Mihovil Šoštarić (Lockroom): „Radim svaki dan, dajem sve od sebe, a ostalo će doći na svoje“
Perspektivni dvadesetdvogodišnji producent Lockroom, porijeklom iz Župe Dubrovačke, a sa zagrebačkom adresom, jedno je od najtraženijih imena u posljednjih nekoliko tjedana. Razlog tome je, primarno, to što je producirao kompletan Mandela Effect, dugoiščekivani album Hiljsona Mandele. Uz to, produkcijski doprinos dao je i albumu Platinum od Grše, ali je imao i brojne suradnje izvan hip hop svijeta. Ako još uvijek kojim čudom niste čuli za to ime, ubrzo zasigurno hoćete. Tim povodom nismo propustili priliku uhvatiti Lockrooma, punim imenom Mihovila Šoštarića, i popričati s njim o, za sada, kratkoj, ali sadržajnoj karijeri.
Mihovil Šoštarić – Lockroom/Matej Grgić
„Bio sam znatiželjan kako se što radi“
Za glazbenu produkciju zainteresirao se veoma mlad, sa svega dvanaest godina: „Interes nije bio glazbene prirode, nego sam bio znatiželjan kako se što radi. U tom trenutku pojam za glazbu mi je bio David Guetta i zanimalo me kako se to radi. Upisao sam u Google Music maker i doslovno postoji software koji se zove Music Maker.
Mislio sam si da je to to, ali to je bio početnički program. Kasnije sam otkrio FL studio i bolje programe i jako mi se svidjelo, pogotovo taj tehnički dio gdje stvaram od ničega nešto i izmišljam neke svoje soundove. Ubrzo sam počeo raditi EDM, house, dubstep, što god u tom žanru elektronske glazbe. Mislim da sam neki pop počeo raditi možda 2017., a hip hop tek kasnije.“
Premda je službeno nije završio, Lockroom je kratko pohađao glazbenu školu, ali je od iste ubrzo odustao i počeo samostalno učiti procese izrade glazbe: „Išao sam u glazbenu školu godinu i pol, nešto kratko. Nije mi se dalo svirati klasiku pa sam odustao, a produkciju sam naučio na YouTubeu i internetu. Nakon što sam završio s glazbenom, nisam tri godine uopće dodirnuo klavir jer mi se gadilo što sam tamo morao svirati klasičnu glazbu. Onda sam polako počeo skidati Linkin Park i što god mi je zvučalo dobro, po sluhu.“
Mihovil Šoštarić – Lockroom/Matej Grgić
Za razliku od mnogih njegovih vršnjaka, Mihovil je veoma mlad shvatio čime se želi baviti te je bio odlučan u ispunjenju tog cilja: „U drugom srednje sam shvatio da je to ono što želim raditi. U prvom srednje sam još mislio da ću biti arhitekt, ali u drugom sam zaključio da neću učiti i da ću biti glazbenik.“
S nepunih dvadeset godina odlučio je napustiti svoj grad i preseliti u Zagreb, a na tu ideju došao je na nagovor suradnika: „S Vlahom (Arbulićem) sam se sprijateljio. Prvu pjesmu smo napravili krajem 2018., a onda smo se još kroz 2019. učestalo čuli da bismo mogli raditi zajedno. On me pozvao u Zagreb da otvorimo studio i ja sam došao početkom 2020. godine. Nije bila nikakva luda ili planirana odluka nego jako spontana.
Nisam ciljano došao ovdje zbog toga da se lakše probijem s glazbom nego isključivo zbog Vlahe i jer je velik grad“. U cijeloj toj odluci, napominje, imao je veliku podršku i razumijevanje roditelja: „Njima je bilo drago da idem tako nešto napraviti i da idem samostalno. Mami nije bilo drago što selim od kuće, ali drago im je bilo što idem biti samostalan. Ne bih rekao da mi je bilo teško, nisam se osjećao da ulazim u veliki rizik s time jer sam bio siguran u svoje sposobnosti i u ono što mogu postići.“
Mihovil Šoštarić – Lockroom/Matej Grgić
„Gršu sam upoznao 2019., a tako sam krenuo u hip hop“
U kratkom periodu u kojem se bavi glazbom, Lockroom je nanizao brojne suradnje sa žanrovski različitim izvođačima. Anya G, Vlaho Arbulić, Grše, Miach, Hiljson Mandela, Baks, TTM i Marko Bošnjak samo su neka od imena s kojima je imao priliku stvarati.
