Koncertom održanim 12. prosinca u maloj dvorani Doma sportova Gazde su zaokružili slavljeničku, tridesetu godišnjicu benda

Gazde u Domu sportova/Matej Grgić

Dečki, tada tinejdžeri iz zagrebačkog naselja Markuševec, još su davne 1994. godine prvi put napunili veliku dvoranu Doma sportova, što prije njih nije uspjelo niti jednom tamburaškom sastavu. Kroz svojih su trideset godina postojanja mijenjali do tada uobičajene obrasce i stvarali nove trendove u tamburaškoj glazbi, često na sveopće zgražanje struke, ali ne i publike koja je prepoznala i prihvatila njihovu glazbu i mladenačku energiju. Da i nakon trideset godina postojanja Gazde svojim rockerskim pristupom privlače pozornost pokazalo se i ovoga utorka u punoj dvorani Doma sportova koja je tri sata pjevala njihove, ali i druge hitove hrvatske popularne, zabavne i tamburaške glazbe.

Gazde u Domu sportova/Matej Grgić

Njihov izlazak na pozornicu najavio je Branko Uvodić, koji je bio voditelj programa na njihovom spomenutom prvom koncertu u Domu sportova 1994. godine. Prvom se pjesmom “Did Luka“ (“Snaša kao snaša“) moglo naslutiti da su dečki iz Gazda željni velike pozornice, energiju kojom su odisali nije mogla poremetiti niti manja tehnička poteškoća s razglasom, koja je nasreću riješena tijekom početnih minuta koncerta. Slijedile su pjesme s novog albuma, naslovna “Ispod ovih oblaka“, “Dekolte“, “Sad mi žao“ i “Trebam te noćas“, koje je publika jednako zdušno pjevala kao i stare hitove.

Slavljenički koncert teško je zamisliv bez gostiju koji su s Gazdama surađivali tijekom tridesetogodišnje karijere. Antonija Šola, koja zadnjih godina nije toliko medijski eksponirana, prva se pridružila dečkima na pozornici i izvela duet “Milijun poljubaca“, hit iz 2008. godine. Povratak pjesmama iz ranih 2000-ih, poput “Zbogom za zbogom“ iz 2003. godine, kao i “Ostarit ću ja, ostarit ćeš ti“ iz 2001. godine publika je nagradila, pa smo tako prvi put tijekom koncerta svjedočili u potpunosti rasplesanim i raspjevanim tribinama.

Gazde u Domu sportova/Matej Grgić

U nastavku su kratkim odmakom od autorskih pjesama Gazde odale počast nekim od najvećih hitova tamburaške glazbe nastalim u posljednjih tridesetak godina. “Snaša“ Željka Lončarića Žeca, “Ružo moja crvena“ Agramera, za koju se često pogrešno misli da je dalmatinska klapska pjesma, i “Znam da me ne voliš“ Šarmera uistinu su bezvremenski tamburaški klasici.

Na pozornici im se zatim priključio Neno Belan izvodeći pjesme “Ulicama grada“ i “Dani ljubavi“, koje su zazvučale svježe u novom, tamburaškom aranžmanu i tako ponovno dokazale da tambura kao instrument dobro koketira s različitim glazbenim stilovima. Frontmen Gazda Marko Bujanović iskoristio je priliku te je najavio slavljenički koncert Nene Belana povodom četrdeset godina karijere iduće godine u zagrebačkoj Areni.

Gazde u Domu sportova/Matej Grgić

Najljepše balade „Za ljubav tvoju“, „Noćas“, „Otkad Mirta plače“, „Što će meni život bez tebe“ i „U snu i ljubavi“ Gazde su izvele u spletu nakon čega je uslijedila „Zbog tebe sam to što jesam“. Pjesma tandema Željko Krznarić i Zdravko Šljivac koji je autorski surađivao na većini pjesama s prvog albuma Gazda izazvala je opću euforiju u publici, što i ne čudi s obzirom na to da je upravo ova pjesma Gazde učinila poznatima prije trideset godina.

Vladimir Kočiš Zec, još jedan od gostiju na koncertu, izveo je s Gazdama dvije uspješnice Novih Fosila, a cijela dvorana uglas je pjevala “Milenu“ i “Za dobra stara vremena“. Posljednjih desetak godina Gazde surađuju s Predragom Martinjakom Peggyjem kao autorom i producentom (producirao je i njihov posljednji album), koji se na koncertu osim kao sjajan autor pokazao kao i vješt klavijaturist, izvodeći s bendom svoj hit “Suze nam stale na put“, kao i Gibonnijevu uspješnicu “U ljubav vjere nemam“ (kombinacija klavijatura i tambura sve se češće susreće, posebno u tamburaškoj zabavnoj glazbi).

Gazde u Domu sportova/Matej Grgić

Dečki iz Gazda koncert su koncipirali kao putovanje kroz svojih trideset godina postojanja, pa su s tim na umu vješto kombinirali pjesme nastale u ranoj fazi benda, kao i recentna ostvarenja. Nostalgičnoj noti koncerta pridonijelo je prisjećanje, kako je frotmen Marko Bujanović izjavio, „na prijatelje koji više nisu s nama“. “Nije htjela“ Kemala Montena, “Vino i Gitare“ Stjepana Kalogjere i Arsena Dedića iz 1967. godine, kao i “Zbog jedne divne crne žene“ Krunoslava Kiće Slabinca na trenutak su publiku u dvorani vratile u neka, subjektivno bolja vremena.

Posljednji se kao gost na pozornici Gazdama priključio Miroslav Škoro. U spletu je izveo pjesme “Sve poštivam, svoje uživam“ i “Otvor’ ženo kapiju“, pjesmu nastalu 1993. godine, upravo kad su Gazde kretali na svoj glazbeni put. Gazde su prvi tamburaški sastav koji je u svoj instrumentarij uveo bubnjeve, a oni su po prvi puta na koncertu „utihnuli“ upravo na Škorinim pjesmama, naglašavajući njihov tradicionalniji prizvuk.

Gazde u Domu sportova/Matej Grgić

Za sam kraj koncerta Gazde su ostavili neke od svojih najvećih hitova. Pjesmama “Još i danas zamiriši trešnja“ i “Ja pijem da zaboravim“ Miroslava Rusa, te “Do dna duše“ već spomenutog tandema Krznarić-Šljivac u aranžmanu njihovog prvog managera Damira Mihovca Mikija, kao svojevrstan bis pridružile su se i ponovne izvedbe pjesama “Did Luka“, “Dekolte“ i “Zbog tebe sam to što jesam“, nakon koje su Gazde napustili pozornicu Doma sportova.

Tijekom gotovo tri sata koncerta Gazde su nam ponudili presjek svoje bogate karijere te su dokazali da tambura i tamburaška glazba, kojem god izričaju pripadale, itekako imaju svoju publiku. Tamburaška glazba odavno više nije isključivo rezervirana za tematiku konja, snaša i salaša, stereotipu koji su upravo Gazde još prije trideset godina razbili.