Impronedjeljak III ili razvoj u duhu najuspješnijih nastavaka

Treći međunarodni festival slobodno improvizirane i kreativne glazbe Impronedjeljak III održan je od 18. do 20. rujna u zagrebačkom klubu Močvara.

Na prvi dojam, festival umjetničke organizacije CARGO programski je pravocrtno nastavio gdje je prošle godine stao – u najpozitivnijem smislu te riječi. Umjetnički voditelj Damir Prica Kafka Capri ponovo je pozvao veliki broj glazbenika, sačuvao i pojačao veze s institucijama koje su program financijski podržale, čime je zadržao međunarodni karakter festivala. Zadržana je i programska specifičnost stvaranja ad hoc grupa glazbenika koji do tada nikada nisu nastupali u tim postavama.

Međutim, više nego u dosadašnjim izdanjima, pozvani glazbenici iz Hrvatske, Srbije, Slovenije, Austrije, Finske, Danske, Italije, Portugala, Velike Britanije i Sjedinjenih Američkih Država, na sasvim su osobnim razinama, svojim prepoznatljivim glazbenim karakterima i vlastitim kreativnim procesima donijeli i važne dijelove slagalice bogate povijesti free impro europske i svjetske scene čiju važnost često zanemarujemo ili zaboravljamo.

S tom je idejom Capri svu energiju oko priprema i planiranja programa usmjerio prema glazbenicima koji su pioniri europske free i impro scene, najprije one britanske, okupljene sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća, ali još više njemačke free jazz scene okupljene oko berlinske platforme i glazbene etikete Free Music Production (FMP) i njenim radikalno ekspanzivnim fokusom na suvremenu improvizacijsku glazbu i avangardni jazz još od kraja šezdesetih godina.

Foto: Josip Bolonić

Pa iako će Capri reći da ima dugi popis glazbenika koje ovaj puta nije uspio dovući u Zagreb (zbog financijskih, zdravstvenih i drugih razloga), poput kultnih imena kao što su Evan Parker, Paul Dunmall ili Alexander von Schlippenbach, uspješno je organizirao dolazak britanske violinistice Susanne Ferrar, koja upravo spada u generaciju glazbenica koje su imale značajnu ulogu u razvoju britanske impro scene i koje su još uvijek aktivne.

Komadić impro povijesne slagalice na festival donio je i finski sopran saksofonist i skladatelj Harri Sjöström, također jedan od predstavnika starije generacije. Harri je krajem sedamdesetih svirao s Derekom Baileyjem, Paulom Lovensom, Johnom Russellom, Paulom Rutherfordom, Alexanderom von Schlippenbachom, a kasnije je nastupao i snimao sa Cecilom Taylorom.

U namjeri da što više domaćih glazbenika nastupi s gostima, dogovoreno je da upravo Sjöström nastupi u prvom setu prve večeri festivala s iskusnim, ali mlađim zagrebačkim gitaristom i skladateljem Pavlom Jovanovićem, violinisticom i multidisciplinarnom umjetnicom Tenom Novak Vincek i prekaljenim slovenskim bubnjarom Zlatkom Kaučičem. Uspješan set s pogođeno komplementarnim bojama, vrlo lijepo dinamički izveden. Glazbenici su se slušanjem i idejama dopunjavali kao da su već prije zajedno svirali. Svojom vještinom i glazbenim iskustvom dostigli su međusobnu interakciju koja je komunicirala i s publikom.

Pavle Jovanović, Zlatko Kaučič, Harri Sjöström, Tena Novak Vincek / Foto: Josip Bolonić

Drugi je set unaprijed obećavao. Naime, ovaj vješto spojen ad hoc trio sačinjavali su zagrebačkoj publici već poznati danski bubnjar Peter Ole Jørgensen (PERE UBU i Telepathic International Group), zagrebački kontrabasist s bečkom adresom Ivar Roban Križić, znanstvenik među improvizatorima, kao i Rodrigo Amado, fenomenalni portugalski free jazz saksofonist. Bila je to demonstracija čvrste linije komunikacije koja zahtjeva znanje i nešto instinktivnih reakcija različitih izražajnih naslaga. Zanimljivo je bilo vidjeti i Ivarovo usavršeno istraživanje proširenih tehnika s dva gudala.

Peter Ole Jørgensen, Ivar Roban Križić, Rodrigo Amado / Foto: Josip Bolonić

Već treći set ponudio je neko sasvim drugačije razmišljanje. Jasna Jovičević, saksofonistica iz Subotice osmislila je koncept za strukturiranu improvizaciju s dvije napisane teme koju je izveo ad hoc trio nazvan Triple Reed s Damirom Pricom Kafkom i Ceneom Resnikom na saksofonima.

Damir P. Kafka, Jasna Joviċeviċ, Cene Resnik / Foto: Josip Bolonić

Posljednji set te večeri bio je talijanski Jooklo Duo. Ovaj žestoki duo tenor saksofona i bubnjeva koji čine Virginia Genta i David Vanzan zapravo je bio jedini aktivni sastav na ovom festivalu.

Jooklo Duo / Foto: Josip Bolonić

Drugu su večer otvorile Susanna Ferrar, Sylvia Hallett, Tracy Lisk i Maggie Nichols – i oduševile publiku. Žene u poznim godinama, potpuno neopterećene svijetom oko sebe, na pozornicu su donijele neku vrstu vještičje čarolije i lekciju iz povijesti improvizirane glazbe.