Budući da i sâm navodi kako privatno sluša žanrovski raznovrsnu glazbu, od EDM-a i elektronike, preko popa i r’n’b-a, pa sve do trapa, ne začuđuje popis izvođača s kojima je surađivao: „Do popa sam došao jer sam upoznao Anju Grabovac (Anya G) koja je oduvijek slušala pop. S njom sam krenuo raditi jer živi blizu mene u Župi Dubrovačkoj. Počeli smo zajedno raditi pa sam preko nje ušao pomalo u pop i malo r’n’b-a. S Vlahom sam nastavio raditi pop, ali i country“.
Jedna suradnja ga je posebno obilježila i stavila ga na producentsku mapu tog žanra, a riječ je o suradnji s Gršom. Kako je došlo do poznanstva s triljskim reperom, skromno opisuje: „Još kad sam živio u Dubrovniku sam došao do El Maara u Zagreb. Grše je poslao neke vokale, trebao mu je beat, pa smo El Maar, Klassan i ja radili. Poslali smo mu, njemu je to bilo jebeno i pozvao me da se pridružim Blockstaru. To je bilo 2019. i radili smo pjesmu ”Kavez”, a tako sam i krenuo u hip hop.“
Mihovil Šoštarić – Lockroom/Matej Grgić
Opisao nam je Lockroom kako izgleda njegov proces izrade glazbe te navodi kako je taj proces, zbog količine posla, drugačiji nego prije: „Nekad netko snimi na beat s interneta ili na neki random beat, pa ja radim novi. Nekad smo svi skupa tu, a nekad ja napravim beat pa pošaljem pa netko snimi na to, nema pravila. Prije sam često radio kako me opere – r’n’b, house, trap, što god. Sada većinom imam dosta projekata i nemam vremena raditi beatove po cijele dane po svom guštu, pa većinom radimo ciljano neke projekte, a onda tako i radim beatove.“
Nakon poslovne suradnje s Vlahom Arbulićem i zajedničkim studijem, Lockroom je prije nekoliko mjeseci postao samostalan: „Oduvijek sam htio imati studio, nije mi bilo bitno hoću li ga imati samostalno ili s nekime. Ušao sam u to s Vlahom i bili smo partneri preko dvije godine. Sad mi je nekako logičan potez da idem solo i da imam svoj studio, iako i dalje radimo skupa na nekim projektima, jedino što nismo partneri u firmi.“
Jedna od zapaženijih suradnji koju su Mihovil i Vlaho ostvarili ove godine jest ona s mladim pjevačem Markom Bošnjakom. Njemu su producirali pjesmu ”Moli za nas” koja je završila na ovogodišnjoj Dori, a Mihovil nam je otkrio koliko je njemu važno da se njegova glazba čuje na komercijalnijoj pozornici poput Dore: „Čak bih rekao da mi je puno manje bitno nego što bi trebalo biti. Nekako se i ne vidim u tom svijetu hrvatskog popa previše. Više sam tip kojem je jebeno kad vidi da se neka stvar koju sam radio vrti na Dritu ili nekim koncertima, nego na Dori.“
Mihovil Šoštarić – Lockroom/Matej Grgić
„Drago mi je da sam radio Mandela Effect, ali ne smatram to najvećim uratkom koji ću ikada napraviti“
Prije mjesec dana svjetlo dana ugledao je dugoočekivani album Mandela Effect glazbenika Hiljsona Mandele. Album je najavljen još davne 2017., a u periodu od tada pa do danas dogodile su se mnoge promjene sa samim materijalom. Jedna od njih bila je u produkcijskom smjeru. Kompletnu produkciju odradio je Lockroom, a kako je došlo do povezivanja s Hiljsonom i, konačno, suradnje, otkriva nam u nastavku:
„Hilje se prvotno javio za miks i master jer mu je super zvučao Platinum. Htio je da mu album zvuči jebeno i ubaciti par svježih ušiju. Došao je s nekih dvadesetak pjesama, neke su bile info snimke, neke demo, a neke gotove. Tu je trebalo napraviti miks i master i eventualno nešto u produkciji popraviti. Na kraju smo razmišljali da bismo ostavili tri pjesme i napravili neke nove jer nije bilo dovoljno dobrog materijala. A na kraju ni te tri nisu završile na albumu nego smo napravili dvanaest novih.“
Album je fenomenalno prihvaćen od strane publike, a mnogi fanovi ga već sada nazivaju albumom godine. Posebne pohvale pronalaze se i za produkciju albuma koja zvuči kao da je rađena za najveće svjetske zvijezde. Lockroom nam objašnjava kako je on zadovoljan albumom: „Takvi albumi su proces koji se rade kroz par mjeseci, šest, devet ili godinu dana. S ljudima si stalno u studiju.
