Cure sviraju – jam session otvoren samo za žene

Cure sviraju naziv je jam sessiona otvorenog samo za žene i namijenjenog njihovom osnaživanju u praksi improvizacije. Svake prve srijede u mjesecu, pa tako i danas, šesti put zaredom, ovaj događaj u Spunku okuplja instrumentalistice iz svih kutaka zagrebačke glazbene scene

Na dosadašnjim jamovima Cure sviraju  sudjelovale su Laura Matijašević (nemanja), Tena Rak (ŠećeЯ), Jessie Goldman, Ana Kovačić (Rundek&Ekipa), Sara Ercegović (ŽEN), Aklea Neon, Sunčica Dropulić (Kosan), Ivona Ivković (Sataraxz, ŽEN), Jelena Galić (Nina Romić duo), Ana Kelemen (Sound Doulas), Irma Bulaja (Balkalar, Đutko i Plodovi zemlje, Gungula), Lucija Stanojević, Zvonka Obajdin (ex Svemir) i tolike druge. Uz to jam je zapeo za oko i glazbenicama iz susjedne Slovenije pa nije naivno zaključiti da je riječ o projektu skromnih početaka, ali velikih mogućnosti.

Znamo tko, što i gdje, a da bismo saznali zašto i kako, razgovarali smo s glagoljivom voditeljicom i organizatoricom programa „Cure sviraju“ Vanesom Petrac, ekstrovertiranom polovicom tandema cura i dečko. Ona nam je uz pomoć Sare Ercegović, Tene Rak i Laure Matijašević predočila osebujne prizore koje ćete bez odgađanja htjeti doživjeti uživo.

Za sve je kriv bas Ivone Ivković

Prije svega zanimalo nas je otkud ideja, odnosno potreba za jamom namijenjenom isključivo glazbenicama-instrumentalisticama i otkrili da je proizašao iz konkretnih iskustava na drugim otvorenim jamovima. Naime „kombinacija je to puno NOMAD JAM-ova i jednog Sviraj Jam!-a na Ekodromu“, ne skriva Vanesa.

„Na NJ svirkama sam samo blago primijetila da se cure teže daju nagovoriti da zasviraju, a na Sviraj Jam!-u sam čula bas gitaru Ivone Ivković. Nešto u njenom sviranju me potaknulo da s prijateljicom pričam o uključivanju u taj jam, ali ostalo je na priči. Taj osjećaj propuštene prilike me još neko vrijeme ganjao kad me Andrea Kovač ispred KC Mesnička pitala da cura i dečko slože neki program.“

Program jam sessiona za žene krenuo je u Mesničkoj u rujnu 2020. s dva dupkom puna jama s po tri izmjene sviračica. No, zbog pandemije, program je stavljen na čekanje, a svoj nastavak dočekao je u ožujku ove godine. Ovotjedno izdanje bit će osmo.

Foto: Alen Klimenta

Dodatni poticaj za nastavak priče o jamu proizašao je iz performansa Jamuary24 koji su cura i dečko prvi put organizirali 2020. u svom stanu, a koji planiraju ponoviti u siječnju 2024. Riječ je o performansu u kojem dvojac bez sna, uz potporu aktera s nezavisne scene, izvodi 24 sata improvizirane glazbe. Osim što ga ovoga puta žele organizirati na javnom mjestu ujedno žele i poboljšati omjer djevojaka i momaka.

Cure sviraju Vanesa vidi kao odličan način za upoznavanje sviračica i njihovog vokabulara, koje prethodi osmišljavanju samog performansa. No nizu praktičnih dobrih strana pridružuje se i činjenica da na taj način okuplja mlade glazbenice u siguran prostor za isprobavanje nečeg novog i riskantnog, što, kako sama kaže, „zahtjeva hrabrost i ljubav prema sebi“.

