Hrvatski Jezik, Njegov Pravopis I Gramatička Pravila Svakoga Dana Se Ruše, Kao Da Tuđice, Posuđenice I Kalkovi Postaju Dominantni Način Pisanoga Leksika Upravo U Hrvatskome Glazbenom Korpusu

Hrvatski pravopis nije baš tako raritetna knjiga da ju je teško nabaviti

Negdje krajem osamdesetih godina u renomiranome britanskom lifestyle magazinu The Face pojavio se tekst o slikaru Vuku Veličkoviću, ocu producenta Ariana Vuice. U sljedećem broju The Facea uredništvo je objavilo njegov mail u kome ih podsjeća da se on ne zove Vuk Velickovic kao što su napisali, nego da je on Vuk Veličković. S obzirom na to da britanski pisaći i tiskarski strojevi u to doba, dakako, nisu imali dijakritičke znakove, u tekstu je tako i napisano. No nakon Veličkovićeve intervencije ispričali su se i nekako uobličili prezime upravo onako kako jest.

Danas je bilo gdje u svijetu sasvim normalno da se mogu ispisati svi slovni znakovi bilo kojeg pisma i upotrijebiti u medijima, društvenim mrežama, na natpisima. S obzirom na te mogućnosti, problemi s pismom i razumijevanjem, na primjer, imena izvođača i imena pjesama ne bi trebali postojati, barem ne u kontinuiranom slijedu.

Međutim, u hrvatskome medijskom i društvenomrežnom prostoru kao da se događa inverzan postupak. Hrvatski jezik, njegov pravopis i gramatička pravila svakoga dana se ruše, kao da tuđice, posuđenice i kalkovi postaju dominantni način pisanoga leksika upravo u hrvatskome glazbenom korpusu. Hrvatski jezik je mali jezik, no on je jedan od ključnih dijelova nacionalnog identiteta i njegova postavljena pravila pridonose i optimalnom izražavanju u stihovima te nazivima pjesama.

Zanimljivo je kako je Jurica Popović u pjesmi “H.O.T.” s Gracijina albuma Cvijet s juga objavljenog 1999. (kasnije ju je on solistički obradio) želio dati posvetu malim jezicima upravo u glazbenom kontekstu. Za tu skladbu je rekao:

„Osnovna je ideja ove pjesme skrenuti pozornost na očuvanje svog jezika i tradicije, a da se pri tome ne ugrožava druge. U sklopu toga, angažirao sam ljude diljem svijeta, koji su pripadnici raznih malih i velikih naroda, da na svome jeziku izgovore sljedeću rečenicu: „Sačuvajte svoj jezik i tradiciju za sljedeći milenij!” Zbog nesebične pomoći pri organiziranju svih tih ljudi, koje ja nikad ne bih uspio sâm pronaći, potpisao sam gospođicu Tiinu Tolvaneen iz Finske kao koautoricu pjesme. Budući da je bila poznata manekenka s boravkom u Londonu, mogla je koristiti svoja poznanstva da bi mi pomogla u tom zahtjevnom poduhvatu. Jezici poput karelianskog kojim još govori samo pet tisuća ljudi na rubu Finske prema Rusiji, ili indijanskog iz srca Amerike, dokaz su da se treba potruditi oko vlastitog digniteta u svakom pogledu. Ovdje je Matija Vuica također pridonijela svojim etno vokalizmom i tako pjesmi dala prizvuk etno ugođaja.“

Dakako, svaki izvođač može se izražavati na jeziku koji to želi, s time da bi za njegove slušatelje bilo poželjno da razumije i slušati riječi i čitati nazive pjesama upravo na tom jeziku. No u hrvatskom prostoru kao da se prihvaća ono što piše u nekim inozemnim izvorima. Na primjer, na Spotifyu će imena naših izvođača i njihovih pjesama uredno biti napisana velikim početnim slovom pa tako Parni Valjak izvodi pjesmu “Sve jos mirise na nju”, Prljavo Kazaliste će zapjevati “Uzalud vam trud sviraci”, a Hladno Pivo “Pjevajte nesto ljubavno”. Indikativno je da su Najbolji hrvatski tamburasi napisani upravo onako kako treba, premda su i dalje tamburasi, a ne tamburaši. Vuk Veličković bi imao što reći na ovu temu.

Okej, tako je na Spotifyu, no sve više se to prelijeva, i to bez ikakvog rezona u ovdašnja medijska prostranstva. Dovoljno je baciti pogled na top listu HR Top 40, pa ćemo uz navedene izvođače zateći i Leteći Odred, Crvenu Jabuku, Opću Opasnost i druge. Sva ta imena sastavljena su od riječi iz hrvatskog jezika, a ovo je očito zanemarivanje pravopisa, potpuno odsustvo bilo kakvog smisla i negiranje postulata vlastitog jezika. Primjera je mnoštvo, a nažalost, i sami izvođači preuzeli su tituliranje iz engleskog jezika, na primjer, Parni Valjak.

