Bad Daughter je sinoć oduševila Vintage

U Hrvatskoj je baš nekako neprirodan omjer između originalnosti i uspjeha, pogotovo u svijetu glazbenika i to mi fakat zna ić’ na živce. Kao da prvo trebaš doći do određenih brojki koje su normativ „uspjeha“ da bi se dovoljno glasno čulo za tebe, kako bi onda tek mogao unijeti originalnost i sebe u svoje projekte. Da me netko ne bi krivo shvatio, ne pokušavam ovime blatiti bilo kojeg hrvatskog glazbenika. Fakat, hvala što postojiš, super da te imamo! Samo pokušavam reći da možda nedostaje onih koji su stvarno originalni, od glasa do pete (pun intented). Jedna od njih je Bad Daughter. Originalna, a, još rjeđe, uz to i uspješna. Znam da će se Dunja možda naljutiti na ovaj uvod jer ona inače „bježi od riječi autentično“ koja je sinonim za originalno, ali Dunjo, mislim da je vrijeme da ugasiš tu skromnost. Reći ću ti sada zašto.

Razlog broj 1: Bad Daughter je za dušu, a ne za pet minuta

Bad Daughter. Loša ćerka. HAHA, lažeš da se tako zove na Instagramu. Vrh. A gle, OK, postoji i službeni Bad Daughter profil. Ali daj zamisli da Instagram još uvijek ima onu drevnu opciju da možeš vidjeti tuđu aktivnost: „Loša ćerka i Jedan fakin se od sada prate.“ Urlam naglas! Ovo treba prodati Bollywoodu jer Hollywoodu je ipak sve istočnije od Palm Springsa treš.

To su bile neke od prvih pomisli koje su mi prošle kroz glavu nakon što smo se Dunja i ja sreli prije otprilike godinu dana u frendovom lokalu u centru, gdje se odvijao happy hour petkom. Ja sam bio s nekom ekipom, kao i ona. Upoznali smo se mi još i ranije prethodne zime i to na mojoj DJ svirki. Pa smo se onda opet sreli radi iste prigode. I onda možda još jednom radi jedne takve, ali nismo toliko dobri da brojim. Iskreno, tada nisam imao pojma tko je Dunja Ercegović zato što Dunja Ercegović ostavlja taj neki dojam kao da je Bad Daughter njen alter ego koji proživljava samo na pozornici ili pred listom papira. Za mene je ona tada bila Dunja koja poznaje kusur ljudi koje poznajem i ja.

Bad Daughter u Vintage Industrialu / Tomislav Sporiš, VIB

Tek u tom razgovoru mi je otkrila da je kantautorica, dok je uporno skretala natrag na temu mojih DJ svirki na kojima se fakat dobro zabavila. Inače ne voli house, taj house joj baš nema dušu, ali prema njezinim riječima – moj house ju je imao. I to se vidjelo na njoj jer sam se tijekom našeg slučajnog susreta jako dobro sjećao da Dunja živi dušom. Napokon uklizi i moje pitanje ima li koji nastup uskoro da joj uzvratim podršku, a ona još glađe uklizava s odgovorom da ima; u Ljubljani, sljedeći tjedan. Tu mi postaje jasno (pomalo i neugodno) da Dunja nije bilo kakva kantautorica, ali je moj problem što to još ne znam.

Tog sam vikenda saznao kakva je Bad Daughter točno kantautorica. Album of the year award. Pop&Off artist of the year award. PORIN! PO-RIN! Što više čitam, sve dublje propadam od srama. Baš blam. „U Hrvatskoj je baš nekako neprirodan omjer između originalnosti i uspjeha.“ E, pa fakat nije. Da se ispravim: neprirodan je omjer u tome što takvi poput Bad Daughter ne dobivaju dovoljno na značaju, no to nije ništa što već nismo znali. Bad Daughter je za dušu, a ne za pet minuta.

Razlog broj 2: Publika prepoznaje zašto je Bad Daughter Bad Daughter

Bad Daughter je na mene ostavila ogroman dojam prizemne, samozatajne, promišljene i skladne ličnosti. To su osobine koje se ne pronalaze u svakom glazbeniku, posebice u onom koji je iza sebe već ostavio važan trag na sceni. Vrijeme je da i ja poslušam malo njene glazbe – i tu se događa preokret. Sve vrijeme postavljam si pitanja. Tko ti je preteča? Kome pripisuješ utjecaj? Je li to Lana Del Rey? Billie Eilish? Norah Jones? Čiji stil izvedbe ti koristiš, Dunjo Ercegović? Što više slušam, to sam manje siguran u svoja nagađanja.