I Hilje i Grše su mi prijatelji, ne gledam na to kao da mi je Drake došao u studio pa da sam fasciniran jer s njime radim. Radiš s nekim šest mjeseci i već ti dopizdi koliko ti dolazi u studio. Na kraju sam jako zadovoljan, sve je top ispalo, drago mi je, naravno, da sam radio Mandela Effect budući da je bio toliko iščekivan album, ali ne smatram to svojim najvećim uratkom koji ću ikad napraviti. To je samo još jedna stvar do nekih većih.“
Mihovil Šoštarić – Lockroom/Matej Grgić
Iskoristio je priliku i povukao paralelu Mandela Effecta s Platinumom: „Za Platinum je Grše imao već napisane tekstove i došao je u Zagreb dva puta na tjedan dana da to sve snimimo i napravimo, ali većina toga je išlo online. A Hilje, kako je u Zagrebu, dolazio je stalno u studio i radili smo skupa neke stvari. Započeli smo od nule većinu stvari. Na primjer, ja bih krenuo raditi beat, on bi krenuo pjevušiti. Najdraže mi je kad sam s nekim artistom s kojim mi je super raditi u studiju“.
Također, istaknuo je kako prilikom izrade albuma nikad ne znaš koja će pjesma postati hit: „Znao sam da će Mandela Effect biti hit jer se čeka već godinama, a da smo i govno izbacili fanovima bi bilo jebeno. Jako sam zadovoljan kako su ispali on i Platinum. Naravno, nikad ne znaš za sve stvari kako će proć. Tipa, za ”Highlife” smo odmah znali da će biti hit, ali nismo mislili da će baš toliki hit biti“.
Pošto je od izlaska Gršina Platinuma prošlo već više od godine dana, a dojmovi publike su se slegli, upitali smo ga za koju stvar s tog albuma su mislili da će proći puno bolje nego što je prošla: „Mislim da će svi koji smo radili na albumu, i Grše i El Maar reći isto – “Konobar”. Mislili smo da će biti malo jača jer svi konobare, a mislim da je po brojkama daleko najlošija s albuma, ali zato je na nastupima u top tri stvari.“
Početkom godine Lockroom je, zajedno s Gršom i El Maarom, gostovao na Rock&Off dodjelama nagrada na kojima je Grše nominiran u kategoriji Rap&Off. Na kraju je Grše zasluženo odnio pobjedu, a koliko takva priznanja znače jednom od producenata albuma, naglašava nam u nastavku: „Ja ću sad ispast’ teški debil, ali meni te stvari ne znače tol’ko. Glupo mi je sad lagat i govorit drugačije. Naravno da mi je značilo, ali nisu mi te nagrade neki đir.
Čak i da smo Porina dobili ne bi mi to to bilo. Kao, kul je taj kipić, stavio bih ga negdje, ali nisam jednostavno tip koji će biti fasciniran time“. Kada je već spomenuo Porin, osjećali smo se odgovorni pitati ga što misli o činjenici da Platinum nije završio među nominiranima u kategoriji hip hop albuma godine: „Naravno, malo jesam bio razočaran, ali većinom mi je bilo čudno jer je izbor nominiranih izvođača bio čudan. Zanimljivo, u najmanju ruku.“
Mihovil Šoštarić – Lockroom/Matej Grgić
Iako nema nekih konkretnih planova niti želja za budućnost, za kraj je skromno naveo što možemo očekivati od njega ubuduće: „Radim nove stvari s Gršom i Hiljetom, to dolazi sigurno nekad uskoro. Dosta sam go with the flow tip, nemam neki dugoročni cilj i nekoga s kim bih volio raditi u budućnosti. Što god dođe. Radim svaki dan, dajem sve od sebe i pokušavam se unaprijediti u tome da budem što bolji, a sve ostalo će doći na svoje.“
Ne sumnjamo kako će sve doći na svoje te da će Mihovilova produkcija uskoro krasiti mnoge hitove domaće, a potencijalno i regionalne scene. Njegova skromnost, ali i nefasciniranost uspjehom te konstantna želja za radom i učenjem zasigurno će ga daleko odvesti, a mi mu želimo svu sreću u daljnjemu glazbenom putu.
