Mladen Tarbuk, predsjednik HDS-a: "Potražimo ono što nas veže, a ne razdvaja!"

Mladen Tarbuk osvrće se na svoj mandat Predsjednika skupštine predstavnika Hrvatskog društva skladatelja

Stupivši na funkciju Predsjednika u jeku pandemije, dirigent i skladatelj Mladen Tarbuk uhvatio se u koštac s brojnim izazovima koje su korona virus, ali i dva velika potresa, stavili pred HDS i njegove članove, autore i nositelje autorskog prava. Uoči lipanjske izborne skupštine Društva, Tarbuk u velikom intervjuu rezimira svoj četverogodišnji mandat, postignuća i ostvarene ciljeve priželjkujući, kako kaže, kontinuitet svega dobrog i uspješnog…

Na funkciju Predsjednika HDS-a stupili ste u lipnju 2020., u jeku pandemije – kakvom se tada činila budućnost kreativne glazbene zajednice i kako iz današnje perspektive gledate na to razdoblje?

U tom trenutku je zagrebački potres bio iza nas, a čekao nas je petrinjski. Naša zgrada u Berislavićevoj je pretrpjela značajna oštećenja. Pandemija je uzela maha te su sve države svijeta poduzele različite mjere karantene koje su značajno pogodile našu djelatnost. Budućnost glazbe se činila vrlo mračna, a glazbenici su se snalazili na kojekakve načine, uglavnom preusmjeravajući svoju djelatnost u virtualni prostor interneta i društvenih mreža. Za razliku od uslužnih djelatnosti i ugostiteljstva, koje su u medijima prikazane kao glavni gubitnici “novog normalnog”, mi smo ostali neprimijećeni i neuvaženi. Na vidjelo je izašla stara istina da glazba predstavlja tek neobavezni ukras društvene stvarnosti. Gledajući danas unatrag na sve te novonastale probleme, mislim da smo uspjeli uz velike napore prebroditi ono najgore, a kao svjetlo na kraju tunela ukazalo se nevjerojatno povećanje interesa za koncerte i druge oblike sviranja uživo koje je uslijedilo odmah nakon ukidanja svih restrikcija. Iz svega toga možemo izvući pouku kako ni u kakvoj budućnosti medijski posredovana glazba ne može u potpunosti nadomjestiti živu izvedbu.

Koliko je tada, u poslovnom smislu, vođenje Društva predstavljalo izazov? Na koji način se HDS prilagodio novim okolnostima?

Sustav ZAMP-a je utemeljen na dvojnosti partnerstva privatnog i javnog. Kroz taj odnos usporedo su se gradile organizacija za kolektivno ostvarivanje autorskih prava i trgovačko društvo Emporion usluge d.o.o. specijalizirano za pružanje usluga takvoj organizaciji. Kako je naglo pao prihod, tako je bilo moguće u istom trenutku napraviti rezove u trgovačkom društvu i na taj način zadržati sustav u reduciranom, ali funkcionalnom obliku. Kad se stanje popravilo, bez većih problema je trgovačko društvo moglo povratiti nekadašnji stupanj uposlenosti i nastaviti dalje nesmetano s radom.

Mladen Tarbuk na naslovnici “pandemijskog” izdanja Cantusa

Na kraju svega, je li pošteno utvrditi da su glazbeni autori ipak prošli relativno neokrznuti kroz lockdown, zahvaljujući, između ostalog, i angažmanu njihovog Društva?

Autori su prošli nešto bolje nego izvođači, iz različitih razloga. Mnogi autori su već i prije prezentirali značajan dio svoje glazbe putem interneta, pa ih pandemija nije iznenadila. Dio njih je i inače bio posvećen više snimanju i stvaranju snimki, pa su štete za njih nastale uglavnom u segmentu prihoda od koncerata. HDS već godinama vodi opreznu financijsku politiku i misli na budućnost, te nas neočekivani pad prihoda nije zatekao nespremne. Postojala su sredstva skupljana s različitih osnova koja su izvrsno poslužila umanjivanju realnog pada isplata autorima. Hrvatsko društvo skladatelja, koje nije samo organizacija za prikupljanje i raspodjelu autorskog novca, već je i strukovna udruga, od svog osnutka vodi transparentnu socijalnu politiku pomaganja svojim najugroženijim članovima, što smo, u situaciji pandemije, i učinili, te gotovo posve potrošili sredstva namijenjena za takvu pomoć.