Na YouTubeu postoji live koncert odnosno snimak nastupa Bad Daughter u riječkom Pogonu Jedinstvo. Pogledao sam ga isti taj vikend kada smo razgovarali i ostao oduševljen izvedbom koju je priuštila publici. Da ne veličam samo Dunju, veliku ulogu ovdje igraju i Leonard Klaić i Nikola Babić, a onda dolazim i do izvrsnih light i sound inžinjera koji orkestriraju cjelokupnim performansom. Ali njen performans je svakako neupitno dobar. Pokazuje da živi ono što pjeva. Kako je onda moguće da je taj video pogledan manje od 10 tisuća puta?

Bad Daughter u Vintage Industrialu / Tomislav Sporiš, VIB

Trebao bih i ja možda izaći iz klasičnih pretpostavki odnosno pitanja tko je kome utjecaj. Na kraju dana, stvarno nije ni važno. Ako radiš ono što voliš, publika će to prepoznati. Publika prepoznaje razloge zašto je Bad Daughter Bad Daughter.

Razlog broj 3: Bad Daughter vjerujemo svaku njenu riječ

Posljednji razlog zbog kojeg bi se Dunja trebala pomiriti s atributom „autentično“ utvrdio sam na sinoćnjem koncertu u Vintageu. Igram se mislima i riječima dok doživljavam nastup tijekom kojeg Bad Daughter prenosi svoj istinski osjećaj. Točno onaj koji prenosi dok izvodi ”Drown Her” prije kojeg nas upozorava da ćemo sada malo usporiti s energijom. Uspori, ne smeta nam.

Zahvalna na brojnoj publici koja se okupila (iako je koncert bio pomaknut radi bolesti člana benda), Bad Daughter održava svoju prizemnost i samozatajnost tako što nas svojim riječima priprema na svaku sljedeću pjesmu. A onda nas prevari svojom karizmom i kaže da lufta s pričom kako bi se timeslot činio dužim. „Moja krivica, ja sam prelijena“. Još jednom: uspori, ne smeta nam.

Pričala ili pjevala, vjerujemo ti svaku riječ.

„Da vam se isplati ulaznica koju ste platili…“, bio je početak rečenice koja nas je sve zainteresirala. To je bio signal da će izvesti novu pjesmu po prvi put s najavljenog novog albuma. Ekstenzija na “Bite your tongue”, može. I super je pjesma, toliko super da je narod potaknuo bend da nam priušti bis i ponovno ju izvede.

Bad Daughter u Vintage Industrialu / Tomislav Sporiš, VIB

Tijekom koncerta shvaćam da Bad Daughter nije glazbenica, kantautorica, umjetnica ili što god, koja će u publici postići nekakav hype. Mislim da ona to ni ne pokušava. Osjeti se da ima publiku koja je tu zbog nje i njenog glazbenog umijeća koje se stapa s akustičnim instrumentima i digitalnim ritmom. Pronašla je nišu kroz koju se uspjela predstaviti na, glupo je reć’, ali originalan način. Moj utorak u Vintage Industrial Baru bio je kvalitetno proveden.

Niti u jednom trenutku nisam imao osjećaj da je koncert bio kratak. Siguran sam da je Bad Daughter izvela sve pjesme koje je publika htjela čuti. “Fuck Paris”, “Favourite Game”, “Drown Her”, “Savage”, “Bite Your Tongue”, “Thick” i još pokoju koju ne mogu uvrstiti u točan redoslijed. Iz nekog razloga najdraža njena pjesma mi je “Fuck Paris” koju je otpjevala negdje na početku. Obično glazbu slušam kroz ritam pa tek onda kroz riječi, a u ovoj pjesmi se ta dva segmenta savršeno obljubljuju. Kratke pauze od melodije, mirnoća i naglasci na vokalu nose težinu cijele pjesme što se pogotovo dobro osjeti iz publike.

Bad Daughter u Vintage Industrialu / Tomislav Sporiš, VIB

Ovo je koncert koji stvarno dođeš slušati. Nisi tu da divljaš i da pjevaš glasnije od mikrofona. Slušaš i gledaš show koji su ti priredili svi članovi benda. Lightman pogotovo, jer čovjek je stvarao predobru atmosferu i baš je bilo gušt gledati sve te elemente kako se poklapaju. Isticao je Bad Daughter s jako puno dima pa se sa sredine prostorije činilo kao da je u trenucima bila u potpunoj sjeni. To mi je djelovalo ispravno za njezinu karakterističnu samozatajnost koju tokom svojih nastupa savršeno nosi.

Svojim je nastupom Bad Daughter pokazala da je od onih glazbenika na čiji koncert ne dolaziš sa sing-along stavom nego dolaziš poslušati baš nju i ono što ima za reći. Želiš doživjeti njen nastup, čuti njene pjesme, osjetiti njenu energiju… Nisi došao radi mase, došao si radi nje. Dunja, ugasi svoju skromnost jer dok si na pozornici ti si zbiljski svoja, a naše oči i uši gore za tim.