Cure se žele osjećati pozvano

Izdvajanje po rodu ne podrazumijeva da se ženski pristup razlikuje od muškog, ali Vanesa priznaje da organizira takve događaje da bi iskustveno saznala postoji li razlika između njih. „Ako se radi o amaterkama, cure se trebaju osjećati pozvano, ne smiju imati osjećaj da se guraju ili da će netko drugi ostati bez svog mjesta ako se one popnu na stejdž. Kroz razgovor im je potrebna potpora jer se bore s idejom da u trenutku penjanja na stejdž njihovo sviranje reprezentira cijeli ženski rod. Želim tu ideju nadomjestiti s onom da se idu zabaviti, izazvati svoju hrabrost i ponekad glupost“ podijelila je s nama dodavši da je sam naziv jama inspiriran neformalnim plesovima Sadie Hawkins koje su kod nas prevodili „cure biraju“.

Govoreći o izazovima organiziranja takvog jama, kao prvi Vanesa je navela prostor. „Trenutno se nalazimo u Spunku, koji moram pohvaliti jer djevojke ne moraju nositi svoja teška pojačala i cijele bubnjeve a i kompenziraju nas za svirku. Ipak, moje perfekcionističko oko/uho/nos žudi za javnim prostorom koji je manje određen žanrom, bliži centru, ali i manje vezan uz ideju noćnog provoda“, objasnila je istaknuvši pritom da od početka govori da je Cure sviraju kulturno događanje i da želi publiku koja će doći svjedočiti i podržati društvenu promjenu. Drugi izazov je širenje glasa o takvom jamu po glazbenim školama i šire. Pritom je važno biti strpljiv i poduzetan istovremeno.

„Kada vidim djevojku s instrumentom u tramvaju, priđem i pozovem je, pogotovo kad saznam da je klasičarka, a znam činjenično da u tim krugovima ne postoji odgovarajuća potpora za istraživanje improvizacije.“

Otvoreni jam session podrazumijeva otvorenost prema suigračicama svih usmjerenja i glazbenih pozadina. „Improvizacija je sjajan alat za testiranje bilo čije vještine, od akademski obrazovanih do samoukih. Težak je zadatak, zahtjeva integrirano znanje, snalažljivost i agilnost, te pristup kreativnosti u povišenom stanju. Zato su naše „čuvarice jama“ tu da održavaju nivo izvrsnosti i opravdavaju izlete onih koje se tek ohrabruju na svirku,“ približila nam je Vanesa.

Što se tiče žanrovske raznolikosti na jamu, „kao što putovanjem u drugu zemlju učimo o vrijednostima, običajima i stječemo empatiju za različitosti, tako i isprobavanjem vokabulara nekog drugog žanra potvrđujemo ono u čemu već jesmo dobri, cijenimo svoju svakodnevicu, stječemo perspektivu“, objasnila je Vanesa, koja je i sama prešla put od plašljivice paralizirane strahom i idejama o tome što će bend i publika misliti o njezinom sviranju do sviračice.

Foto: Alen Klimenta

Poseban organizacijski izazov postalo je isključivanje pjevačica iz jama. S tim u vezi Vanesa napominje da će jedan od jamova u 2024. biti posvećen vokalnoj improvizaciji. No, po njoj, Hrvatice većinom dobro pjevaju i njihovo je klicanje iz publike prijeko potrebno, ali „Cure sviraju“ koristi specifičnoj svrsi – osnaživanju sviračica. „Vjerujem da je samopouzdanje koje se stekne kad si neko vrijeme pjevačica ili front(wo)man, ta vjera u sebe, neizostavan alat ako se zna usmjeriti u nekoga kome treba potpora, čak je možda sastojak koji prevagne“, opisala je ulogu vokalistica u jamu. Iako je i sama primarno vokalistica, Vanesa uz MC-anje na svakom jamu zasvira bas, ukulele, tamburin.

