Kojoti u Tvornici: Trese, bruji, Kandžija

U zagrebačkoj Tvornici kulture Kojoti su 10. veljače održali uzbudljiv i žestok nastup unatoč loše ugođenom razglasu i štedljivoj ventilaciji

Izvedene pjesme s budućeg albuma i uživo zvuče snažno / Foto: Matej Grgić

Kojoti su u zagrebačkoj Tvornici kulture odlučili obilježiti tri desetljeća postojanja i poklonike podsjetiti na svoje uspješnice, ali i novim pjesmama najaviti novi album. Pred više od 1.200 zadovoljnih posjetitelja, Kojoti su zvučali čvrsto, stameno, žestoko i uigrano, što se – paradoksalno – nije baš moglo dobro razabrati. Naime, razglas je bio neuobičajeno loše ugođen, tako da je u prvih 15 minuta brujanje bilo dominantan zvuk koji se mogao čuti. Kasnije je status zvuka s razglasa iz nepodnošljivog transformiran u podnošljivo, ali i dalje s dojmom kao da je u neko od pojačala uključen još neki instrument koji nije dovoljno dobro izoliran.

Osim toga, jedan je detalj podsjetio na Tvornicu prije uređenja – ventilacija koja je prilično štedljivo funkcionirala, pa se uistinu može reći da je na nastupu Kojota bilo vruće i to doslovno.

Ceremonijal-majstor: Alen Marin / Foto: Matej Grgić

U tom smislu, i publika je bila suzdržanija u prvoj trećini nastupa, gdje se razgovjetno čuo jedino vokal Alena Marina. Očito, trebala je neka eksplozija koja bi nadvladala iritantnost brujavog razglasa. Jer, jedno je distorzirani, prljavi zvuk koji se produkcijski želi naglasiti, osobito u zvuku gitare, a drugo je mutna zvučna slika. Tada se, srećom, ukazao Kandžija koji je svojim dionicama u pjesmama “Sve je pod kontrolom?” i “Halucinacija” podignuo adrenalin i bendu i publici. Kojoti su nastavili snažnije, a provjereni koncertni favoriti kao što su “Trese, lupa, udara”, “Hodala je pola metra iznad zemlje” ili “Zajaši zmaja” (bio je to vrhunac koncerta, kad su svi članovi dali baš sve sebe) nisu ostali bez oduševljene reakcije publike. Bend je izašao dvaput na bis, a na drugom bisu ponovno je odsvirao vrlo dobar aktualni singl “Nismo djeca”.

Ritam-sekcija Vanja Marin/Bobo Grujičić suvereno je držala izvedbu tijekom svih 95 minuta nastupa, Davor Viduka precizno pleo mrežu razornoga gitarskog zvukovlja, Noa Rupčić se pokazuje kao odličan bendovski joker u sve tri uloge: klavijaturista, ritam-gitarista i pratećeg vokala, dok je Alen Marin prekaljeno i snažno vodio cijeli nastup. Dakle, Kojoti su pružili gotovo sve što se od njih očekivalo, jedino je čudno što nisu izveli forte svoga repertoara, skladbu “Oprosti što te volim”. Možda su se poveli davnašnjim primjerom Haustora koji nije želio na koncertima svirati svoj najveći hit “Moja prva ljubav”.

Publika je dobila žestoku porciju rock’n’rolla / Foto: Matej Grgić

Čudno je još nešto – predgrupa Garage In July imala je sasvim solidno postavljen razglas i pokazala kako je riječ o bendu čiji kultni status zahtijeva nužnu transformaciju u širu prihvaćenost. Družina Jima Julyja je u polusatnom prasku baranjskoga swamp bluesa pokazala razornu energiju, žestoki beskompromisni pristup i esencijalnu snagu garažnog rocka. Uopće me nije začudilo kad su na kraju nastupa oni koji su došli ranije na koncert Kojota zahtijevali da bend još zasvira. Garage In July dobrano je zagrijao Tvornicu subotnje večeri i onda kada se još moglo disati s oskudnom ventilacijom.

Izvrsni Garage In July / Foto: Matej Grgić