Na posljednjem europskom koncertu turneje Birth, School, Work, Death na kojoj su svirali njihov istoimeni, najpoznatiji album, The Godfathers su nakon odgode 21. siječnja nastupili u zagrebačkom klubu Boogaloo

Uvijek rado viđeni gosti na hrvatskim pozornicama / Foto: Bojan Mušćet

The Godfathers su stari znanci hrvatske publike. Njihov treći album More Songs About Love And Hate  licencno objavljuje Suzy pa tako The Godfathers osvajaju i ovdašnju širu publiku. Po prvi puta dolaze u naše krajeve 1990. i održavaju koncert za pamćenje u prepunoj dvorani zagrebačkog Doma sportova, a gdje im je tada predgurpa bila Majke, tada još bend u usponu. U Rijeci, zbog tehničkih problema, nažalost, Grad im nije uspio zasvirati kao predgrupa u Dvorani mladosti. U međuvremenu su još pet puta svirali u Hrvatskoj, u Zagrebu i Zaboku.

The Godfathers su osnovala braća Peter i Chris Coyne nakon razlaza prijašnjeg benda The Sid Presley Experience, 1985. godine. Njihov bazični rock’n’roll, orijentiran uz sirove tekstove i žestoke nastupe, pozicionirao ih je kao jednu od najboljih atrakcija uživo tog vremena. Prvi album, Hit By Hit, izlazi 1986. godine, a dvije godine kasnije objavljuju svoj najpoznatiji album Birth School Work Death, a istoimeni singl postaje hit na Billboardu, kao i singlovi „Cause I Said So“ i „If Only I Had Time“.

Peter Coyne zadržao se u bendu i suvereno je vodio intenzivan nastup u ukupnom trajanju od 90 minuta. Neprestano namrgođen i pun parola, Coyne zapravo djeluje kao zalizana verzija Pere Lovšina, pjevača grupe Pankrti. Sigurno dijele i energiju, jer u podlozi sirovog rocka The Godfathersa krije se podloga temeljena na amalgamu punka, bluesa, garažnog rocka te klasičnog rytham&bluesa, pa i pub rocka. I drugi članovi benda djeluju živopisno, pa basist Jon Priestley, bivši član Damneda, neodoljivo podsjeća na Patricka Carneyja iz grupe The Black Keys, dok  gitarist Paul Humphreys izgleda kao tetovirani Matija Cvek.

Koncert bez predaha / Foto: Bojan Mušćet

Uključujući drugog gitarista Richiea Simpsona i bubnjara Billyja Duncansona, svi oni imaju zadane vokalne dionice koje međusobno kombiniraju, pa je uz međuigru prštave dvije gitare to neprijeporno pridonijelo punom i snažnom zvuku . Nakon uvodnog seta koji je uključivao i izvrsne pjesme “She Gives Me Love” i “Walking Talking Johnny Cash Blues”, bend je izveo kompletan drugi album od koga je oko 1.500 posjetitelja najviše oduševila naslovna pjesma “Birth, School, Work, Death” i “Cause I Said So”.

Do kraja nastupa otprašeno je još nekoliko skladbi, od kojih je najuvjerljivije zvučala “I’m Not Your Slave”, a bis je atmosferu doveo do usijanja. Poslije skladbe “I Want You”, Godfathersi su izveli pjesmu “I Can’t Sleep Tonight” i posvetili je Ramonesima – posve logično, jer kao da je ispala iz kajdanke legendarne newyorške četvorke. Na samom kraju priredili su sonični vatromet uz cover prvog hita Beastie Boysa “Fight For Your Rights” i tako na razoran način završili europsku turneju.

Predgrupa je bila TV EYE, sjajan garage rock bend koji beskompromisno razvaljuje svoj set i sve je uigraniji na pozornici. Definitivno, pravi izbor za uvod u Godfatherse.