Vaš mandat obilježilo je pokretanje portala Glazba.hr. Koja je danas uloga i značaj portala, ne samo u kontekstu popularne, već i ozbiljne glazbe? Koliko je portal utjecao na percipiranje hrvatskih autora u široj javnosti?

Do ideje osnivanja našeg vlastitog portala došao sam potaknut pandemijom koja je prisilila glazbu da se odseli u virtualni prostor, te vrlo ograničenim mogućnostima komunikacije sa širom javnošću koje je pružao časopis Cantus. Veliki interes, kako stručne, tako i šire javnosti odmah se probudio po pokretanju portala i ne jenjava do danas. Glazba.hr je portal koji nas autore veže u najboljem smislu. Na njemu možemo vidjeti što se relevantno događa s hrvatskom glazbom bez obzira na žanr, usmjerenje ili format. Konačno, kad prođu godine, bit će dragocjeno imati sve informacije o glazbenim događajima iz prošlosti na jednom mjestu.

Tijekom posljednjih godina, HDS je oživio i plenume redovnih članova s različitim temama. Kakvo raspoloženje primjećujete među svojim kolegama, koji su najčešći izazovi s kojima se susreću?

Plenumi su inače bili redovita aktivnost našeg društva, no pandemija ih je zaustavila. Čim je opasnost zaraze prošla, nastavili smo se družiti i razgovarati o temama koje zanimaju naše članove. Na plenumima zna biti žustro, no to je odlika koja ih je oduvijek krasila. Samo se sjetimo naših uvaženih članova, prof. Adalberta Markovića i Pere Gotovca, koji su znali pretvoriti plenume u prave debatne klubove na kojima su se često iznosili međusobno nepomirljivi argumenti. Pravi izazov jednog plenuma jeste postizanje potpunog razumijevanja njegove teme od strane svih prisutnih članova. To je cilj koji se ne može uvijek s lakoćom ostvariti.

Na koji način Društvo odgovara i pomiruje njihova različita stajališta i zahtjeve?

Autori pišu različitu glazbu upućenu različitoj publici. Danas više nego ikada živimo u policentričnom svijetu šarolikih interesa publike. Neke pjesme žive na svadbama, a ne čujemo ih na radijskim programima. Neki autori ne postoje u medijima, a ipak pune zagrebačku Arenu. Neki pak izazivaju veliku pažnju radijskih urednika, ali ih nema ni na televiziji, a katkada ni na Youtubeu. Klasična glazba ne postoji gotovo nigdje, ali ipak se bori za svoje mjesto pod Suncem. Mislim da su stoga danas sve usporedbe postale neumjesne, te je važnije da potražimo ono što nas veže, a da se ne svađamo oko onoga što nas razlikuje. Osnovna zadaća Hrvatskog društva skladatelja jeste pomagati razvoj hrvatske autorske glazbe (a i riječi!), kojem god žanru, formatu ili estetici pripadala.

Kakvo je međusobno razumijevanje autora popularne i klasične glazbe, koliko su međusobno senzibilizirani za potrebe i specifičnosti glazbenog djelovanja ovih drugih?

Vrijeme je učinilo svoje, i razdjelnica klasične i zabavne glazbe više nije tako jasna kao nekada. Mi smo se tomu prilagodili te primjerice uveli jazz glazbu u klasičnu sekciju, a osnivamo i novu sekciju primijenjene glazbe. Mnogi naši autori daju uspješne doprinose na različitim poljima, te nije rijetkost da pišu istovremeno klasičnu glazbu, glazbu za filmove ili kazalište, mjuzikle ili glazbu za reklame. Fundamentalno, odnos između klasične i ostale glazbe se može lako objasniti usporedbom sa odnosom znanosti i tehnologije: prvo znanstvenici eksperimentiraju, otkrivaju nove zakonitosti, smišljaju nove ideje, a zatim tehnolozi primjenjuju to novostečeno znanje stvarajući nove izume i uređaje u čijoj blagodati svi uživamo.

