Šesto izdanje
Prva večer Sea Star festivala: Vjetar je u kosi, život je lagan!
Već šest godina velika fešta u idiličnoj laguni Stella Maris označava početak festivalske sezone na Jadranu i otvara vrata ljeta lakoćom svoje besprijekorne organizacije, raznolike glazbene postave i zraka koji miriše na more i borove
“Celo noć smo plesali.”
Istru nazivaju zemljom magije s razlogom. “Kad Učku ja pasan, više na niš’ ne pensan” riječi su kralja oštarija i najpoznatijeg Istrijana Alena Vitasovića. “Uno di noi” tim je stihom savršeno opisao osjećaj u našim glavama kad smo u petak konačno zaplovili istarskim ipsilonom i ušli u zadnju etapu našeg malog putovanja na kraj svijeta. Sa zelenih brežuljaka gledale su nas, stotinama godina, stare oči kamenih i pitoresknih gradića. Mi smo, sa širokim osmijehom na licu, već ubrali da nas čeka nezaboravan vikend.
I mora biti takav. Čim festival priprema iskusna i uigrana ekipa iza velikog Exita. To je jasna stvar već pri prvim koracima iza zaštitarskih punktova glavnog ulaza. Bas udara, reflektori paraju zvjezdano nebo, a kričavi ljetni outfiti skakuću i, poput djece u igraonici, poletno i neopterećeno, planiraju svoj novi potez i smjer kretanja.
Hoćemo prvo nešto pojesti? Ne, ne, hrana će nam ubit’ titranje u venama i želucu. Ajmo to na kraju svega. Glavni “Tesla” stage teško je ignorirati. Jednom kad zjenice pikiraju taj svjetlosni spektakl, gotovo je nemoguće skinuti pogled.
Ove ga je godine blagoslovila predstava vodećih regionalnih pop-rock bendova u tri čina. Keni nije mrtav koji su nas zagrijali za svoj nadolazeći zagrebački debi. Zatim simpatični Slovenci Joker Out koji su uspjeli ukrasti titulu miljenika ženskog dijela publike dokazanom i sve iskusnijem Buč Kesidiju.
Ni godinu dana nakon njihovog predstavljanja na Eurosongu pomama za ovom grupom ne jenjava, što naznačava još svjetliju budućnost našem Baby Lasagni, no o njemu ćemo više sutra. Treći čin uvodne predstave odigrali su “pančevački Black Keysi” koji su nam, na oduševljenje svakog oko mene, osim mene, predstavili novi materijal.
Ajmk sad malo do “Nautilus” arene. z++ je počeo. Osječanin sa svojim vjernim malim sintesajzerom već se upisao u knjigu ikoničnih i dobro znanih prizora iz domaće glazbe. Nešto kao Mišo s rukama u zraku ili Ibrica sa starim škotskim ovčarom Arčijem pored sebe.
S pogledom vječito skrivenim iza crnih naočala promatrao je par tisuća Slovenaca, Hrvata, Srba i Bosanaca. Svima se vijorila kosa iz istog kabrioleta kojim putuju već dobrih pet godina otkad je stvar izašla i ujedinila regionalnu hip hop scenu. I ne bi to bilo potpuno “z++ iskustvo” da nismo dobili i malo Massima sa strane. Gospodin Savage dao je nastupu finu dozu autentične tvrdokornosti s ulica osječke Retfale. No, mi mu zamjeramo šta nam nije otpjevao “Dođi u moj stan” (osim ak’ nismo propustili, u tom slučaju isprike Massimu).
Nakon slavonskog dvojca stiglo je vrijeme za trojac sa Šnjevke. S postavom koja Kuku$om otprati z++-a i najavi Gršeta ne možeš fulat. Nisam siguran kako tribine na stadionu Gorana Ivaniševića još uvijek stoje dan nakon tog kaosa, ali eto. Tu smo i nastavljamo.
U isto vrijeme pred glavnom pozornicom gužvalo se nešto više od desetak tisuća posjetitelja. Jednako uspješan slijed glazbe kao u Nautilusu, ali s nešto drugačijim ciljem. Hot Since 82 i Artbat nisu bili tu da bacaju rime i flexaju, već da serviraju masovnu hipnozu putem provjerenih 125 bpm-a kvalitetne house glazbe. Tu se posebice izdvojio potonji ukrajinski DJ duo koji je, možda, i vrhunac ponude na Sea Staru ove godine. Barem što se tiče svjetski priznate klupske elektronike.
Jednako uspješan dojam ostavio je sam koncept i izgled glavne pozornice. Igru svjetlosnog spektakla činilo je stotinjak reflektora i gigantski zidovi LED ekrana koji su u mogućnosti i najtrijezniju stijenu od čovjeka baciti u trans i zapjeniti mu usta. Kod dance glazbe dobar laserski i svjetlosni show je neizostavan element. U prijevodu, bez toga iskustvo bi bilo poprilično suho, osim ako u glavi nemate vlastiti lightshow.
Noć je ispratila aktualna rejverska kraljica Deborah De Luca. Začinila je već jako ugrijan kotao znoja, ljudskih udova i glow-stickova dodatnom dozom bpm-a i energije. Tisuće zombija dovela je do kompletne ekstaze i uljuljala ih u after koji traje sve do trenutka dok ovo pišem na klupici uz more.
U daljini se već čuju prvi udarci današnjeg programa. Blagi jugo struji nam kroz kosu, kockice leda zveckaju u koktelu. Ono zvjezdano nebo koje su sinoć parali laseri, sad oblijeću iskusni kaskaderi galebovi u potrazi za ostacima ručka. Sutra je daleko, a životne brige još su dalje. Vrijeme stoji, prolaznost je suvišna i život je lagan kao oblatna.
Čujemo (čitamo) se u nastavku!