The Gentleman u Tvornici opravdao dosadašnje lovorike
The Gentleman. Jednostavna formulacija. Pomalo arhaična. Čak pretenciozna na prvu. Taj džentlmen. Pravi. No Marko Lucijan Hraščanec u zagrebačkoj je Tvornici kulture na predstavljanju svog drugog studijskog albuma Hide & Seek opravdao svoj alias.
Sanjivim je i minimalističkim nastupom glazbenika najavila Lana Janjanin – suradnica na njegovom zadnjem izdanju i odnedavno umjetnička direktorica festivala Jazz.hr. Iako joj je to bila uloga, ona je u cijeloj priči oko Markovog albuma Hide & Seek mnogo više nego “samo” predgrupa. Kao aranžerka i kreativna snaga spomenutog izdanja, slušati ju netom prije, bio je temelj zvuka i ugođaja cijele večeri. U kratkom polusatnom setu, Lana je pjevala obrade i autorske pjesme, na hrvatskom i engleskom jeziku, i predstavila se dostojanstveno, elegantno i sa srcem. Njezin je svilenkast glas upravo komplementaran Hraščanecovom, ali bilo bi dobro poraditi na pomalo banalnim tekstovima pjesama koji bi bili dostojniji njezinom vokalu.
Nakon što je zbog pandemije odgodio objavu svog drugog albuma za jesen 2021. godine, The Gentleman je iz istih razloga odgodio i predstavljanje svog hvaljenog djela s 15. siječnja za kraj travnja 2022. godine. Promijenilo se štošta: od posljednje histerije zbog koronavirusa do nesputanog užitka u pjesmama koje smo uvrstili krajem 2021. godine među najbolja domaća izdanja, odnosno Hide & Seek među najbolje albume.
Protagonist je ostao isti, ali i zasigurno bolji negoli bi u ograničenom formatu bio početkom godine. Tridesetogodišnji glazbeni multitalent ranije znan iz bendova Moskau i U pol’ 9 kod Sabe, na sceni se pod uglađenim anglofonim aliasom pojavio prije punih sedam godina, no njegovo vrijeme tek slijedi. Godine neumorna rada iza plejade instrumenata, poliranja vlastita zavodljivo hrapava glasa dolaze na svoje.
Premda je nominiran za novo lice godine u ovogodišnjoj Večernjakovoj ruži, Koprivničanin ipak nije novo lice, što sugerira da njegova glazba nema masovni odaziv ili javnu prisutnost koja bi mu takva priznanja donosila ranije.No je li to uopće bitno u kontekstu eklektičnog muziciranja oslonjenog na notni zapis, sinergiju glazbenika (čak je opravdano reći i orkestra) kojeg Hraščanec dovodi na pozornicu jedne Tvornice?
Promotivni nastup u Tvornici vješto bježi od uobičajenih deskriptora i riječi svojom izvrsnošću: ne sjećam se kad mi je ponestalo riječi za opis glazbenih iskustava, bilo domaćih ili stranih, što svjedoči o natprosječnosti izvedbe. A koncert koji nas je proveo kroz svega dva studijska albuma i čak kraćeg trajanja od uobičajenog bio je konvergentan čin.
The Gentleman je rastalio izvedbene umjetnosti glazbe, kazališta, pa i (asociranog) filma stupnjevano šuljajući se glazbenim žanrovima i stilovima od jazza, popa, rocka pa čak naposljetku do grungea. Iz njih bi zalazio u stilske rukavce sigurno stojeći objema nogama na daskama kazališta: The Gentlemanov je koncert vožnja dvadesetim stoljećem sa živo izvođenim soundtrackom kojeg predvodi on sam.
Upravo zbog ove činjenice neodoljivo podsjeća na rane filmske projekcije na kazališnim daskama, a iznesene uz orkestracije. Drugim riječima, kompleksne glazbene skladbe i dionice njegova benda, kao i njega sama koji izmjenjuje tri glavna instrumenta glasa, električne gitare i saksofona sugeriraju snažnu teatralnost. Lirski također odgovara upravo takvom kontekstu gdje nam se predstavlja u lepezi karaktera – od beznadna romantika do političkog aktivista.
Prvi live susret s The Gentlemanom pokazuje mi da se radi o kategoriji široj od samog glazbenika. On je glazbeni umjetnik koji svoje ekspresivno djelo gradi od materijala svih segmenata svog života: pisanja, komponiranja, vokaliziranja i (lakotnog) sviranja. A šavove među njima briše teatralnošću izvedbe i spontanošću komunikacije s publikom koja mora da dolazi pak iz pedagoške sfere njegova nastavničkog angažmana.
No bilo bi potpuno nepravedno izostaviti više puta spomenutih četrnaest glazbenika (koje slobodno nazivam Gentlemanovim orkestrom), a čine ga i potpisani instrumentalisti zadnjeg izdanja Hide & Seek: gudači Ivana Čuljak (violina), Lucija Mušac (violončelo), Tajana Škorić (viola), Val Bakrač (violina), a onda Filip Pavić (akustična gitara), Josip Šustić (gypsy gitara), Goran Vdović (bubanj), Ana Kovačić (saksofon), Aljaž Razdevšek (saksofon), Ivan Grobenski (bas gitara, kontrabas), Helena Hraščanec (prateći vokal) i Romana Pavliša (prateći vokal) Lana Janjanin (klavir) te Marin Hraščanec (klavijature, harmonij).
Još veća bi nepravda bila zanemariti tihog masterminda iz sjene koncertne, kao i studijske produkcije ove skupine, a to je upravo vrsni Marin Hraščanec – protagonistov otac – koji obrgrljuje svojim dionicama sve glazbenike podjednako kao što to čine vokali njegova sina.
Naposljetku, tu je i publika. Avaj, Tvornica kulture pokazala se kao jedini otegotni moment The Gentlemanova nastupa kao neadekvatan prostor prije svega za brojnost i raznolikost glazbenika na pozornici kojima nije pružen primjeren tonski tretman, ali to je već stara boljka ovog prostora. A tu je i sam prostor koji je za promociju ovog albuma, kao i glazbenika kalibra i stila poput The Gentlemana naprosto prevelik i time preambiciozan, što je logistička pogreška njegova tima.
Broj posjetitelja ove večeri ugodnije bi izgledao u kakvoj drugoj prostoriji, negoli u prostranoj Tvornici prvenstveno rezerviranoj za veća i, vratimo li se na početak priče, popularn(ij)a imena. Iz srčanih i strastvenih reakcija na izvedbe s pozornice daje se zaključiti i da su dobar dio nje sačinjavali prijatelji, poznanici i kolege s Akademije.
Kulminaciju The Gentlemanove dosadašnje etike i estetike sažela je ispravno kolegica Trstenjak u prošlogodišnjem razgovoru: “Od punk bendova do nagrađivanih kazališnih predstava, The Gentleman je njegov do sada najvažniji projekt kojem se u potpunosti predaje čitavim duhom i bićem. Žar kojim priča o svojoj glazbi koju stvara na razini kvalitete kakva se rijetko može čuti na ovim prostorima naprosto je nadahnjujuća, baš kao i bajkovit zvuk novog albuma.”