15
kol
2022
Intervju

TTM: Split najviše teži turbo-folku

TTM

Bogo i Pari

share

Upravo objavljeni minialbum splitskog hip-hop dvojca TTM, Džungla, u nekoliko sati je prodrmao streaming platforme, osobito pjesmom “Balkan hit”. Tipična trap cajkalica postala je vrlo slušana, a ironijski odmak ne zamara previše (t)urbo-folk slušateljstvo. Uoči samog izlaska albuma razgovarao sam s Marijom Parentom Parijem i Nikolom Sedlarom Bogom, dvojcem koji velikim koracima napreduje na hip-hop sceni, s vrlo izvjesnim prihvaćanjem i izvan granica žanra

“Balkan hit” osvaja streaming platforme

Bogo i Pari dolaze iz splitskog kvarta Brda koji je poznat kao stanište najžešćih pripadnika Torcide. Grafit “Da je Isus s Brda bija, ko bi ga razapet smija” prilično precizno govori o mindsetu momaka koji tamo odrastaju. TTM su mu posvetili pjesmu “Brda”, a o svom “Balkan hitu” kažu:

„Išli smo se našaliti s ovim zvukom koji danas prevladava, s trap cajkom. “Balkan hit” će slušati ovi što vole današnji mainstream i neke narodne pjesme. No, stilski smo prilično raznoliki, nismo ograničeni zvukom. Slušaju nas i oni koji vole rap, oni koje vole trap i druge vrste glazbe. Volimo kad idemo iz krajnosti u krajnost.“

Premda još nemaju pravu afirmaciju, počeli su davno, još 2009. godine pod imenom Mislioci.

„Kao Mislioci bili smo u demo fazi, tada sve nismo niti shvaćali ozbiljno. Bilo je to još dok smo išli u srednju školu, imali smo 15-16 godina. Deset godina je bilo ajle-bajle, da bismo 2019. konkretnije krenuli. Nakon toga ozbiljnijeg starta, također s imenom Mislioci, već su nam stavljali u zagrade TTM“, objašnjava Pari.

TTM je kratica od sleng izraza tutum-tama, pri čemu je tutum naziv za marihuanu.

„TTM zvuči lipše nego Mislioci“, objašnjava Bogo i dodaje: „Bilo je to rebrandiranje. Zapravo smo te 2019. htjeli zaokružiti tu prvu fazu s nekim albumom.“

TTM ima dvadesetak pjesama u portfelju

Zaključili su da je glazba stvar koju se ne može raditi kao hobi, stihijski… Tako je Pari dao otkaz na svom poslu i počeo se baviti isključivo glazbom. S još nekolicinom istomišljenika osnovali su Blockstar Digital produkciju, inovativnu platformu koja se bavi svim aspektima potrebnim za kreaciju, snimanje i distribuciju izdanja. Pravi label, ali ne u klasičnom smislu. Riječ je o kolektivu koji se sastoji od jedanaest članova od kojih su tri producenta, jedan video producent, grafički dizajner te šest izvođača. Najpoznatiji je Grše.

Grše je bio prvi

„Da, krenulo je na poticaj Gršea. Svake godine snimimo i izbacimo nešto van, ili mi ili oni. No, Blockstar sigurno ide s produkcijom i drugih zanimljivih izvođača. Mali Japanac iz Šibenika je strašan freestyler, prije deset dana je izbacio super stvar. Cilj nam je da Blockstar bude naša prepoznatljiva platforma za produkciju i promociju. Ako se složimo da je neka pjesma dobra, stavimo je na kanal. Sada tu već ima i pretplatnika, širimo se. Na taj način će lakše moći doći do nešto šireg kruga slušatelja“, objašnjava Pari.

Bogo se nadovezuje: „Grše je bio tu prvi. On je radio i ranije, ali nakon što je izbacio “Badr Harija”, sve je krenulo u visine. On je sudjelovao u stvaranju naših pjesama, a i mi u njegovim. On je nas potaknuo na akciju. Prije toga, Grše i ja smo zajedno surađivali na pjesmi “Glas ulice”.“

Ta je izvrsna pjesma skupila više od milijun i 800 tisuća pregleda na YouTubeu. Nešto kasnije su TTM izbacili premijerni singl “Nemoj me dirat” (spot započinje snimkom gostovanja Ljube Ćesića Rojsa u nekoj TV emisiji), a onda izbacili drugi singl “Tempo” te u 2020. objavili album Kabare.

„Album je prošao odlično. Imali smo odlične brojke na YouTubeu i streamingu, a uživo na nastupima… pa to je sve izgorilo!“, objašnjava Pari. „Dotad smo bili neafirmirani, a tada se sve pokrenulo. Taj prvi album je bilo ostvarenje želje da imamo album, da ne repamo u prazno. A kad smo to ostvarili, onda smo, normalno, htjeli ići na iduću skalu. Na albumu smo imali goste, sudjelovali su Grše, Mingo Hermano i Krešo Bengalka.”

“Album nije izašao u fizičkom obliku, jer to je više ono, đir nostalgija. Sad su ploče opet aktualne, što je sljedeće, posteri, ka u Bravu?“, pitaju se mladići kojima je brendirana odjeća Alpha Industries na fotografijama, u spotovima, a i u našem razgovoru na terasi kraj bazena splitskog POŠK-a neizostavna, premda nisu influenceri tog brenda.

