Palanović, Grubačević, Williams i Bjelinski u OFF ciklusu

OFF – on

Od tube do Harryja Pottera bio je naslov proteklog koncerta Zagrebačke filharmonije iz njezina OFF ciklusa koji njeguju, također u matičnoj im dvorani Lisinski. Programski je ovaj put koncert levitirao na žanrovsko-stilskoj litici strožih kategorizacija na koje smo kalibrirali publiku i slušatelje uopće.

Premda će se neki naći zatečeni time što netko partiture dvojice hrvatskih skladatelja filmske i klasične glazbe stavlja na off „hrpu“, a drugi u potrazi za off sadržajima zapitati što oni uopće rade u programu koji obećava „bezbroj glazbenih doživljaja“, može se reći da je ovaj OFF bio programski, a dobrim dijelom i izvođački, u kontekstu svoje misije – spot on.

Foto: Davor Puklavec/PIXSELL, Zagrebačka filharmonija

Palanovićeva Suita kao repertoarno djelo orkestra

Efektnost, plesnost i dojmljivost Suite iz Hrvatske Dubravka Palanovića u vrlo energičnoj (i možda djelomice razbarušenoj) je izvedbi zapečatila početni zvučni dojam te večeri, pokazujući kako gotovo scenična karakternost u orkestralnom ruhu nije rezervirana tek za skladatelje filmske glazbe. Djelo je to koje odražava i neke od njegovih glavnih smjernica u pogledu pristupa orkestralnom aparatu, ali i stilskih odrednica koje su profilirale Palanovićev skladateljski, aranžerski, kao i rad u svojstvu umjetničkog voditelja ansambla Acoustic Project.

Suita je pri svojoj praizvedbi, na koncu sezone Filharmonijina Crvenog ciklusa u svibnju 2018. godine, bila praćena koncertantnim djelom za limene puhače, a tako je bilo i ovaj put. U svojoj (još uvijek) trodijelnoj formi čini se da ovo djelo predstavlja orkestru, a ponajprije šefu-dirigentu, dragu i prikladnu partituru za predstavljanje raznovrsnoj publici (izvedena je i na međunarodnom gostovanju) i nešto „jaču“ introdukciju u koncertni program. Pod vodstvom angažiranog Alana Bjelinskog orkestar je energično pristupio sada im već dobro poznatoj Palanovićevoj partituri.

Foto: Davor Puklavec/PIXSELL, Zagrebačka filharmonija

Znalački orkestriran i formalno koncipiran prvi stavak, Stari tanci, zamašnjak je cijelog djela, a u ovom slučaju i poetičkog luka programa koncerta. Variranje motivike u (odličnim) drvenim puhačima, dramatični crescendo čija kulminacija vodi nježnijem tematskom iznošenju u drvenim puhačima, nakon kojih gudački korpus stvara most ka sljedećem pojavljivanju motivičkog materijala, ovaj put energično u dionici udaraljki u izvedbi Luisa Camacha Montealegrea, kojeg smo kasnije čuli i u virtuoznim udaraljkaškim dijelovima partitura Johna Williamsa.

Pozornost je na početku drugog stavka odnio solistički dio na flauti Ane Batinice, koju ćemo pak također kasnije, uz ostale flaute, čuti u virtuoznim dijelovima Williamsova Harryja Pottera. Isti drugi stavak, Nocturno, donosi i melodiju koralnog karaktera u limenim puhačima koja komplementira kantileni u gudačima. Ipak, rekli bismo da su se limeni puhači iskazali u zvučno najistaknutijem detalju pred kraj samog stavka koji je unio i nešto zanesenosti drukčijeg karaktera.

Virtuozni je treći dio suite, Kamene zvijezde, unio još plesnosti te zanimljivih orkestralnih detalja poput onog u skladateljevoj dionici kontrabasa, ali „glavnima“ se zvučno i dalje predstavljaju puhači. Veliki zamah koji je Suita uzela svakako valja nastaviti prema ranijem planu od pet dijelova. Prva tri odobrila je i publika OFF ciklusa pozdravivši i skladatelja srdačnim pljeskom.

Foto: Davor Puklavec/PIXSELL, Zagrebačka filharmonija

Ista se publika ne zamara cjelinom nekog djela, stoga je ignorirala naznake stavaka i programsku knjižicu uopće pa je pljesak odvojio i svaki od dijelova svake skladbe te večeri. Pohvale treba reći kad su zaslužene pa je tako zamjetan bio znatno manji broj epizoda kašljanja, a telefonska zvonjava, ako se i dogodila, prikrila se pod bogati limeni i udaraljkaški zvuk kojim je obilovala večer.

