Crvena jabuka u Areni Zagreb: Ima nešto od srca do srca

Maratonskim koncertom održanim u zagrebačkoj Areni za Valentinovo Crvena jabuka je pokazala da nakon toliko utakmica u nogama još uvijek nije za otpis

Spektakularna scenografija u Areni / Foto: Igor Soban/Pixell

Nakon dvije godine koncertne depresije lani je konačno uslijedilo razdoblje koncertnih eksplozija. Prije godinu dana na velika su se vrata u Arenu vratili domaći izvođači, a sada je na red došla i Crvena jabuka! Oni ne slave okruglu brojku, na sceni su 38 godina, ali kako Žera kaže, i prije su htjeli napraviti ovaj poseban i velik koncert u Areni, ali nije bilo slobodnih datuma. To ne iznenađuje. Naime, nedavno je na dodjeli nagrade Cesarica Boris Sesar, direktor Arene Zagreb, s ponosom izjavio kako su datumi događanja u Areni Zagreb za ovu godinu zauzeti, a takvo je stanje i do polovice 2024. godine!

Tamo gdje ljubav počinje službeni je naziv koncerta Crvene jabuke koji se održao u Areni Zagreb, na samo Valentinovo, 14. veljače. Njihov je koncert je započeo s puno dima i grmljavinom u podlozi te crno-bijelim fotografijama poginulih članova na videozidu. Naime, početak karijere obilježila je velika tragedija. Nakon izrazito velikog uspjeha kojeg su postigli objavom prvog albuma, trebala je biti održana i turneja kojom su ga trebali promovirali. Tada je na putu prema koncertu bend doživio prometnu nesreću u kojoj su život izgubili basist Aljoša Buha i tadašnji pjevač Dražen Ričl. Njima je u čast u Areni Enis Bešlagić recitirao pjesmu Indexa “Negdje u kraju, u zatišju”. Setlista slavljeničkog koncerta brojila je preko 50 pjesama koje je publika pjevala sa Žerom već od uvodne “Sa tvojih usana”. Ljubav treba slaviti svaki dan, a ne samo na Valentinovo, rekao je Žera povodom koncerta, ali pozornicu su ukrasili prepoznatljivim valentinovskim ukrasima: crvenim srcolikim balonima punjenim helijem i plišanim medvjedićima koje je Žera bacao u publiku tijekom koncerta.

S karijerom ispunjenom pjesmama koje su kad-tad obilježile ljubavne živote ljudi s ovih prostorima, uz koje su mnogi odrastali, kako je u jednom obraćanju publici rekao Enis Bešlagić, Crvena jabuka redala je uspješnice “Bježi kišo s prozora”, “Nema više vremena”, “Niko nije lud da spava”, “Zovu nas ulice#, a valja posebno istaknuti “Twist & Shout (Sviđa mi se ova stvar)” koja je uzgibala dvoranu. Atmosferom me neodoljivo podsjetila na ono što dogodi na Springsteenovom koncertu kad istu pjesmu izvodi sa svojim E Street Bandom. Ako je on glas običnog američkog čovjeka, Dražen Žerić-Žera dolazi kao glasnogovornik običnog balkanskog čovjeka. U tome leži povezanost s publikom i zato Crvena jabuka nikad nije trebala biti dio nekog klana. Ona je svojim pjesmama komunicirala svima dobro poznate živote i bila je bliska.

Jabuka nije folirantski bend, oni su radnici koji su obišli gotovo sve kontinente i ne postoje klub ni dvorana u regiji u kojoj nisu zasvirali. Nema tu priče, nikakvih govora, a vremena ima dovoljno samo za pjesme. Zvuk je bio uglavnom kvalitetan uz povremene mikrofonije koje se ipak nisu trebale događati na ovako bitnom koncertu. Iako je Jabuka kroz godine izgradila svoj prepoznatljiv zvuk i bilo je očigledno već pri prvim taktovima koju pjesmu sviraju, Žera je svejedno najavljivao svaku pjesmu kao da je predstavlja slučajnim posjetiteljima na gradskoj fešti, a ne publici koja je ciljano kupila ulaznice za koncert. Možda ni sami nesvjesni do sinoć da mogu ispuniti Arenu na sve tri etaže, pripisujem ovo simpatičnoj nervozi jednako kao i često sviranje zračne gitare.

Neumorna Crvena jabuka / Foto: Igor Soban/Pixell

Jedan od zasigurno upečatljivijih trenutaka večeri bila je prosidba na pozornici, a s obzirom na ugođaj u dvorani, vrlo su vjerojatno „pale“ još poneke i u publici te večeri. Ako ruke postoje da bi grlile, onda su novopečeni zaručnici to potvrdili. “Ukrast ću ti snove” koja je uslijedila bila je izrazito dirljiva. Nakon nje redale su se “Sad je srce stijena”, “Uzmi me (kad hoćeš ti)”, “Ti znaš” i druge. Crvena jabuka je i dalje diskografski aktivna pa su se na repertoaru pronašle pjesme i s posljednjih albuma “Neka nova jutra” i “Tvrđava”. Unatoč tome što se politika u radijskom eteru poprilično promijenila u proteklom desetljeću, nove su pjesme svejedno zaživjele među obožavateljima.

Posebno emotivni trenuci nastupili su s izvedbama “Bacila je sve niz rijeku” i “Tamo gdje ljubav počinje” kada su dvoranu ispunili crveni baloni. Žera je pjesmu “Tugo, nesrećo” posvetio nedavno preminulom Massimu Saviću, a odsustvo pjevačke veličine osjetilo se i kod pjesme “Nekako s proljeća” koju je zauvijek obilježio Kemal Monteno. Kod izvedbe pjesme “Jazz.ba” pridružili su mu se potpuno očekivano Ahmed El Rahim, poznatiji kao Antimon iz Večernje škole i Enis Bešlagić. Da se Let 3 već infiltrirao u sve pore našeg svakodnevnog života, potvrđuje i ŠČ zafrkancija koju su potencirali pri izvedbi ove pjesme.

Crvena jabuka uživo zvuči izrazito moćno i stvarno me ugodno iznenadila energičnost koja je povremeno dobivala snažne rock i punk momente. Pomlađena postava benda sigurno je pridonijela tome. Maratonskim koncertom održanim u Areni, Žera i ekipa pokazali su da nakon toliko utakmica u nogama još uvijek nisu otpisani. Baš naprotiv, iako veterani, ušli su u posve novo i blistavo razdoblje.