Dakako, nije problem da se bilo koji izvođač nazove upravo onako kako želi, no nakon cijelog vijeka ispisivanja imena onako kako priliči hrvatskom jeziku, proizvoljno nazivlje u duhu tog istog jezika imalo bi smisla samo ako se zaštiti žigom. Izvođači, dakako, neku svoju autentičnost pokušavaju dokazati i inzistiranjem da se njihova imena pišu upravo onako kako su oni zamislili, osobito ako se povode za inozemnim uzorima. Uglavnom su to izvođači koji imaju neko englesko ili međunarodno ime, pa inzistiraju da se sva slova pišu velikim slovom ili malim, ili će ubaciti negdje neki interpunkcijski znak… Na primjer: pocket palma, THE SIIDS, z++, kids from the sky, Mnogi Drugi. I, zapravo, uopće nije problem u izvođačima, oni vide da nešto što su zamislili ima smisla i postaje prihvaćeno, bez obzira na to što nije u duhu materinjeg jezika.

pocket palma s malim početnim slovima / foto: Benjamin Strike

Mogu zamisliti što slijedi, ako to tako piše na Spotifyu, uskoro ćemo imati općeprihvaćena imena pjesama, na primjer, “Lijepa Nasa Domovino”, “Uzas Je Moja Furka”, “Sinoc Sam Pola Kafane Popio”, “Zuto Lisce Ljubavi” ili “Rijeke Pravde Dolaze”. Već sada se tako tituliraju na YouTubeu, pa ako tako piše na Spotifyu, Deezeru i YouTubeu, izgleda da mora tako i biti! Stručnjaci za jezik, obrazovani ljudi koji su se školovali da bi dobili stručna znanja, hvataju se za glavu. No kad se zna da su među prvima na popisu ljudi koji su bili višak u određenim medijskim kućama bili lektori, onda i provala nepismenosti nije više tako neizgledna.

Pišemo s emojijima, leksik iz aplikacija za poruke gdje sve mora biti funkcionalno postaje sve rašireniji, pravila komunikacije se mijenjaju, pa se nešto tako kao što je pravopis ili gramatika tretira se kao nametnik kome nije mjesto izvan zidova škola. Jednom godišnje pojave se nove riječi Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, što uglavnom donosi negativne konotacije zbog nasilnog pokušaja ubacivanja kojekakvih izvedenica u hrvatski jezik u devedesetima. Dakle, očito je da je i u cijelom društvu hrvatski jezik u defanzivi. Pa eto, i strani radnici koji dolaze raditi u Hrvatsku nemaju obvezu da polože barem neki osnovni tečaj hrvatskog jezika koji bi im omogućio startno sporazumijevanje.

Parni Valjak s velikim početnim slovima / foto: Matej Grgić

Baš me zanima što bi bilo kad bi se u Americi počelo ovako pisati imena bendova: Rolling stones, Foo fighters, Pearl jam, Grand funk railroad itd., a imena pjesama kao “Smoke on the water”, “She drives me crazy” ili “Amazing grace”, samo zato jer tako piše neki popularni glazbeni streaming servis. Mislim, nekako, da to nikako ne bi bilo prihvaćeno, a servis bi trebao investirati u proširenje kvalitetnog kadra ili u kompleksnije servise umjetne inteligencije.

Kod nas je stvar mnogo jednostavnija – može se inzistirati da se prestane s praksom spotifyizacije imena i nazivlja. Ili – s druge strane – da se možda uputi službeni zahtjev na nadležne institucije da se promijene neke stvari u hrvatskom pravopisu, pa da bude posve legitimno da se imena bendova, čak ako i u njima nema vlastitog imena, počnu pisati velikim početnom slovom. Isto tako i imena pjesama. Pa da se sve to skupa upakira u neki novi pravopis koji će se početi primjenjivati u školama i obrazovnim institucijama. I neka uđe u službenu uporabu, jer će tako svima biti lakše.

Ovako sad imamo posvemašnju kakofoniju, jer imena pjesama i izvođača na različitim mjestima možemo čitati posve različito napisane. No to možda danas i nije tako loše, jer uvijek može gore. Praksa pitanja umjetnoj inteligenciji sve se više širi, pa će se umjetnu inteligenciju pitati i pravopisna pitanja. Ja sam htio provjeriti kako će ChatGPT napisati ime benda u kome svira ovogodišnji dobitnik Porina za životno djelo Husein Hasanefendić. Dobio sam pravopisno besprijekoran odgovor:

Bend u kojem gitaru svira Husein Hasanefendić poznat je pod imenom Dubioza kolektiv. Husein Hasanefendić, poznatiji kao Sejo Sexon, jedan je od osnivača ovog bosanskohercegovačkog benda i važan član njihove postave.