15
sij
Izvještaj

Prvi solo koncert

Djeca u Tvornici: distorzija scene

Djeca u Malom pogonu Tvornice / Filip Bušić

share

U šesnaest godina praćenja glazbene scene bilo je malo trenutaka kada sam, priznajem, pola sata kasnije sjeo za tipkovnicu i preveo dojmove u slova. Večeras me u povratku kući iz Malog pogona Tvornice kulture pogonio strah da će dojmovi pobjeći iz usta onaj oblak daha na zimi koja je napokon stegla. Ali u brzom grabljenju korakom doslovce me pogonila uzavrelost nakon prvog samostalnog nastupa dvojca Djeca- Glazbenog diplomskog u Malom pogonu.

Gruntam si u glavi, glagoli koje moram koristiti su otrcani, ali klišeji su klišeji s razlogom. Asociramo ih uz odmah prepoznatljive radnje: razvaliti, rasturiti, eksplodirati i nadmašiti. OK, to su radnja, stanje i zbivanje pokriveni. Misli mi dalje kao u crtiću nad nasmijanom glavom iscrtavaju taksativni stupac motiva onog što moram zapamtiti za prvi solo nastup Djece:

krcat prostor
glam rock
camp
bosonogi koncertdžije
šutka
leteće pive
kiša grudnjaka
singalong
histerija za singlovima

Sada mogu slagati izvještaj. Valjda?

Benjamin Mjeržva i Bruno Žabek nova su glazbena pojava detektirana u travnju prošle godine s nabrijanim singlom “Seljačka buna”. Odmah sam unatoč njegova ukupno dva stiha zagrizao udicu – ili žicu gitare – jer me zvuk njihove gitare katapultirao nekamo u zamračene zagrebačke rock klubove od kojih petnaest godina ranije. Ali da se razumijemo, da, iako se Djeca oslanjaju na rock pretke, jasne trenutke i imena rocka sjeverne hemisfere, ovo nema veze s nostalgijom. Ona nije njihova transakcijska valuta, iako gitarist, basist i vokal Bruno jest poznat kao dio pocket palme – revival, točnije synthwave benda.

Djeca u Malom pogonu Tvornice / Filip Bušić

Djeca su noćna mora svake prosječne majke: neobrijani, neošišani, neobuzdani, divlji, bučni i neukrotivi. I još psuju u prugastim tajicama kroz svoje bogate kovrče.

Valjda su zato samosvjesno mamama posvetili i pjesmu na prvijencu Kad čuješ ovaj zvuk kojeg sam s oduševljenjem recenzirao na Martinje – dan izlaska jer je ispunio prvo očekivanje: tri razvratne glazbene vinjete objavljivane dijekom godine dio su kompaktne cjeline.

S dječačkim sam ih guštom uvrstio među najboljih deset u godini za Prvi program Hrvatskoga radija i Nacionalovu godišnju listu jer dužnost je novinara biti pojačalo scenskoj distorziji, pogotovo kada je ona nova i mlada.

Mladi jesu, ali od jučer nisu: samostalni koncert imao je svoju generalnu probu upravo u Tvornici – i to u Velikom pogonu – krajem ljeta na Brijačnici gdje su se pokazali kao najzanimljivija ime rockerskog dijela festivala. Tada su u manje od pola sata demonstrirali scensku pojavnost, vještinu muziciranja i svoju teatralnost. Tri nominacije za nagradu Rock&Off koje su dobili dva dana pred nastup u Tvornici samo su podvukla zaključke: prasnuli već jesu i bez konsenzusa glazbenih novinara. Djeca nisu scenska atrakcija, nego scenska distorzija!

Kakva su Djeca to distorzija? E, pa takva da se ne mogu sjetiti prvog koncerta novog izvođača, a da nije ispao iz industrijske mašinerije za kojeg sam čekao pola sata u redu za ulazak u pogon, u redu prošaranom vremenskim lukom raspona od trideset godina – od tinejdžera do ekipe koja Djeci mogu biti roditelji, a nisu.

Djeca u Malom pogonu Tvornice / Filip Bušić

Nagruvan Mali pogon prekrivao je pogled, ali ne i blokirao zvuk od pozornice gdje su se tresle grive dva mladića u pernatim jaknama i bubimirskim tajicama, trgajuć’ slojeve svega materijalnog pred sobom. Kao kakva dva hair metalca sirovo i neumoljivo su u sat vremena dali sve što imaju dati: cjelokupni album u trinaest postaja. Format je to koji mi se sve više sviđa: počevši s Bad Daughter, preko Ivana Grobenskog, a sada do Djece. Jasno, cjelovito, zaokruženo i logično. I Djeca štuju formu albuma! Pozornica kao javna sudnica je konačni test sposobnosti, izdržljivosti i uvjerljivosti, a Djeca su i ovdje stavila kvačice. Pogotovo kada se radi o izdržljivosti lamatanja uzgojenim melaninom.

pocket palma (Anja Papa i Luka Vidović) pružili su im glazbenu podršku na prepoznatljivo ukusan način. Kao i na spomenutoj Brijačnici, sakrili su se ispod kapuljača za klavijaturama i s margine pozornice ostavljali reflektore i središnje uloge kovrčavom i glasnom dvojcu. Time su Djeca dobila i dozu sintesajzerske distorzije i elektroničke psihodelije u garažnoj rokačini koju je, piše prijatelj glazbenik iz stana preko puta, čula cijela Šubićeva i Posavskog.

Djeca u Malom pogonu Tvornice / Filip Bušić

Ako vam je netko tog subotnjeg jutra u Zagrebu rekao da ga je prodrmao novi potres, moguće da je to bila samo tonska Djece nakon prve jutarnje kave.

One glagole nisam iskoristio u dojmovima, ali ispisao sam ih s razlogom: da vam usadim ideju. One kvačice nisam upotrijebio u opisima, ali vjerujem da ste već složili priču.

Svi elementi su tu.

Djeca u Malom pogonu Tvornice / Filip Bušić

Djeca u Malom pogonu Tvornice / Filip Bušić

Djeca u Malom pogonu Tvornice / Filip Bušić

Djeca u Malom pogonu Tvornice / Filip Bušić

Djeca u Malom pogonu Tvornice / Filip Bušić

Djeca u Malom pogonu Tvornice / Filip Bušić

Djeca u Malom pogonu Tvornice / Filip Bušić

Djeca u Malom pogonu Tvornice / Filip Bušić

Djeca u Malom pogonu Tvornice / Filip Bušić

Djeca u Malom pogonu Tvornice / Filip Bušić

Djeca u Malom pogonu Tvornice / Filip Bušić

Djeca u Malom pogonu Tvornice / Filip Bušić

01 - 02

Moglo bi Vas zanimati