09
pro
2023
Izvještaj

BEZBRIŽNO I ESKAPISTIČKI

IDEM u Vintageu: Polet ljetnog prizvuka

IDEM

Antun Aleksa u punom sjaju / Foto: Matej Grgić

share

Prvim velikim samostalnim koncertom bend IDEM je 8. prosinca u rasprodanom Vintage Industrial Baru u Zagrebu predstavio svoj debitantski album POYY koji je izašao u svibnju ove godine

IDEM

Publika nije štedjela glasnice / Foto: Matej Grgić

IDEM je jedan od mnogih projekata svestranog kantautora i multiinstrumentalista Antuna Alekse, trombonista bendova Porto Morto i JeboTon Ansambl te frontmana benda Trophy Jump – što su bendovi najnovije alternativne scene proizašle iz kolektiva JeboTon. Prvi od dva velika koncerta (danas IDEM svira u Močvari) , osim kao promociju novog albuma Antun je iskoristio i za mali promo mnogih izdanaka JeboTona, pa su tako na koncertu gostovali Porto Morto i Trophy Jump, pjevale su se pjesme Lobotomije, a iz publike (u kojoj se našlo i puno lica JeboTona) zazivala se Prazna lepinja i mnogi drugi.

IDEM, bend koji se deklarira kao post-punk-pop žanr, pred prepunim Vintageom osim singlova s novog albuma predstavio je i najnovije pjesme nastale u međuvremenu kojima najavljuje sljedeći planirani album (primjerice, pjesma Jadan ja i jedna pjesma koja još ni nema naslov!).

Dugoočekivana večer u Vintageu započela je dostojnom predgrupom – indie-pop one man bendom Voado, koji je publiku rasplesao i uveo u cijelu priču. Voado je zanimljiv spoj energičnosti postignute samo gitarom, efektima sintisajzera i glasa koji iz hrapavog intimnog falseta nalik šaptu prelazi u dinamički crescendo te spoj domaće i strane scene jer su na repertoaru s jedne strane, kako sam naziva ‘američke MTV stvari’, a s druge domaće stvari koje tekstovima podsjećaju i na novovalne bendove ovih prostora. Zanimljivo je koliko je ljudi došlo na predgrupu, a da razlog nije bio samo zauzimanje mjesta za IDEM dokazuje dio publike koji je znao pjesme Voada, pjevao zajedno s njim i očito ga ciljano došao poslušati.

IDEM

Voado je bio puno više od predizvođača / Foto: Matej Grgić

Negdje malo prije 23 sata na stage dolazi zvijezda večeri, kako ga je Voado najavio, Antun IDEM. Oduševljenje publike ovim dugo najavljivanim koncertom nije se skrivalo te je bend dočekan dugim ovacijama zbog kojih jedva uspijeva početi svirati. IDEM gig otvara pjesmom “Barem 500”, jednim od hitova albuma POYY i atmosfera je kao da smo negdje na sredini koncerta – rasplesani i pomalo ekstatični dok plešemo na zvukove Antunova posebnog izričaja poletne žestine, pozitive s prizvukom nostalgije i prave bittersweet simfonije. Slijede “Crna rupa”, “Nikad ne ne idem van”, “Šteta šteta šteta” i nostalgična “Ti si mi super”, najavni i ujedno najveći hitovi POYY-ja, nakon čega nas IDEM upoznaje i s novom pjesmom “Jadan ja” koju publika već zna s koncerata. Nakon pjesme “Lutak” benda Lobotomija, kojom otvaraju set iznenađenja covera i gostiju kojima su na odlično koncipiran način nadomjestili kratko trajanje albuma (25 minuta) i napravili pravi spektakl te još jedne stvari s POYY-ja, “Potopi ovaj brod”, dočekao nas je neobični interludij.

U tom dijelu glavnu ulogu preuzima klavijaturist Marin Tandara i njegov gost Đutko iz sastava Đutko i plodovi zemlje uz zvukove slavonskih narodnih pjesama i šokačkog kola pomiješanih s dance glazbom. Antunov povratak s pjesmama “Žujice” i “Nikad sama” popraćen je žestokim moshpitom publike i crowd surfingom nekih članova benda. Brzo je Antun završio prvi dio koncerta, znajući da slijedi bis za koji je pripremio iznenađenje – goste iz njegovih ostalih bendova Porto Morto (uz pjesmu “Vrijeme je za čilanje”) i Trophy Jump koji energično izvodi par pjesama (iako su dan prije nastupili u Močvari), ponovljene pjesme “Šteta šteta šteta” i “Crna rupa”, ovaj put žešće odsvirane i bez ikakve granice između stagea i publike, da bi sve završili izjavom „Nemojte se začuditi ako završimo s nekim metalom“ i odsviranim instrumentalom spomenutog žanra.

IDEM

Ni gosti se nisu štedjeli / Foto: Matej Grgić

Koncert IDEM-a u Vintageu pucao je od energije i pozitivne atmosfere koja nas je dobro rasplesala svojom poletnošću nekog ljetnog prizvuka zbog kojeg smo zaboravili da je vani hladni, tmurni kraj godine. „Meni je ovo tak nestvarno“, ponovio je Antun nekoliko puta tijekom koncerta, a vjerujem da se tako osjećala i publika, kao i da će današnji nastup u Močvari dočekati ista, bezbrižna i eskapistička atmosfera.

Moglo bi Vas zanimati