Prazna Lepinja - povijesni povratak koncertnom trilogijom u KSET-u
Kad sam prije nekoliko godina prvi put čula za bend Prazna Lepinja, nisam mislila da ću ikada doživjeti njihov nastup uživo. Nakon preslušavanja njihova jedinog albuma DANASUTRA u to sam bila gotovo sigurna. Naime, bend je album izdao davne 2013. godine, a prije i nakon toga nastupao je po rasprodanim underground klubovima u Zagrebu i okolici. No, uskoro im se dogodila umjetnička stagnacija i odlučili su otići svaki svojim putem.
Ranije ove godine na njihovim su se društvenim mrežama stvari pokrenule i bend je, na radost mnogih, počeo najavljivati svoj povratak. U listopadu su kao gosti iznenađenja nastupili na festivalu kojim je JeboTon kolektiv proslavio deset godina svojega postojanja, a čijim je Lepinja bila dijelom i oduševila publiku s tri pjesme koje su poslužile kao sjajna uvertira u ono što se tri dana događalo u KSET-u.
Nešto poput rokenrol katarze
Naime, prošlog je vikenda, od 10. do 12. prosinca, nakon sedam godina pauze i šutnje, bend Prazna Lepinja održao čak tri rasprodana koncerta u KSET-u i dokazao da još uvijek posjeduje ono što je brojne ljude i prije desetak godina privuklo njihovoj glazbi. Iako nisu znali što mogu očekivati, Ivan Hilje, Denis Glogović, Adrian Jug, Tin Crnogorac i Luka Šantić učinili su nešto veliko i značajno na hrvatskoj underground sceni.
Unatoč tome što su sve ove godine brojni ljudi u komentarima ispod njihova albuma na YouTube-u pisali uglavnom nostalgične komentare kojima su nastojali nagovoriti bend na ponovno okupljanje, dečki, kao što su ranije i prokomentirali u ekskluzivnom intervjuu za Glazbu.hr, nisu bili sigurni koliko će i kakve publike pohoditi njihov koncert.
Prazna Lepinja/Hana Bilić
No, koncert je rasprodan u rekordnom roku, zbog čega su dodana još dva, uskoro također rasprodana nastupa. Bile su to svirke koje povijest ni interneti ne smiju zaboraviti i iskreno, osjećam obvezu i ogromnu potrebu napisati ovaj izvještaj. Intiman se prostor KSET-a na tri dana pretvorio u prostoriju prepunu ljudi koji ogromnim žarom i neopisivom energijom (jedva) dišu kao jedan, svaki stih pjevaju toliko strastveno da im ponestaje dahadok kapljice znoja i piva lebde po zraku.
Osjećaj bivanja jednim dijelom toga velikog bića zvanog publika bio je zaista oslobađajuć i neopisiv. Činilo se kao da smo svi mi ovih sedam godina neprestano slušali album i iščekivali trenutak u kojem ćemo vidjeti bend ispred sebe i derati se, divljati te dijeliti energiju s njima. Nešto poput rokenrol katarze. Veličanstveno.
Od prvih udaraca palicom u bubanj, prvih trzaja prstima po žicama gitare i basa svi su bili hipnotizirani. Hiljetov je glas uskoro odjeknuo prostorijom, a publika ga je čitavo vrijeme pratila u stopu. Osim vokala iznimno zanimljive boje i zadivljujućih sposobnosti, Hiljson u bendu svira i saksofon koji u kombinaciji s bubnjevima, basom i čak dvije gitare funkcionira apsolutno čarobno. Dodaje zanimljivost svakom beatu i svakoj melodiji, a svaku pjesmu čini nevjerojatno raskošnom i još više plesnom. “Slonovi”, “Dan D”, “Ravno U Zid” i “Ruski Rulet” povele su nas valovima šizofrekvencija Prazne Lepinje i dokazale da su još uvijek aktualne i evergreen materijali.
Kreativni tim koji savršeno funkcionira
Njihova je glazba ispunjena bolesno dobrim riffovima za koje su zaslužni Tin Crnogorac i Denis Glogović. Njih su dvojica pravi gitaristički umjetnici i genijalci čiji prsti na žicama čine čuda, čiji riffovi melju sve pred sobom, a čije solaže djeluju hipnotizirajuće i dokazano zaslužuju najveće vriskove. Vjerojatno ste svjesni da je za kvalitetu muzike inače itekako zaslužan bubnjar koji u kombinaciji s basistom cijeli bend može odvesti u svemirske visine, a uz Luku i Adriana, Prazna je Lepinja očito skup iznimno talentiranih i kreativnih ljudi koji zajedno savršeno funkcioniraju.
Energija Lepinje i trećeg je dana bila na visokoj razini, čak štoviše, umor za koji su tvrdili da osjećaju prije koncerta kao da je potpuno nestao u onom trenutku kada su se popeli na pozornicu i ugledali sve te ljude koji su puni entuzijazma i iščekivanja došli čuti samo njih.
Prazna Lepinja/Jana Anić
I nakon što su dva dana ostavljali dušu na pozornici, došli su i majstorski odradili i treći dan kako bi dostojanstveno zaokružili trilogiju. ,,Mi ovaj treći dan zovemo psihijatrija”, rekao je Hiljson negdje usred kaosa i nasmijao publiku koja je sad bila još više nabrijana. Uz album, izveli su i starije pjesme koje su prije izvodili uživo, ali na oduševljenje svih prisutnih, na setlisti su se našle i neke nove stvari čijem se izlasku jako veselimo.
Raznolikost je jedna od najsjajnijih karakteristika njihove muzike, vrlo spretno i skladno uspijevaju spajati brojne stilove i utjecaje koji zajedno daju neki novi, autentičan proizvod. Njihov je zvuk prepoznatljiv, a melodije su im izrazito zarazne. Teško je i opisati, to je jednostavno Prazna Lepinja. Čitav je koncert upotpunjen i njihovim scenskim nastupom koji ni u jednom trenutku nije dosadan ni jednoličan jer se čitavo vrijeme mnoštvo toga događa, a svaki se od njih sjajno snalazi na sceni. Od gestikulacija, mimike lica do pokreta tijela, sve se magično uklapa uz ono što izlazi iz zvučnika.
Prazna Lepinja/Jana Anić
Prilično su sirovi i iskreni, što publika uvijek prepozna i cijeni. Nevjerojatna je količina adrenalina prelazila s jednog člana benda na drugog, a ono što je najvažnije, taj su isti adrenalin i tu istu energiju uspjeli podijeliti s publikom koja je neumorno radila šutku, skakala, vrištala i pljeskala. Pojedinci su to činili čak i sva tri dana. Možda vam zvuči kao da preuveličavam, ali na ovom se koncertu dogodilo nešto čudesno.
Svi smo vajbali s bendom kao da apsolutno kužimo briju. S obzirom na to da sam, kao i mnogi prisutni, bila samo dijete u vrijeme kad je Lepinja aktivno djelovala, imam osjećaj kao da su me vremeplovom odveli da nadoknadim i iskusim propušteno. I zahvalna sam im na tome. Bend je dokazao da je apsolutno spreman na povratak, dok je publika pokazala da željno iščekuje i prati svaki njihov sljedeći potez.