Lani su objavili Lipi litnji EP, a onda su počeli nastupi na festivalima Drito ili samostalno.

Refreni su 70 posto pjesme

Njihova publika u najvećoj su mjeri tinejdžeri, premda ih sve više voli poslušati i starija publika, osobito stoga što imaju pamtljive refrene.

Nemaju neke striktne utjecaje koji bi oblikovali smjer njihove glazbe. Pari se prisjeća: „Ja sam slušao mnogo alternativne glazbe tijekom 2000-tih, ja sam dijete MTV-ja tog doba. Slušam Limp Bitzkit, Rage Against The Machine i druge. Rap sam počeo slušat isto rano, nemam neki određeni žanr koji naglašenije volim. Prodigy su mi nešto najbolje što je ikad proizašlo iz glazbe. Šaram sa svima i onda pokušavam to nekako uvaliti u svoju glazbu. Sigurno nismo jednolični sa zvukom. Nismo imali nekih zamisli kako bismo trebali zvučat. Uvijek svima prvi album bude najtvrđi i najgreziji, no htjeli smo imati pamtljive refrene. Refreni su 70 posto cijele pjesme.“

Smatraju da su stekli neku poziciju unutar splitske glazbene scene za koju kažu:

„U Splitu fali mnogo toga urbanoga. Fali dobrog rocka, punka, prije je toga bilo puno više… Nisu krivi ljudi za to, nego je grad tako namišten. U Zagrebu je drukčije, a mi ovdje ne pamtimo kad smo bili na dobrome rock koncertu nekoga mlađeg benda. Naša publika je u klubovima. Danas je hip-hop sa svim podvrstama novi rock. Tko kod je bija na Dritu i to doživija, može potvrdit. Jedan Drito je organiziran tu u Splitu, tad smo izveli samo jednu pjesmu kao gosti. Možda nije bilo publike kao na drugim Drito festivalima, ne znam zašto. Možda zato jer smo u Splitu zajebani. Uh ne smin reć to, jer će bit cenzure. Zato što smo čudnjikavi. Split je metropola, ali najviše težimo turbo-folku. Zato takvi klubovi i opstaju, a ono što je urbano pada u zaborav. To smo krivi svi, i mi i oni, treba malo više raditi.“

TBF je vječno ime

U široj percepciji, brend za splitski hip-hop je TBF. Za njih kažu: „TBF je vječno ime, ali oni su već na svome drugom albumu krenuli šire, nije to bija basic hip-hop. Poslije su otišli na neke radio prihvatljivije pisme. Oni imaju publiku koja je rasla s njima. No, s prvog albuma nećeš nigdi čut njihove pisme, čut ćeš samo ove kasnije koje su snimili. Tako ćemo i mi.“

Spremni su za Eurosong, ali mogli bi jednom završiti i na Splistkom festivalu

Kao i u slučaju goleme većine splitskih izvođača, Splitski festival je mjesto na kome bi kad-tad mogli završiti. O tome Bogo kaže:

„Ne bismo voljeli nastupat na Splitskom festivalu nego na Eurosongu. Ali ne virujem, tamo triba uvik imat neke veze da se dođe. Kad naučimo bolje pivat i kad nam rečenice budu pristojnije, svugdi možemo doć. Evo već imamo jednu stvar u kojoj ne psujemo, ni gdje se spominje neki narkotik, seks, ništa, zove se “Lagan sam”. To je bila baš radio clean pisma. Evo, ta bi mogla ić na Splitski festival.“

Rap je otišao jako naprijed

Zanimljiv je način kreiranja njihovih pjesama. Pari objašnjava:

„S obzirom na to da su nam producenti u Zagrebu i imaju previše posla da bi se mogli fokusirati samo na nas, onda radimo na sljedeći način: jedan od nas dvojice započne neku pjesmu, smišljamo stihove, onda po internetu tražimo melodiju. Na pronađeni beat snimimo repanje i pošaljemo im. Onda oni naprave totalno novi instrumental, ali odgovara ovome što smo odrepali. Kad pošaljemo, pojma nemamo što će se vratiti. Jedino što znamo je da će biti bolje nego što smo poslali. Imamo dvadesetak pjesama i par skitova. Planiramo snimiti još nekoliko pjesma s drugim izvođačima.“

O sceni kojoj pripadaju kaže: „Sad je rap otišao toliko naprijed da se grana na sto nekih podvarijanti. Z++ je izvrstan, pravi svoje pjesme, miks, master, produkciju. On je trap malo ublažio, naginje popu, ali zvukom je i dalje trap. Obožavam i Krankšvester, to su monstrumi, na albumu iz 2017. su zvuk doveli do razine koju sam čuo samo u glazbi Prodigyja. Svatko ima nešto svoje, Grše, normalno. Hiljson Mandela, zadnji album je odličan, skup album…“

Krajnji ciljevi su im još neodređeni. Kažu da su prve ciljeve ispunili, i da je sada vrijeme da sami sebe ozbiljno shvate. Bogo zaključuje razgovor s još jednim ciljem: „Snimit film, e to bi tija. Zapravo, da drugi snime film o nama! Onako, ka po Tomi Zdravkoviću. Zapravo, ne jedan. Odmah trilogiju, ko Gospodar prstenova!

TTM smatraju da je vrijeme da počnu ozbiljno shvaćati sami sebe

Moglo bi Vas zanimati