati.

Ispalo je da je glavna Afionova odrednica u tom smislu da sviramo muziku s Balkana.

Temelji koje je Lidija ugradila u zborove imaju i aktivističku crtu. Ima li je Afion?

Možda ne toliko koliko bih htjela. Mi smo ipak svi različiti ljudi u Afionu, uvijek se radi kompromis i tu bi se moglo puno više napraviti. Ispalo je da je glavna Afionova odrednica u tom smislu da sviramo muziku s Balkana. Kad smo počeli to je bio big deal, mi smo bili jedini koji nisu svirali isključivo hrvatski etno. Tada si u kategoriji Porina za etno morao imati 51% hrvatskog repertoara. Znači, da je 2006. godina, Amira Medunjanin ne bi mogla dobiti Porina.

Naš izdavač je brojio pjesme da vidimo može li nas nominirati za Porina. Ezerki & 7/8 nisu mogli ići u tu kategoriju, makedonska nacionalna manjina je priznata, ali to nije bilo okej. Tako da smo, s jedne strane, imali takvu vrstu aktivizma, proširivanje svijesti, ali ništa što je uvelike planirano.

Osim najavljenih koncerata, Afion čekaju i drugi nastupi:

Imamo koncert u Ulmu u srpnju, a zatim idemo u Makedoniju na mini turneju, tome se tako veselim! U Makedoniji smo zadnji put bili prije deset godina.

A što publika u Krku, Zagrebu ili Zaboku može očekivati?

Neizmjerno nam je drago što imamo priliku koncertno predstaviti Afionov album Treći bilbil. Korona nama je svima pomrsila račune, ponajviše glazbenicima. Ali ne damo se, idemo dalje. Očekuje nas koncert koji s nestrpljenjem očekujemo i mi i naša draga publika. Na koncertu ćemo naravno, svirati pjesme s novog albuma, ali neće nedostajati niti naših starih ‘hitova’. Dođite na ljetnu terasu Boogaloo da pjevamo, plešemo, i grlimo se glazbom!