Susanna Ferrar & Sylvia Hallett & Tracy Lisk & Maggie Nichols / Foto: Josip Bolonić

Poput već spomenute Susanne Ferrar, vokalistica i performerica Maggie Nicols i violinistica Sylvia Hallett, aktivne su na britanskoj impro i avangardnoj sceni od početka sedamdesetih godina i imaju nevjerojatne biografije, koja u slučaju Maggie Nicols uključuje plesanje u striptiz klubovima (pa i pariški Moulin Rouge), aktivni feminizam, jazz i vokalne radionice.

U ovoj im se kombinaciji pridružila nešto mlađa američka bubnjarka Tracy Lisk, koja je s Britankama već imala priliku nastupati u London Improvisers Orchestra. Set nevjerojatne muzikalnosti, mašte, slobode, velikog raspona dinamike. Jedna bosonoga, druga u step cipelicama, treća s pilom u ruci. Razigrane djevojčice u duhu i iskusne improvizatorice ponudile su publici neku svoju zamišljenu priču, a mi smo u čudu slušali.

Foto: Josip Bolonić

RODRIGO AMADO & VIRGINIA GENTA & BORIS JANJE & DAVID VANZAN / Foto: Josip Bolonić

Uslijedio je set ad hoc kvarteta, koji su činili saksofonist Rodrigo Amado, kontrabasist Boris Janje uz Jooklo Duo Virginije Gentae i Davida Vanzana. Nakon njih nastupili su u triju dva bubnjara, Gal Furlan i Zlatko Kaučič, i to s vokalisticom Vesnom Pisarović. Vrlo čiste estetike s Vesnine strane, rizično poput igre s oštricom noža, ali jednako tako hrabro i uvjerljivo.

Foto: Josip Bolonić

I posljednjeg dana festivala održana su tri impro seta. Prvi je opet uključivao slovenskog bubnjara Gala Furlana, finskog sopran saksofonistu Harrija Sjöströma i slovensku pjevačicu Teu Vidmar, koja je posebnu pažnju privukla svojim vokalnim tehnikama, odnosno zvukovima stvorenim ustima koji se ne odnose samo na glas.

GAL FURLAN & HARRI SJÖSTRÖM & TEA VIDMAR / Foto: Josip Bolonić

U drugom su setu nastupili Miodrag Gladović na gitari i elektronici, Peter Ole Jørgensen i violinistica Barbara Lüneburg.

Za razliku od prvog dana kada je nastupio uz Ivara i Amada, Jørgensen je sudjelujući u stvaranju ove zvučne slike svoje sviranje potpuno prilagodio Barbarinim mogućnostima na violini i Mijinoj elektronici, pa je trio zvučao sasvim usklađeno. Šteta što Mijo nije donio trombon koji u posljednje vrijeme uči svirati. Sigurno bi sjajno upotpunio svoja elektronička joystick rješenja.

MIO GLADOVIĆ & PETER OLE JØRGENSEN & BARBARA LÜNEBURG / Foto: Josip Bolonić

Možda da bi bilo još interesantnije – kako publici, a još više i glazbenicima – Capri je nakon predviđena tri seta iz šešira nasumično vadio i prozivao glazbenike koji su u malim sastavima još jednom međusobno trebali zasvirati. S koncentracijom potrebnom za impro sviranje, ali ne i pamćenje izvučenih loto-band kombinacija, stvar se još malo zakomplicirala pa su ispale sasvim nasumično-nasumične kombinacije jer su se glazbenici prema vlastitom nahođenju okupljali u sastave.

Za veliko finale već je tradicionalno, uz otvoreni poziv, organiziran zagrebački kolektiv za slobodno improviziranu glazbu uz goste festivala – Apeiron. Na bini se okupilo dvadesetak glazbenika. Osim onih koji su nastupali prethodnih večeri, kolektivu su se pridružili i neki od najvažnijih predstavnika lokalne impro scene: Dani Bošnjak, Leo Beslać, Darko Rundek, Igor Pavlica, Bruno Vorberger, Neven Jurić, Franjo Glušac, Ivan Marincel i drugi.

Foto: Josip Bolonić

Nakon prošlogodišnjeg Apeiron finala, većina se prisutnih glazbenika već tada složila da se u izvedbi nisu uspjeli zadržati neki elementi potrebni za slobodno muziciranje sastava te veličine. Buka je bila sveprisutna, a međusobna posvećenost i empatija izgubili su se u realizaciji svih tih mogućnosti slobodnih izbora. No ove godine, kao da je anticipirala mogući tijek izvedbe, Maggie Nicols je glasno s pozornice zamolila glazbenike da vode računa o dinamici, tonskim slikama, da jednostavno poštuju jedni druge. Jesu li te riječi pomogle ili su jednostavno glazbenici ovaj puta uspješnije slušali jedni druge – nije jasno. Uostalom, to nije ni bitno.

Ovogodišnji udruženi free impro pothvat uspio je izbjeći moguće zamke i pružio je brojnoj publici neponovljiv trenutak različitih izražajnih odluka, kreativnih iskri koje su dovele do sjajnih glazbenih interakcija.

Foto: Josip Bolonić

Ako smo do sada za Impronedjeljak festival govorili da se uspješno svrstao na europsku kartu free i impro scene, nakon ovogodišnjeg izdanja i novog napora koji je Damir Prica Kafka uložio u njegovu organizaciju, slobodno se može reći da je, osim položaja na karti, Capri ucrtao i sve važnije trase kojima ova glazba neograničenih mogućnosti može na veliku scenu – i ravnopravnije – dovesti Zagreb i Hrvatsku.

Foto: Josip Bolonić