Bad Daughter u Jedinstvu: javno rođenje Loše kćeri
Bad Daughter je u zagrebačkom Pogonu Jedinstvo prvog svibanjskog petka položila koncertni ispit: nakon art pop prvijenca Let Me Panic prvi je put s njim, kao i bendom stala na pozornicu.
Nova persona
Pjevačici Dunji Ercegović pozornica nije nimalo strana. Deset godina kročila je na nju, ali ne u formi benda. I kao Lovely Quinces samo je jednom ranije nastupila prvi put kao scenska persona. I to prije deset godina. Nakon Lovely Quinces, kantautorice sa gitarom, prvi put na pozornicu staje u novom liku, s bendom. No poznato lice i glas u novoj personi ima dokazati ne samo da je ona punokrvna, nego i nadići očekivanjima postavljena prethodnom kroz čiju je prizmu publika neminovno gleda.
Listajući tako po storijima Instagrama, kod puno sam poznanika i poznatih imena glazbene scene vidio uzbuđenje oko ovog koncerta. Unatoč suptilnoj promotivnoj kampanji, o ovom se petku pričalo mjesecima, na njega planiralo od same objave albuma. Interes za premijerni nastup Bad Daughter je izazvala i među brojim glazbenim kolegicama i kolegama koji su se nazirali među publikom i tako joj dali podršku. No glavni je faktor okupljanja autoričina karizma temeljena i na neartikuliranoj tajanstvenosti kakvom pomalo odiše.
Bad Daughter u Pogonu Jedinstvo
Bend
Dramatično osvjetljena iz mrklog mraka na prve beatove pjesme “Favourite Game” kao prvog singla s projektom Bad Daughter, pjevačica se pojavila sama nasred pozornice da bi s refrenom palo platno iza nje i u čestom modusu rock koncerata otkrilo njezin dvočlani bend. Njezin je producent Leonard Klaić bio u službi gitarista, dok je neumorni Nikola Babić bubnjevima usmjeravao ritam cijelog trojca koji nas je proveo kroz 8+1 sliku galerije izložbe Let Me Panic.
U svom vrlo urbanom outfitu što podsjeća na modnu estetiku spotova Florie Sigismondi, u industrial izdanju u platnenom korzetu i širokim hlačama, Bad Daughter je klizila pozornicom zanesena i sama sanjivom melankolijom izdanja koje je prošle godine ujedinilo kritiku i publiku, pa i sama zaključila: „Dobro ste odabrali gdje ćete u petak navečer“.
Trajanje
Svaki je posjetitelj u petak bio spreman na album trajanja od svega 27:49 minuta koji mora biti preveden u formu koncerta kompaktnog trajanja. Let Me Panic zaživio je kronološkim redom na prostranoj pozornici kroz sinergiju tročlanog benda i potrajao 45 minuta. Bespogovorno je to većini bio jedan od najkraćih samostalnih koncerata nekog izvođača, ali kompaktnost izvedbe miče potrebu za standardnim trajanjem jer Let Me Panic jest dobio svoju materijalizaciju lišen ikakvog šuma, distrakcije ili suvišnosti oko njega.
Bad Daughter je aranžerskim intervencijama pjesmama pustila da dodatno prodišu, a svoj klimaks dobivaju u instrumentalnim solažama i proširenim elektroničkim matricama. Tracklistu albuma proširila je novom, klupskom pjesmom “Bite Your Tongue” teškoga basa koja vapi za svojim studijskim izdanjem koje će pronaći puteve u eterima radiopostaja. Očekivano je tako bilo da će na potraživanom bisu Bad Daughter izvesti raniju pjesmu sa setliste, a kako je “Bite Your Tongue” ne samo nova, nego i vodeća po BPM-u, izbor je bio očit.
Bad Daughter u Pogonu Jedinstvo
Maestralan lightshow
Iako je kraljica večeri bila Loša kćerka, junaka večeri nismo vidjeli, koliko njegovu svjetlosnu magiju u formi light showa. Majstor svjetla, pokazao je kako manje doista najčešće znači više igrajući se velikom projekcijskom platnenom plohom širine pozornice koja je potom kroz boju ilustrirala karakter. Boju Kćerine kulise određivala je emocija svake od devet priča s Let Me Panic, a pred njom bi se izvijala silueta njihovih karaktera objedinjenih u liku Bad Daughter.
Drugim riječima, igra svjetlom bojala je album onim bojama kojima čujemo i u sebi zamišljamo pojedinu pjesmu čime je i sam nastup dobio na teatralnosti. Atmosferična produkcija svjetla bila je maestralan vizualni voiceover dizajnera svjetla Andrije Santra – vizualnog masterminda dobro poznatog po produkcijama u Pogonu, Močvari, Attacku, ali i na festivalima Seasplash, Terraneo, Lost Theory i Žedno Uho. Nota bene, možda ćete ga prepoznati i kao člana zagrebačkog dub kolektiva Bamwise.
Bad Daughter u Jedinstvu je demonstrirala lakoću ophođenja pozornicom, kao i svoj glazbeno-estetski ukus koncertom koji na svakoj razini može biti okarakteriziran minimalizmom. Minimalizam pritom podrazumijeva sklad, kompaktnost i prezentacijsku čistoću.
