Laibachov Alamut u Lisinskom: Glazbena Guernica

Laibach je u zagrebačkoj dvorani Vatroslav Lisinski sa suradnicima izveo monumentalno multimedijsko simfonijsko djelo Alamut dodatno pomaknuvši granice vlastitih umjetničkih izričaja

Harmonikašice iz AccordiOnea / Foto: Iva Aras

Svaki nastup Laibacha u Lisinskom osigurava unikatno umjetničko iskustvo koje umnogome nadilazi i teritorije popularne suvremene glazbe i uvriježena poimanja o djelovanju ljubljanskog kolektiva. Tako je bilo i 22. listopada kad je Laibach izveo multimedijsko simfonijsko djelo Alamut uz pratnju mnogobrojnih suradnika: Simfonijskog orkestra RTV Ljubljana pod ravnanjem iranskog dirigenta Navida Goharija, teheranskog mješovitog zbora Human Voice Ensemble, slovenskoga ženskog zbora Galina te ženskoga harmonikaškog zbora AccordiOne.

Laibachov Alamut temeljen je na knjizi koju je prije stotinjak godina objavio slovenski književnik Vladimir Bartol, a govori o heretiku Hasanu ibn Sabi, karizmatičnome vođi Ismaelita i osnivaču misteriozne islamske sekte Asasina koji vodi sveti rat protiv Perzijskog carstva. Potenciranje ideja političkog i religijskog nihilizma Laibach osim glazbenih eskapada prezentira putem dva recitala koja izvodi vokalist Milan Fras (a koje se navode kao meditacije) te navođenjem imena ulomaka djela ispisanih na hrvatskom i engleskom jeziku te perzijskim pismom, kao što su “Fedajin (sjekira je naoštrena)”, “Rat (Svaka smrt donosi novu pobjedu) ili finalni natpis “Do viđenja u paklu”.

Kao što je Laibach i naglasio u intervjuu za naš portal, njihova je interpretacija fluidnija i otvorenija različitim razumijevanjima. Kako su naglasili, već samim pozivom na sudjelovanje iranskih skladatelja i glazbenika, kao i tumača iranske povijesti, napravili su svojevrstan odmak od uobičajenoga zapadnoeuropskog tumačenja ove povijesne priče.

Ženski zbor Galina / Foto: Iva Aras

Priča je započela s dolaskom trubača skrivenih iza posljednjih redova tribine u Lisinskom, nastavila se kombinacijom lirskih kolopleta u izvedbi Simfonijskog orkestra i ženskog zbora Galina, četveročlani Human Voice Ensemble uključivao se zajedničkim pjevanjem ili bi član ili pojedina članica preuzeli vodeću vokalnu ulogu. Sve to bilo je, dakako, praćeno projekcijama koje nisu zahvaćale samo prostrto platno, nego i cijelu pozadinsku frontu iza pozornice.

Svaki izvedeni stavak bio je sve intenzivniji, pa kad su na pozornicu izašli članovi Laibacha, onda se izričaj orkestra i vokalnih skupina smisleno povezao s tipičnom laibachovskom industrial grmljavinom potenciranom i prikazom zastašujućih litografija na platnu. Sve je bilo začinjeno svjetslosnim efektima i bljeskanjem uperenim u publiku. Uistinu, oni koji nisu iskusili ratna zbivanja, mogli su prilično vjerno to predočiti na temelju vizualnih i zvučnih efekta koje je Laibach stvorio u Lisinskome prilično vjerno oponašajući stvarnost.

Osobito snažno bilo je kad je u dvoranu došao dvanestočlani ženski AccordiOne i s harmonikama još naglasio doživljaj ratnog užasa. Na lanjskoj premijeri u Ljubljani bilo je više od osamdeset harmonikašica, no za tehničke parametre Lisinskog Laibach je kreirao drukčiju verziju.

Snažan nastup AccordiOnea / Foto: Iva Aras

Glazbena priča o Alamutu nije samo pumpanje, isticanje i upozoravanje na ljudski nihilizam (premda na početku piše kako se zbivanja oko Hasana ibn Sabe u 11. stoljeću ponavljaju u 21. stoljeću), Laibach je protkao i pozitivne univerzalne vrijednosti, pa je ime jednome od ulomaka “Tajni vrtovi (Ljubav kroti nastrašnijeg lava)”.

Na kraju predstave je, umjesto standardne odjavne špice na platnu Jani Novak iz Laibacha predstavio sudionike i zahvalio im, osobito skladateljima Nimi Atrkaru Roshwanu i Luki Jamniku koji su bili u gledalištu. Treći skladatelj je Idin Samimi Mofakham.

Preciznom, monumentalnom, invazivnom i oduševljavajućom izvedbom Laibach je Zagrebu priuštio vrhunski umjetnički happening. Uistinu je šteta da za ovakvo djelo dvorana nije bila popunjena do posljednjeg mjesta i da nije mogla uslijediti zagrebačka repriza. Snaga Laibachovog Alamuta je takva da bi ovo djelo trebalo postati dijelom opće kulturne higijene, onime što se smatra da je valjda posve imanentno na ovim prostorima. Kad ono…

Moćna izvedba Alamuta / Foto: Iva Aras