03
lip
Izvještaj

Praizvedba "Sjećanja na Kijev" Davora Bobića

Davor Bobić Vid Veljak

share

Koncert za violončelo i orkestar Davora Bobića, završen tik pred praizvedbu, autor je počeo skladati 17. ožujka ove godine planirajući izvedbu u rujnu, no u funkciji rezidencijalnog skladatelja Dubrovačkog simfonijskog orkestra, praizvedba je bila predviđena u okviru Dubrovačkog glazbenog proljeća odakle donosimo dojmove s koncerta ovog nekadašnjeg dobitnika Nagrade Ministarstva obrazovanja Ukrajine, što pridodaje novu simboliku ovom ostvarenju.

Marc Tardue i Vid Veljak

Pažnja i zanimanje za nova djela

Zanimanje kulturne i glazbene javnosti za prvu izvedbu djela uvijek je aktualno. Iako je ono u javnom prostoru zatomljeno senzacionalističkim medijskim kontroverzama, još uvijek postoje anakrone niše u kojima možemo doznati i upoznati se s novim autorskim uratkom. Ako bismo se oslanjali isključivo na novinske zapise, stječe se dojam o nacionalnoj pasivnoj autorskoj sceni povremenih odbljesaka. Usprkos nesrazmjeru agresivnoga kulturnog trasha i nevidljivih proplamsja noviteta, klasična glazba, lišena česte pojavnosti, uspijeva kompenzirati kvantitetu kvalitetom i održati na životu hermetički elitizam potreban u cjelokupnome kulturnom frontu.

Na koncertu održanom 27. svibnja u Dubrovniku, u atriju Kneževa dvora, predstavljen je novi glazbeni uradak Davora Bobića, višestruko nagrađivanog hrvatskog skladatelja starije srednje generacije. Njegov Koncert za violončelo i orkestar interpretirao je perspektivni i već etablirani violončelist Vid Veljak.

Vid Veljak

U programskoj knjižici nije bila vidljiva godina nastajanja djela, ali su naslovi stavaka – Sjećanje na Kiev (Bobić je i kijevski student) te drugog stavka Bezdan – ukazali da je, s obzirom na tragediju koja se trenutno događa u Ukrajini, djelo nastalo nedavno. Prvi stavak počinje tmurnom bojom solo violončela koja se povremeno usložnjava partom gudača i puhača u prelijevajuće zvučne valova, u početku neartikuliranih obojenosti, da bi se naposljetku zvuk iskristalizirao vodeći crescendo na sam kraj stavka. Dionica violončela ovdje je jasna i dominantna u žalobnoj melodici.

Koliko je utjecaja imala glazbena ostavština mjesta u kojem je Bobić studirao kompoziciju bila je evidentna

U žustrome drugom stavku opetovanih silazećih ljestvica violončelo solo dionice i bijesnim muzičkim govorom orkestralnih dionica opravdan je naziv stavka, dodajući mu, uz kaotičan, tmasti ton, i nemoćan podsloj konačnog bezdana. Koliko je utjecaja imala glazbena ostavština mjesta u kojem je Bobić studirao kompoziciju bila je evidentna u sličnim glazbenim motivima nekih velikih autora poput Dmitrija Šostakoviča. Autor je dobro zaposlio solista koji, nažalost, u drugom stavku, uza sav svoj virtuozitet i saživljenost, nije mogao doći do izražaja, s obzirom na to da ga je glasnost orkestra prekrivala.

Možda je razlog specifična akustika Dvora, pa pojedini instrumenti preglasavaju istaknutije dionice, a razlog može biti da je autor tako i zamislio, stopljenost solističke dionice s orkestrom, kao potpuni ‘bezdan’. Struktura partiture građena je zrelim kompozitorskim perom, u zgusnutom, uznemirenom notnom zapisu.

Struktura partiture građena je zrelim kompozitorskim perom, u zgusnutom, uznemirenom notnom zapisu

Davor Bobić, Marc Tardue i Vid Veljak

Za uvodnu skladbu koncerta Dubrovački simfonijski orkestar i čest gost dubrovačkog podija, dirigent Marc Tardue, izabrali su Simfoniju br. 3 u D-duru Luke Sorkočevića, djelo s amblemskim drugim stavkom prisutnim u gotovo svim televizijskim reportažama i emisijama o Dubrovniku kao zvučna pozadina.

Prvi stavak Allegro iznenadio je oštrim, ubojitim tonom, ispadajući iz okvira naviknute zvukovnosti. Kao da se htio izostaviti šarm sklada i ovaj stavak odsvirati na deklarativan i agresivniji način. Već u drugom stavku orkestar i dirigent Tardue su se vratili na topao zvuk mediteranske ležernosti, a trećim Presto u prozračnoj zaigranosti zaokružili izvedbu.

Desetljećima je Mendelssohnova Talijanska simfonija na repertoaru Dubrovačkoga simfonijskog orkestra, pa se osjetila opuštenost u izvedbi već utabanog puta

Simfonija broj 4 u A-duru, op 90 Talijanska Felixa Mendelssohna bila je rezervirana za kraj. Desetljećima je to djelo na repertoaru Dubrovačkoga simfonijskog orkestra, pa se osjetila opuštenost u izvedbi već utabanog puta skladateljeva teksta vođena predanom i preciznom rukom dirigenta Marca Tardeua.

“Praizvedbom sam oduševljen kao i ukazanim povjerenjem. Prostor Kneževa dvora koji uvijek izaziva strahopoštovanje ispunjen publikom do posljednjeg mjesta te nevjerojatna interpretacija našeg mladog, fantastičnog, uglednog violončelista Vida Veljaka, kojemu je i djelo posvećeno, uz fenomenalan Dubrovački simfonijski orkestar te iznimnu koncepciju maestra Marca Tarduea, zasigurno će mi ostati u trajnom sjećanju kao jedan od većih životnih uspjeha,” rekao je za Glazbu.hr nakon praizvedbe skladatelj Davor Bobić.

 

Fotografije preuzete s fb kanala skladatelja

01 - 02

Moglo bi Vas zanimati