Duo Elezović – Novosel predstavio novi repertoar za tamburu

Tambura

Ah, tambura. Iako često – manje ili više suptilno pejorativno – označavana kao isključivo tradicijski ili ,,seljački“ instrument, proteklih nekoliko godina dogodili su se značajni pomaci u proliferaciji ideje da tambura može – i mora – biti dijelom tekovina na području suvremene glazbe.

Filip Novosel uz Cantus Ansambl / Fotograf: Samir Kurtagić

U tom pogledu, osim uspostave studija tambure na zagrebačkoj i osječkoj Muzičkoj akademiji, oči mi je osobno ponajviše otvorila 58. Glazbena tribina, čiji je program zbog selidbe u Osijek te godine bio posvećen upravo ovom instrumentu i njegovim mnogobrojnim mogućnostima u okviru suvremene klasične glazbe.

Proteklih nekoliko godina dogodili su se značajni pomaci u proliferaciji ideje da tambura može – i mora – biti dijelom tekovina na području suvremene glazbe

Da ta ideja ne ostane rezervirana samo za veće glazbene manifestacije, 16. lipnja Centar za kulturu i obrazovanje Susedgrad u zagrebačkim Gajnicama pobrinuo se koncertom Mije Elezović na klaviru i Filipa Novosela na braču.

Duo Elezović – Novosel

Koncert sad već poprilično uigranog dua Elezović – Novosel počeo je izvedbom djela Intrépido Richarda Boukasa, jednog od sve manje rijetkih djelâ izvornog tamburaškog suvremenog repertoara. Budući da je djelo 2013. godine nastalo upravo za Novosela, nimalo ne iznenađuje činjenica da u prvi plan stavlja upravo njegov virtuozitet i interpretativne mogućnosti samog brača, dok klavirska pratnja kombinira brazilske i venezuelanske plesove, čiji su se karakteri u prijelazu s izvorne gitare na klavir zadržali manje-više neoskvrnuto.

Ne iznenađuje činjenica da se u prvi plan stavlja upravo Novoselov virtuozitet i interpretativne mogućnosti samog brača

Novosel je virtuozitet pokazao i u trima obradama klasičkih djela; izvedba Sonate za violinu i klavir u A-duru op. 30 br. 1 Ludwiga van Beethovena pružila je svojevrsnu jukstapoziciju tradicionalnosti klavirske dionice i brača u ,,ulozi“ violine. S druge strane, preludij i allemande iz treće suite za violončelo Johanna Sebastiana Bacha bili su i tehnički i interpretativno na uistinu visokoj razini, iako možda ne toliko efektni ušima naviknutima na obrade Bachovih djelâ za raznorazne instrumente.

Koncert je zaključila izvedba skladbe Moscovienne op. 12 Pabla de Sarasatea čiji je već u startu kontrastni unutarnji materijal bio još više pospješen obradom Vice Zirduma za tamburu i klavir.

,,Što bi se dogodilo kad bi se Marr prihvatio tambure?“

Ipak, središnji i najzanimljiviji dio koncerta predstavljale su dvije praizvedbe večeri.

Sâm Novosel, jedan od nositelja lokalne tamburaške scene, uhvatio se u koštac s nedostatkom repertoara sa svoja Dva stavka za solo brač u kojima je ilustrirao ne samo svoju tehničku spremnost, nego i pregršt glazbenih idioma unutar kojih operira pa je tako u skladbu uključio sve od (možda očekivanog) tradicijskog prizvuka do rocka, jazza i popa, naročito u riffovima koji odgovaraju na vjerojatno nikad dosad postavljeno pitanje: ,,Što bi se dogodilo kad bi se Johnny Marr prihvatio tambure?“

Druga praizvedena skladba večeri bila je Sonata za brač i klavir Frana Đurovića, što iz samog naslova skladbe vjerojatno ne biste zaključili, s obzirom na to da, nažalost, nedostaje skladateljev patentirano zabavni (iako najčešće gotovo u potpunosti nepovezan sa samim tkivom skladbe) naslov.

Klavirska dionica se u prvom stavku tek nakratko imala priliku ,,razmahati“, dok su ostali stavci pokazali neka druga lica instrumenata

Ipak, inspiracije očito nije manjkalo; početni prigušeni ostinato na braču – i zvuk trzalice koji je služio gotovo kao otkucavanje sata – bio je dopunjen skoro impresionističkim zvukom klavirske dionice koja se u prvom stavku tek nakratko imala priliku ,,razmahati“, dok su ostali stavci pokazali neka druga lica instrumenata. Tako je drugi stavak imao nešto više romantičarski karakter, a treći energičniji, što je rezultiralo zanimljivom međuigrom između izvođačâ.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Filip Novosel (@filipnovosel)

Novo umjetničko područje ili kuriozitet

Prije spomenuta obrada Sarasateove Moscovienne označila je i kraj koncerta popraćenog pljeskom ipak nedovoljno popunjene dvorane Centra za kulturu i obrazovanje Susedgrad, što je velika šteta jer samo veća posjećenost ovakvih koncerata može istinski destigmatizirati ideju tambure van tradicijskog konteksta, dok u protivnome može ostati jedino na razini kurioziteta.

Samo veća posjećenost ovakvih koncerata može istinski destigmatizirati ideju tambure van tradicijskog konteksta

Padne li stablo u šumi, a nema nikoga da to čuje, je li proizvelo zvuk…?

_______

Sufinancirano sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.