Skunk Anansie u Domu sportova: sreća petka 13.
Skunk Anansie vratili su se u zagrebački Dom sportova nakon višestrukih odgoda uzrokovanih pandemijom, a ironično, za novi hrvatski spektakl zapao ih je petak 13.
Četvrta odgoda za petak 13. u Maloj dvorani Doma sportova nemilo ispljuskanom proljetnom kišom britanskoj je četvorci bila više negoli sretna na turneji 25Live@25 nazvanoj prema obljetničkom albumu kojeg su trebali promovirati 2020. godine po njegovom izlasku.
Europska turneja najvećih hitova dovela nam je bend koji vrlo javno voli Hrvatsku, a obuhvaća im korpus albuma Paranoid and Sunburnt (1995), Stoosh (1996), Post Orgasmic Chill (1999), best of album Smashes and Trashes (2009) čiji je promotivni koncert 2010. ostao zapamćen kao najluđi njihov, Wonderlustre (2010), Black Traffic (2012) i Anarchytecture (2016).
Skunk Anansie u Domu sportova
Zaštitno lice ili glava benda, izuzetno karizmatična Skin upravlja iskustvom koncerata Skunk Anansie prije samog stupanja na pozornicu. Izronivši iz mraka ulaza nasuprot pozornice, u popartističko-fantazmagoričnom modnoj kombinaciji s kololasnim crnim krakovima nad preidmenzioniranim neonsko zelenim kombinezonom okružuje rubove partera i s vragolastim smijehom pozdravlja publiku koja ju prati do penjanja na pozornicu. Delirij Hrvata nakon prvih stihova izazvao je i najljepši kompliment da smo bendu „pri kraju turneje dali jebeno najbolje otvorenje koncerta.“
Očekivano dodatno ga potiče uvodnom “Yes It’s Fucking Political” kao sukusom cjelokupne poetike Skunk Anansie. Kao predvodnica i glasnogovornica, ćelava pjevačica posvetila je 25 godina komuniciranja slojeva suvremenih problema; od neuništivog rasizma, rodne diskriminacije do eksploatirajućeg establishmenta nad praktičnim masama. Svoje pokrivalo od lateksa koristi i odjeću kao suptilni instrument segmentiranja koncertne logike. Upravo njima nevidljivo šiva priču od dvadeset poglavlja i četiri narativne cjeline: politički korektiv, materijalizacija romantičnih poraza, protest i aktivizam.
Skunk Anansie u Domu sportova
Skin razvojem karijere razvija teatralne slojeve svog nastupa koji oduvijek nadilazi pojam pjevačice, nego teži biti izvođačica jednoiposatne clit rock predstave, kakvom i sama opisuje svoj izričaj. No središnji dio njezina performansa jest nestalna i vječno izmjenjujuća publika na čiju glasovnu suradnju i emocionalno poistovjećivanje Skin računa.
Hiperaktivna 55-godišnjakinja na novom je nastupu pokazala i svoje sviralačke vještine, počevši s tereminom kao protoelektroničkom instumentu koji ne treba dodir, čime dodatno donosi notu metafizičnosti u svoju predstavu za tisuće. Sviranje ovog instumenta mistične aure slaže se i s njezinim glasom gotovo tereminovskih karakteristika i manipulirajućeg potencijala. Teremin s uvoda zamjenjuje već s akustičnom gitarom u “Weak As I Am“.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
No “Weak” kao jedan od najvećih hitova publiku baca u zborski nastup, a Skin u publiku. Potpisni element svakog koncerta gdje se povezuje s publikom, bacanje s tončeve kućice s Mars festivala u Jedinstvu 2010. dvanaest godina kasnije grljenjem i ljubljenjem s raspjevanim obožavateljem. Integralni dio koncerata Skunk su monstruozni outfiti, hodnje po rukama publike, zaranjanje i plivanje među njihove dlanove i čučanje publike (“I Can Dream”). No koliko inscenirano, u svom je nastupanju četvorka nepatvoreno iskrena i strastvena, kao da im je svaki koncert posljednji.
Ono što je novitet u odnosu na prethodne nastupe jest klavijaturistica Erika Footman – supruga bubnjara Marka – koja bi suptilno preuzimala činele u svoje ruke, kao i mikrofon iza i uz bok samoj Skin, što je slučaj harmoniziranja u recentnijem hitu “Love Someone Else“. A tu su i statisti maskirani u zlokobne svinje kao aluzija na orvelijanski totalitarizam u koreografiji natjeravanja i bijega u finalnom setu obilježenim najnovijim singlom “Piggy“.
Skunk Anansie u Domu sportova
I u govoru o teatralnosti rock spektakla nemoguće je izostaviti muški ostatak benda koji čine gitarist Ace, basist Cass i bubnjar Mark s kojim smo uoči koncerta razgovarali o očitoj sinergiji benda. Stasavši u jednoj od najboljih britanskih gitarista, Ace je svoje gitaristiičke igre i eksperimente s Akademije koju vodi upisao u korpus benda. Prodorno oštrim riffovima na svojoj PRS-ici komplimentira Skininu grlenost, dok pulsirajući i nerijetko militantni ritam određuju Mark i Cass kao drugi dio skunkheadovskog ying-yanga. Svaka pjesma koncerta potvrđuje i kako Skunk Anansie radi animirajuće bangere, bilo da rokaju u ljubavnim pjesmama ili antiratnim himnama poput “This Is War” koje „posvećuju Ukrajini, Yemenu i Siriji, kao i svima koji pate od britanske tiranije“
Kroz dvadeset pjesama najnovijeg zagrebačkog koncerta Skunk Anansie je svoju vjernu i grlatu hrvatsku publiku proveo kroz četvrt stoljeća hitova čiji intenzitet i svježina ne jenjavaju od najstarije sa setliste ” Can Dream” do najnovije “Piggy”. Koncert pak završavaju snimkom “Best of You” Foo Fightersa, posvećenoj tragično preminulom bubnjaru Tayloru Hawkingu kao ultimativnoj afirmaciji života i slobode poručenu pjesmama kojima se iznova vraćamo svakim povratkom Skunk Anansie u Hrvatsku. Kako nam je Mark rekao, Skunk Anansie najbolje ćete shvatiti ako ih gledate uživo!
