KONCERT
My Baby u Tvornici: Demografska eksplozija!
Uzavrela atrosfera i ritmični plesni spektakl koji je trio My Baby priredio u zagrebačkoj Tvornici 29. travnja transformirao je sve gledatelje u dvorani u oduševljeno plesno mnoštvo. Prisustvovali su jednome od najboljih koncerata u Zagrebu ove godine
U Hrvatskoj nizozemsko-novozelandski trio My Baby ima gotovo domaćinski status, poput Stereo MC’s-a: redovito nastupaju po festivalima (bili su na INmusicu, Zagreb Beer Festu, Tabor Film festivalu…) i održavaju samostalne nastupe gotovo na godišnjoj bazi. Savršeno uigrani klupski bend svira čudnovatu kombinaciju techna, funka i delta bluesa sa snažnim energetskim nabojem koji svakom njihovom nastupu osigurava naglašenu plesnu dimenziju.
No u deset godina nisu uspjeli u studijskom radu približiti se onome što pružaju na pozornici. Razlog je jednostavan: nisu uspjeli prenijeti ono što najbolje znaju: zakuhati atmosferu. A to rade besprijekorno: brat i sestra Van Dijck i gitarist Daniel Dafreez Johnston potpuno su posvećeni ritmu i iz međuigre dvije gitare (Cato Van Dijck često gitaru tretira kao bas) i razornim bubnjarskim eskapadama u drugom dijelu koncerta uspostavljaju izravan kontakt s publikom, osobito na energetskoj razini.
Njihov je dosadašnji problem bio prvi dio koncerta, gdje su uglavnom promovirali nove pjesme koje nisu bile uzbudljive kao provjerena posljednja trećina nastupa koja zvuči kao nezaustavljivi session u kome se samo izmjenjuju dijelovi pojedinih pjesama. Cato Van Dijck ima snažan vokal i to je onaj šlag na koncertnoj torti.
My Baby je bend koji oduševljava one koji ih prvi put gledaju, no oni koji ih žele pogledati ponovo uglavnom su mogli prvi dio nastupa provesti negdje za šankom, pa onda krenuti na provjereni etno funky stampedo.
Nastup u zagrebačkoj Tvornici kulture 29. travnja u sklopu aktualne europske turneje bio je, međutim, nešto drugo: razorni koncertni projektil u kome je bend auditorij od oko 1.200 slušatelja pretvorio u zahuktalu plesnu armiju. Uistinu, u Tvornici se trebala pojačati klima s obzirom na vrućinu koju je proizvelo rasplesano mnoštvo.
My Baby su došli do formule kojom se uvrštavaju u jednu od najvrelijih (doslovno!) europskih atrakcija. Skratili su nastup (uz uobičajen bis na kome izvode mahnitu verziju pjesme “Make a Hundred”) dodatno komprimiravši energiju, a repertoar su ispunili pjesmama s aktualnog albuma Sake Sake Sake.
Posrijedi je njihov prvi album koji je pravljen prema studijskim pravilima, pa su u prvom planu pjesme, a ne instrumentalna međuigra. Na koncertu je ta kombinacija funka, disca i psihodeličnog rocka prilagođena njihovoj koncertnoj erupciji. Bilo je očito kako Cato Van Dijck modulira svoje glasovne mogućnosti u ovisnosti o pjesmi, a Dafreez Johnston svoje gitarske majstorije stavlja potpuno u funkciju ritma. To je omogućilo da nove pjesme “A Dream I Dream”, “Stupid”, “For Fuck’s Sake”, “It’s Setup” i “My Bad” postanu trenutačni koncertni favoriti.
Finale nastupa uz neizbježnu skladbu “Unprising” i “Sunflower Sutra” potpuno je raspametilo publiku. Kako je koncert odmicao, tako se sve više gledatelja transformiralo u plesače, pa je da u zadnjih pola sata kompletna Tvornica oduševljeno duše i tijela prepustila nizozemskom bendu. Pritom je taj inicijalni groove sličan onome što je što je sa sintesajzerima radio Giorgio Moroder (ne čudi što My Baby u posebnim prilika izvodi “I Feel Love” Donne Summer), a kod nas u ponajboljem dijelu karijere Dino Dvornik.
Kao nenajavljena predgrupa nastupio je dvojac Djeca! pojačan Pocket Palmom. Odličan polusatni nastup pokazao je snažan potencijal benda koji je integracijom sintesajzera i inovativnih aranžmana uz vokalnu gromkost (svo četvoro je pjevalo pojedine refrene) napravila velik korak naprijed u odnosu na inicijalni bazični pristup. Upravo takve skladbe odvajaju bend od parolaškog rocka na beogradski način Partibrejkersa i Repetitora (premda su takve pjesme bile najbolje prihvaćene) i sigurno je kako će pravilnim balansom autorskih zamisli i snažne izvedbe Djeca! odrastati na radost poklonika.
My Baby nastupa danas, 30. travnja na EgoFree festivalu u Splitu.