Wiener Concert Verein, dirigent Mladen Tarbuk / Foto: Ranko Suvar / CROPIX

Ne tako davno, HDS je bio domaćin godišnje skupštine Europskog saveza skladatelja (ECSA), kao i dodjele prestižne nagrade filmske glazbe Camille Awards. Kakav je status HDS-a u međunarodnim krugovima, kakvi su dojmovi vaših inozemnih kolega?

Mislim da smo se iskazali kao dobri domaćini i organizatori ovako zamašnog događaja, a i Split se pokazao kao idealno mjesto za naš europski susret. Svi smo bili dirnuti kada je naš počasni član Alfi Kabiljo dobio ovu nagradu za životno djelo. I godišnje nagrade su pokazale izvanredna postignuća europskih skladatelja na polju filmske glazbe.

Možete li rezimirati aktivnost umjetničkih projekata HDS-a tijekom vašeg mandata? Koje je njihovo mjesto u umjetničkom i glazbenom životu Hrvatske?

Velika je dobit za hrvatsku glazbu činjenica da HDS može osmisliti i izvesti vlastite umjetničke projekte. Kad pogledamo situaciju s drugim umjetnostima koje nemaju ovako jaku strukovnu udrugu, upada u oči njihova jaka ovisnost o hirovima dnevne politike koja često na koncu završi u posvemašnjem zanemarivanju. Muzički biennale, festival koji je šezdesetih godina prošlog stoljeća stavio europskoj kulturnoj javnosti dotad slabo poznati grad Zagreb i Hrvatsku na svjetsku kartu suvremene umjetnosti (ne zaboravimo da je on uključivao u svoje programe i ostale umjetnosti, a ne samo glazbu), hrabro kroči dalje, unatoč turbulencijama koje je izazvala pandemija. Zagrebački festival je i dalje jedini festival zabavne glazbe koji afirmira autore i vrednuje prije svega njihova djela. Bilo bi mi drago da se otvori još više prema širokoj publici i dobije u gradu čije ime nosi status koji zaslužuje. JazzHR je pod vodstvom svoje nove voditeljice Lane Janjanin dobio novi zamah i skrenuo pažnju na podmladak hrvatske jazz scene. Tribina glazbenog stvaralaštva se odselila u Osijek i raznovrsnošću svojeg programa značajno doprinijela decentralizaciji hrvatske kulture. Ansambl Cantus djeluje s jedne strane kao učilište povijesne avangarde, dok s druge strane promovira mlade skladatelje, a sve to čini u partnerstvu s projektom Behind The Scenes, koji educira i dovodi mladu publiku na njegove koncerte. Rock&Off se pretvorio u vodeću platformu za prepoznavanje kvalitetnih mladih hrvatskih rock sastava i njihovu afirmaciju. HDS njeguje i hrvatsku šansonu kroz Chansonfest, te skreće pažnju kulturne javnosti na svoje istaknute članove organizirajući njihove autorske koncerte. Kad pogledate samo dužinu ovog mojeg odgovora, jasno vam je koliko doprinosi HDS hrvatskoj glazbenoj sceni.

Kako je danas biti autorom glazbe u Hrvatskoj, pogotovo u odnosu na zemlje u susjedstvu?

Premda je većini, u koju ubrajam i sebe, još uvijek nedostižno živjeti isključivo od vlastitog autorskog rada, ipak je svima nama daleko lakše djelovati u Hrvatskoj, negoli u nekoj od zemalja iz našeg okruženja. Ovdje bih kao jedini izuzetak naveo grad Beč (ne i cijelu Austriju!), koji ulaže nevjerojatno visoka sredstva u razvoj umjetnosti. Osnovne prednosti Hrvatske jesu izvrsno ustrojeni i funkcionalni ZAMP, jako strukovno društvo, sklonost Hrvata pjesmi, te još uvijek živi sustav muzičkog školstva.

