Dindo, Kocelj i tutti na posljednjem Cantusovom koncertu godine

Program drugog koncerta u sezoni Cantus Ansambla u Maloj dvorani KD Vatroslav Lisinski morao je biti promijenjen zbog bolesti glavne solistice, orguljašice Tee Kulaš. Tako je otpala i praizvedba novog djela OrganMusic Book Danijela Legina, kao i Hindemithova Komorna glazba br.7 za orgulje i komorni ansambl.

Spašavanje programa hrvatskom glazbom

Kako koncert ne bi propao, organizatori su se brzo snašli. Izveli su jednu stariju Leginovu skladbu i dodali skladbu Srđana Dedića koju član ansambla, trubač Vedran Kocelj već otprije ima na repertoaru. Šteta, viša sila, ali koncertna večer je ipak spašena na prikladan način.

Vedran Kocelj u susretu s mladim slušateljima u sklopu projekta Behind the Scenes / Foto: Vedran Metelko

Tako je odmah krenulo s nastupom drugog solista večeri koja je iz naslova Solo-tutti jednoga izgubila.

Vrlo je sugestivno i uživljeno, nadasve pripovjedno Enrico Dindo izveo Sonatinu III talijanskog skladatelja Fabija Vacchija

Violončelista Enrica Dinda zagrebačka publika vrlo dobro poznaje ponajprije kao nedavnog šefa-dirigenta Simfonijskog orkestra Hrvatske radiotelevizije kada se taj odličan violončelist, svojedobno solist u milanskoj Scali, a i pobjednik međunarodnog violinističkog natjecanja Rostropovič, okušao kao dirigent u svom drugom zvanju.

Foto: Vedran Metelko

Ponovnim nastupom u svojstvu violončelista Dindo se vratio na svoje tvorničke postavke. Vrlo je sugestivno i uživljeno, nadasve pripovjedno izveo Sonatinu III talijanskog skladatelja Fabija Vacchija, skladbu naručenu povodom tridesete obljetnice pada Berlinskog zida, koju je i praizveo.

Foto: Vedran Metelko

Vacchijeva Sonatina je poput nekog kazivanja glazbom ispod čije se teksture lako može smisliti kakva priča

Ekspresivna skladba pomiruje utjecaje novije glazbe Vacchijevih mentora Nona i Henzea s tradicijom ekspresivnosti starijh skladatelja. Vacchijeva Sonatina je poput nekog kazivanja glazbom ispod čije se teksture lako može smisliti kakva priča.

Foto: Vedran Metelko

Trubačko umijeće Vedrana Kocelja

Atraktivno, pomno smišljeno zazvučalo je atraktivnih Seven Trumpets Srđana Dedića u kompetentnoj izvedbi trubača Vedrana Kocelja, koji je u sedam dijelova nastalih variranjem sedam glavnih glazbenih elemenata pokazao maštovitost u raznolikom tretiranju instrumenta.

Vedran Kocelj / Foto: Vedran Metelko

U cijelom rasponu pa i pomoću sordina nizalo se sedam britkih, katkad i duhovito zaigranih, katkad pijevnih krokija umijeća sviranja na trubi.

Atraktivno, pomno smišljeno zazvučalo je atraktivnih Seven Trumpets Srđana Dedića u kompetentnoj izvedbi trubača Vedrana Kocelja

Slijedio je Capriccio za puhački kvintet Danijela Legina koji vješto, također sažeto i ekonomično, a opet atraktivno i dovoljno inovativno, koristi mogućnosti klasičnog puhačkog sastava u igri starog i novog.

Foto: Vedran Metelko

Enrico Dindo ponovno se pojavio kao solist u skladbi Ad Te, concertinu za violončelo i gudače Berislava Šipuša koju je svojedobno naručio slovenski violončelist Andrej Petrač za obljetnicu Komornog orkestra Slovenske filharmonije.

Foto: Vedran Metelko

Nastanak suzdržano i tmurno ekpresivne skladbe poklopio se s odlaskom Šipuševa oca, što se dobro može isčitati iz mračnih tonova zatomljene tuge, što je Dindo znao uvjerljivo prenijeti ukopljen u tamne zvukovne namaze gudačkog ansambla.

Foto: Vedran Metelko

Razapetost suosjećanja u novome djelu

Stage dimmed za komorni ansambl Borisa Jakopovića bila je preostala praizvedba s programa koja je svojim polistilizmom kratkih kontrastnih ulomaka, njihovim svojevrsnim, naizgled rastrganim pojavljivanjem i postupnim nestajanjem zaključila koncertnu večer.

Foto: Vedran Metelko

Jakopović, koji se školovao u Kijevu, zapisuje kako je takva rastrganost strukture izazvana osjećajem nemoći i ljutnje vezane uz trenutnu situaciju u zemlji s kojom osjeća posebnu vezu. Nije stoga nimalo čudna njezina napeta, nervozna, ali i kontrolirana razapetost.

Foto: Vedran Metelko

Svojim polistilizmom kratkih kontrastnih ulomaka, njihovim svojevrsnim, naizgled rastrganim pojavljivanjem i postupnim nestajanjem skladba Stage dimmed zaključila je koncertnu večer