Moćna tuba u poetičnoj ulozi

Praizvedba novog koncertantnog djela hrvatskog skladatelja u središtu OFF ciklusa? Da. Na poticaj solista večeri, tubista Krunoslava Babića, jedan od najistaknutijih hrvatskih skladatelja filmske glazbe Dalibor Grubačević napisao (mu) je četverostavačni Koncert za tubu i orkestar, dajući priliku prikazivanju i iskazivanju ovog mahom, pa i u suvremenoj glazbi, još uvijek zapostavljenog instrumenta.

Foto © NEXUS production / Dalibor Grubačević

Pitki, tonalitetni orkestralni slog otvara prostor u koji pomalo neočekivano meko ulazi solistički instrument, a ubrzo se javljaju u svom sjaju i klasični filmskoglazbeni elementi u vidu tretiranja pojedinih instrumenata i odnosa među dionicama, sloga, motivskog razvoja, kao i komplementarnih upliva pojedinih instrumenata.

Karakterni fagot i klarinet daju obrise stavka u kojem tuba dobiva prvi veći solistički „zalogaj“ i prostor za virtuozan, liričan, ali dakako i dubok solo koji zatim prekida gran cassa pred tzv. „epski“ orkestralni zvuk. Posebnu pozornost skladatelj općenito u djelu posvećuje instrumentaciji i koloritu, inače važnome sredstvu u postizanju funkcionalnosti kod filmske glazbe, koja je Grubačevićevo primarno područje djelovanja.

Foto © NEXUS production / Dalibor Grubačević

Svoju zvukovnu paletu autor dosljedno, a rekli bismo i prepoznatljivo, razvija i obogaćuje u pijevnom trećem stavku Largo, karaktera bliskog kakvom andanteu. Lirsku melodiju tube nastavlja dramatsko nabijena orkestralna sekcija smirujući stavak pred zaključni finale, za filmske partiture karakteristične mjere i gotovo unutarnjeg pulsa udaraljki i gudača, pred čiji je kraj smjestio i virtuoznu, izvođački izazovnu kodu.

Foto © NEXUS production / Dalibor Grubačević

Bit će zanimljivo ponovno čuti ovu skladbu i još jednom zaviriti na drugu stranu autorova glazbenog „novčića“. Onkraj funkcionalnim i zvučnim, odnosno glazbenim aspektima na koje možda razdvaja, ali na koje svakako mora misliti pri skladanju filmske glazbe, Dalibor Grubačević u svom koncertantnom djelu prelazi u čisti glazbeni prostor u kojemu široku orkestralnu paletu koristi kako želi (a ne kako bi mu možda nemušta gluma ili upitna redateljska rješenja nalagala) te tu imamo priliku čuti i ovu njegovu podjednako zanimljivu autorsku stranu.

Jasno je iz njegova odnosa prema samom zvuku i to da je posrijedi skladatelj iskusan u glazbenoj produkciji, svjestan detalja i njihove uloge na svim planovima glazbene slike koju komponira, a u čijem je središtu (suradnička) figura protagonista za tubom.

Foto: Davor Puklavec/PIXSELL, Zagrebačka filharmonija

Uz bok zanimljivoj ideji implementiranja novih i novijih djela hrvatskih autora i u programe namijenjene široj publici, tek praizvedenu glazbu bilo bi vrijedno čuti i u drugim medijima, a u budućnosti orkestralni dio interpretacijski izbrusiti za kakve diskografske snimke te svakako predstaviti publikama drugih ciklusa, pa i izvan matičnog programa orkestra.

Dalibor Grubačević / Foto © NEXUS production

Hogwarts u Lisinskom

Bez pauze je nakon solističkog dodatka uslijedila tematska okosnica koncerta, izvedba odabranih dijelova glazbe Johna Williamsa za filmove iz serijala Harry Potter, čije su dijelove prepoznali i strastveni potterovci koje se moglo prepoznati u publici kako uzbuđeno prate neke od njima vrlo poznatih motiva i glazbenih pratnji scenama koje znaju napamet.

U nimalo jednostavnim partiturama brzih tempa posebno su se istaknuli još jednom, filmskim skladateljima omiljeni hornisti, zatim drveni puhači te njihovi limeni kolege, ali i virtuozni udaraljkaši te pijanist Filip Fak, čija je Hedwigina tema priskrbila pažnju i pljesak inače u orkestru potpuno zapostavljenoj čelesti.

Izvedeni su stavci Vještice, čarobni štapići i čarobnjaci iz filma Happry Potter i zatočenik Azkabana, zatim Feniks Fawkes, Gilderoy Lockhart te Odaja tajni iz Harry Potter i odaja tajni i na kraju još tri stavka iz Harry Potter i kamen mudraca: Harryjev čudesni svijet, Nimbus 2000 te Hedwigina tema.

_______

Sufinancirano sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.