Foto: Matej Grgić

Kako biste opisali rad službe ZAMP u proteklih nekoliko godina, koliko se hrvatski autori mogu osloniti na sustav kolektivne zaštite?

Rad službe je transparentan te svaki nositelj autorskog prava može, u slučaju bilo kakve nedoumice, razgovarati s njezinim zaposlenicima nadležnima za ona pitanja koja nositelja zanimaju. Cilj koji smo zacrtali jeste daljnji pad troškova zaštite, a da se pritom ne dovede u pitanje njezina kvaliteta i potpunost. Željeli bismo da taj trošak čim prije padne ispod granice od 20%. Ovaj cilj je bio zacrtan još na početku mojeg mandata, ali je nažalost pandemija onemogućila njegovo sadašnje ostvarenje. Kako sam dugo godina bio na čelu Autorskopravnog odbora, imao sam priliku naučiti kako sustav percepcije izvođenja i emitiranja djela, te reparticije, odnosno raspodjele skupljenih sredstava funkcionira. Ovo znanje mi je uvelike pomoglo u vođenju društva ove četiri godine i stoga mogu kompetentno ocijeniti da zaposlenici ZAMP-a vrhunski obavljaju svoj složeni posao koji često traži znanja s raznih, međusobno naizgled nespojivih polja, kao što su pravo, glazba i matematika.

Na svojim sudjelovanjima na MAKK-u isticali ste važnost poštivanja prava i poboljšanja položaja autora na digitalnom tržištu. Koliko se tu situacija promijenila u međuvremenu?

Svake godine se iznenadimo velikim povećanjem prihoda autora na digitalnom tržištu. Ako se taj trend nastavi, uskoro ćemo moći reći da je digitalno tržište u potpunosti zamijenilo nekadašnje prihode zarađene od komadne prodaje nosača zvuka. Na nama je da se u europskom kontekstu i nadalje borimo za povećanje autorskog postotka koji danas iznosi svega 12% od pretplate na streaming servis te da ukazujemo svima, od političara do šire javnosti, na presudni značaj autora za uspjeh bilo koje glazbe.

Koliko pozicija Predsjednika HDS-a dopušta autoru glazbe vremena i energije za bavljenje svojim pozivom, koliko ste tu zadovoljni postignutim u ovom periodu?

Ovo je, za mene osobno, bilo izuzetno teško razdoblje. Mnogi su tome razlozi, no ponajmanje HDS. Neočekivano sam 2017. postao disident u jednom naizgled demokratskom sustavu. Nakon što sam 2021. napravio dva opsežna projekta za Visoku školu za umjetnosti u Bernu, gdje sam gostujući profesor, osjetio sam po prvi puta u životu zamor i rezignaciju. Mislio sam da ću razdoblje pandemije iskoristiti za stvaranje nekih većih djela koja sam davno zacrtao, no dotad nisam imao vremena da ih završim. To se nažalost nije dogodilo. Teško mi pada i poslovično loš odnos hrvatskih orkestralnih glazbenika prema hrvatskim dirigentima, od kojih su većina danas moji diplomandi.

Koja su vam očekivanja pred nadolazeću, izbornu skupštinu Društva?

Nadam se kontinuitetu svega dobrog i uspješnog što smo stvorili tijekom mog mandata. Kao i u glazbi, dobro i uspješno je samo ono što se može potkrijepiti realnim pokazateljima, a ne lijepim željama stvaralaca. Želio bih stoga nastavak rasta prihoda autora, smanjivanje troškova zaštite, rast udjela digitalnog tržišta u ukupnom prihodu, te i nadalje uspješan razvoj svih umjetničkih projekata našeg društva, uz poseban naglasak na portal Glazba.hr.