Treće izdanje
Mudri Brk: Četiri dana glazbenog maratona
Ovih pakleno vrućih četiri dana svi putevi vodili su u Jelsu
Mudri Brk i treću godinu zaredom oduševio je svoje posjetitelje, jer se svake godine vrati s još više sadržaja. Bilo je tu projekcije filma, dnevnog partyja na plaži Zenčišće, razmjene knjiga, umjetničkih izložbi, programa čišćenja plaži, središnjeg dvodnevnog glazbenog programa, ma svega je bilo, a za svakog ponešto.
„U sridu“
Cijela priča započela je u srijedu, projekcijom filma Joan Baez: Ja sam glasna, redatelja Karen O’Connor, Miri Navasky i Maeve O’Boyle u suradnji s Kinom Mediteran Jelsa. Ova dokumentarna uspješnica iz 2023. godine savršeno je otvorila glazbenu avanturu, a iako je, opet kažem, stvarno bilo vruće, bilo je dosta ljudi, a i najbolje mjesto za rashladiti se i je unutar zidina Ljetnog kina.
To nije samo glazba
Boris Pleše otvorio je vrata drugog dana festivala, svojim najnovijem izdanjem It’s Not Only Rock ‘N’ Roll, serijalom digitalnih vektorskih ilustracija koje se najčešće, kao što i samo ime govori bave glazbom, ali i književnošću, filmovima i drugim suvremenim motivima. Ovaj serijal nedavno je objavljen i u obliku monografije, a cijeli događaj popraćen je čarobnim Zimizelen, koji su nam donijeli lijepu ljetnu atmosferu. Ulaz je bio besplatan, pa su svi mogli doći, malo razgledati i poslušati koju dobru stvar, a sve je bilo u suradnji s Jelsa Art Biennialom.
Kad će taj petak?
E sad onaj najveći i najbolji dio. Koncerti. Osjećala sam se kao malo dijete u dućanu sa slatkišima, svaki bend i izvođač bio mi je super, neki više neki manje, sve je prolazilo jako brzo i ono što je najbitnije, nije bilo dosadno.
Dosadno je ključna riječ. Mislim da svatko tko dođe na Hvar na dulje ljetovanje, ili općenito na otok dobije jednom taj trenutak realizacije i onaj „više ne znam šta sa sobom“. Mi to u društvu zovemo Hvar State of Mind, ali sigurna sam da ovaj sindrom i po drugim otocima i mjestima ima i druge nazive i varijacije. Zato su ovakvi festivali ovdje od velike važnosti. Da ne umremo od dosade i da ne bankrotiramo u skupim klubovima.
I tako smo se svi uputili na ovaj, sad je već jasno, od života važan festival. Prvi su svirali Petrikor, njih nisam slušala, ali sam čitala o njima i Supervalu, dečki su bili super, očigledno su se dobro uvježbali, a iako nisu imali puno publike, svirali su kao da sviraju pred stadionom ljudi, na kraju su se zahvalili sljedećem Trophy Jumpu na posuđenoj opremi.
Nakon dobrog Petrikora krenuo je, ili se samo nastavio glazbeni maraton Antuna Alekse, prvo s Trophy Jumpom, a kasnije s IDEM. Ovaj indie punk rock band na sceni je sad već skoro deset godina, a kako kaže Antun, to mu je jedan od najdražih projekata. Nisam mogla ne primijetiti paralele Trophy Jumpa s IDEM i dijelovima Jeboton ansambla, iako osobno nisam fan hrvatskih izvođača koji pjevaju na engleskom, ali ovo te vrati u neko srednjoškolsko razdoblje.
Nakon tvrdog punk indie rocka, Mudri brk nam je mudro pripremio malo laganijih stvari, idući na redu bio je Ivan Grgić, aka, Reper iz sobe, koji je sa sobom doveo svoju čestu suradnicu, Annu Moor, koja ga je pak genijalno pratila na flauti, ali je dokazala i svoj savršen vokal. Donijeli su nam lagani, morski vajb koji je savršeno odgovarao toploj ljetnoj večeri. Nakon njih su u sličnom tonu uslijedili My Buddy Moose, i pripremili nas za ostatak večeri.
Sve je zatvorio maratonac Antun Aleksa, s genijalnim IDEM, o kojem se pričalo i prije i poslije koncerta. Oduševili su i rasplesali apsolutno sve koji su bili tamo, a napravili su ono što samo oni rade najbolje, probudili dijete u ljudima.
„Nedijon ne smiš ništa činit, subota je OK“
Taktički smo se čuvali još za drugi dan, a ono što mi je prolazilo glavom je samo da festivali koji traju više od dva dana trebaju ući u novu kategoriju sportova na Olimpijskim igrama, samo kažem.
Zagrijavanje je kao i za petak krenulo u Zen Beach Baru, pod budnim DJ okom; DJ Dasta, DJ Čovjek truba, Mudri Brk soundsystem. Uz glazbeni program, bilo je tu i Mudrog buvljaka, besplatne razmjene odjeće, razmjene knjiga i raznih dječjih radionica, da se i roditelji malo odmore.
Već klasični rezident ovog festivala DJ Svemir, ujedno i najmlađi DJ u Hrvatskoj zagrijavao nas je u petak u Zen beach baru, ali i u subotu u Ljetnom kinu, pa je imao pune ruke posla ova dva dana. Svi smo se međusobno pogledavali i razmišljali o tome koje blato smo mi jeli dok smo bili njegovih godina i gdje su naše godine otišle. Svaka čast i njemu, ali i ocu, DJ Borovichu, još jednom rezidentu koji je sve pratio budnim okom.
Nakon laganog hip-hop, funk, a pomalo i pop uvoda, uslijedili su nam još jedni Supervalovci, Smrdljivi Martini, za koje imam svaku pohvalu, a najviše od svega mi se sviđa ta mlada politička angažiranost za koju svi misle da ne postoji i da nas mlade to ne zanima. Toliko su pametno protkali političke teme, kroz svakodnevne muke i srednjoškolske probleme, stvarno svaka čast.
Nakon malo političkog sata prelazimo na opet malo nešto lakše; Gracin, kantautor u četveročlanoj bendovskoj postavi. Iza sebe ima dva objavljena albuma, a karakterizira ga melankolija i sugestivni, enigmatični tekstovi. Predstavio je neke nove pjesme, a najavio je i novi album. U alternativnijem tonu nastavio je i Ki Klop, mladi tročlani disco pop bend, a toliko su bili dobri da su dobili i pohvalu od M.O.R.T.-a.
„Mi smo zaduženi da vas potjeramo kući“
Savršeni kraj večeri bio je upravo M.O.R.T. Savršena komunikacija s publikom, ona mortovska spontanost i surovost koja izmami osmijeh na lice. Dignuli su cijelu publiku na noge, svi su plesali, skakali i uživali. Kod njih se nema što previše komentirati, osim da su razvalili, kao i uvijek, pa nas i lijepo poslali kući.
Sve što je lijepo kratko traje, pa je i ovo nekako brzo prošlo. Tko zna što nam spremaju iduće godine, pa predlažem da već polako spremite kofere i karte za Jelsu!