I. DIO FESTIVALA
Riječka Zvečka: Rock s pogledom na more
U deset godina trajanja Riječka Zvečka postala je sinonim za riječko ljeto i rock’n’roll. Na već tradicionalnoj lokaciji dvorišta Boćarskog doma na Podvežici, taj kvartovski festival prerastao je svoje okvire i već godinama riječkoj publici predstavlja najbolje od riječkih, ali i regionalnih rock bendova
Ove se godine Riječka Zvečka održava u dva bloka po dva dana; iza nas su nastupi Nole, Pips, Chips & Videoclipsa, Nene Belana i Fiumensa, Po’ metra crijeva, One Possible Optiona te Gorana Bareta i Majki, dok nas krajem kolovoza čekaju koncerti bendova Buč Kesidi, Letu štuke, Savršenih marginalaca, M.O.R.T.-a, one man benda IDEM i Ministranata.
Ovogodišnju Zvečku otvorila je pulska Nola, ljubavno čedo supružnika Gabrijele i Marijana Jelenića. „Nola je ljubav“, izjavila je Gabrijela između pjesama, dok je bosonoga i rasplesana nudila sve brojnijoj publici Noline emotivne i ljubavne izvedbe. Uz neizostavne “Dio tebe” i “Iznad oblaka”, na set listi ovog tridesetogodišnjeg pulskog bisera našla se i obrada Atomskog skloništa “Umro je najveći mrav”.
Neki bi pomislili da će Pipsi, između nježnosti Nole i pop pjesmarice Nene Belana biti šaka u oko, no odlično raspoloženi Ripper i njegova peteročlana banda maksimalno su iskoristili festivalski slot i čvrstu povezanost s riječkom publikom. Za razliku od samostalnih koncerata Pipsa, na kojima sviraju cijeli novi album, na Zvečki su otvorili s par pjesama s novog albuma, nakon čega je slijedila plejada hitova iz cijele diskografije Pipsa. Rasplesani Ripper vješto je kormilario set listom i svakom novom pjesmom vukao publiku na svoju stranu. “Bog”, “Htio bi da me voliš”, “Narko”, “Ljeto ’85”, “Gume na kotačima” – ponešto za svakoga našlo se na set listi, a vrijeme je jednostavno proletjelo.
Ripper i Pipsi doveli su publiku na optimalnu temperaturu za finale večeri – rafale pop hitova iz naizgled beskrajne pjesmarice Nene Belana. Belan i Fiumensi otvorili su svoj nastup pjesmom “Pričaj mi o ljubavi” i nastavili su servirati hit za hitom. “Vino noći”, “Stojin na kantunu”, “Ivona”, “Rijeka snova”, “Više nema nas” samo su neke od pjesama kojima su publici pružili priliku za zborsko pjevanje i ples. Neno Belan i njegovi Fiumensi pokazali su da su usvirani do kraja i da se njihova ljetna turneja ne propušta.
Subotnji dio festivala bio je rezerviran za malo žešću glazbu – nastupili su Po’ metra crijeva, One Possible Option i Goran Bare s Majkama.
Po’ metra crijeva detaljno su razradili svoj nastup; najavio ih je svećenik na crveno osvijetljenoj pozornici na kojoj su dominirale velike lopte za plažu, a uz neizostavne maske imali su i par gostiju iznenađenja. Lopte su ispucane u publiku za vrijeme legendarne “Čižićke rapsodije”, gitaristi su izmjenjivali mjesta, vokala je bilo po cijeloj pozornici, a basist je tokom pjesama, i dalje svirajući, ispucavao lopte pored pozornice nazad u publiku. Ovi unikatni Ča metalci pružili su gladnoj publici najbolje s aktualnog albuma Boškarin IV, kao i starije hitove.
One Possible Option nastupom na Zvečki službeno je otvorio koncertnu promociju hvaljenog drugog albuma Eter. Ovaj ‘obiteljski’ bend ima jedan od ponajboljih albuma ove godine kojeg su čvrsto, ali i emotivno predstavili riječkoj publici. Vješto kombinirajući pjesme s novog albuma s najvećim uspješnicama albuma prvijenca (“Breathe”, “All We Do Today”, “Awake”), pokazali su koliko vjeruju u svoju glazbu, dok je izvedba pjesme “Eter”, jedine na hrvatskom jeziku, izazvala najviše ovacija publike. Denijev svjetski vokal i glazbena uvjerljivost koju ovaj bend pokazuje navještava lijepu budućnost za One Possible Option.
Završnica večeri i prvog dijela Zvečke pripala je, potpuno zasluženo, Baretu i Majkama. Malo prije ponoći Bare i Majke popeli su se na pozornicu pred dupkom ispunjen prostor Zvečke. “Rođen za suze” i “Ljubav krvari” s posljednjeg albuma Nuspojave možda su najbolji način da nas Bare i Majke uvedu u aktualno poglavlje ove najveće hrvatske rock institucije. Poglavlje u kojem je Bare čist i potpuno svjestan svoje uloge već stotinama puta otpisanog rock propovjednika koji je, začudo, i dalje ovdje. Bare se hvata u koštac sa svakom pjesmom, grize svaki stih i iznova i iznova proživljava i nosi taj mračni teret koji ga je učinio ovakvim kakav jest. Leđa mu drži vjerojatno najjača postava Majki – Tibljaš, Rašić, Domaćinović, Rodik i Tomljanović i daju mu krila dok mu istovremeno čvrsto drže tlo pod nogama. Ovakav Bare, s ovakvim Majkama, može i treba trajati još godinama, čisto da nas podsjeća svako malo kako zvuči iskreni, ogoljeli i bezvremenski rock.