Na standardinim jamovima glazbenice ne dođu uvijek na red

Pitali smo sudionice događaja „cure sviraju“ sudjeluju li i na mješovitim jam sessionima, koliko je takvih u Zagrebu trenutno i što čini „cure sviraju“ nezaobilaznim u tom kontekstu?

Sara Ercegović: Vrlo često sudjelujem u jam sessionima općenito, svirala sam u nekoliko izdanja Sunrise Sessionsa koje organizira Ivan Kapec, a s kolegama Lukom Čapetom i Erolom Zejnilovićem sam pokrenula Sviraj Jam! koji je počeo kao trodnevno kontinuirano jam session događanje na imanju Ekodrom, a sada je i dio programa Bearstone Festivala. Kroz organizaciju Sviraj Jam!-a, Luka, Erol i ja smo se trudili da uvijek uključimo što više žena glazbenica, a i na tom događanju sam, mislim, prvi put jamala sa Vanesom, tako da, kada mi se ona javila sa svojim konceptom jam sessiona Cure sviraju, oduševljeno sam prihvatila poziv da sudjelujem.

Cure sviraju, upravo radi te pozitivne diskriminacije, otvaraju prostor da se u jam sessione uključe i one glazbenice kojima treba duže da se ohrabre da se popnu na stage i da sviraju bez ikakve pripreme i prethodnog dogovora.

„Naime od svih muzičara na sceni malo je onih koji su spremni ad hoc stvarati i svirati, a kako je glazbena scena ipak još uvijek većinski muško društvo, vrlo se često desi da na standardnim mješovitim jamovima, te malobrojne i neodlučnije glazbenice uopće ne dođu na red. Zato je bitno da postoje Cure sviraju.“

Tena Rak: Znam da ima jamova u gradu, ali ne pratim aktivno jer znam da svaku prvu srijedu imam jam na full bendovskom setu s curama u Spunku. Ono što po meni ondje prevladava je ženska energija koja je fluidna, spontana, zaigrana i senzualna istovremeno, a tome posebno doprinosi umirujući osjećaj sigurnosti ekipe koja se okupi. Nema natjecanja, dokazivanja ni rivalstva. Ne navodim to jer ih na drugim jamovima ima, glazba zaista ne poznaje spol, ali energija s kojom je Femme Jam organiziran odražava se na ukupnu atmosferu cijele večeri.

Poseban gušt u tome je vrlo raznolika publika koja zaista maksimalno uživa u tom vajbu i sve što prima odmah šalje i nazad, podržava i nagrađuje prisutnošću. Nije revijalno, nije tehnički izvrsno nego je kreativno i, više od svega, zabavno i ugodno.

Foto: Alen Klimenta

Laura Matijašević: Unazad deset godina rekla bih da sam viđala poneku glazbenicu i pjevačicu na otvorenim jamovima, ali to je bila rijetkost. Općenito prevladava neki strah ili sram oko jamanja ako ljudima nije poznata ekipa s kojom sviraju. Nisam sigurna ima li trenutno otvorenih jamova pošto se većina klubova ili mjesta koja su bili takve prirode nažalost zatvorila. Ono što čini Cure sviraju nezaobilaznim u tom kontekstu je prvenstveno inicijativa da se pokrenu otvoreni jamovi i da se stvori prostor za sve žene koje inače ne bi stale na stage i zasvirale s ostalima da to upravo mogu napraviti.

Idealan sudionik jama sluša, diše, pa tek onda svira

Idealnog sudionika jama Vanesa opisuje ovako: „Osoba je prisutna u trenutku, sluša, diše, pa tek onda svira. Ne razmišlja, sluša intuiciju. Suptilnim znakovima daje do znanja kada joj se nešto što kolegica odsvira svidi, podmeće igru, „krade“ fraze i kolažira svoj doprinos. Priča priču publici. Zahvali za pažnji.“

U nizu pamtljivih trenutaka s jama izdvaja smiješne parole kao što je „Uskladimo cikluse“ i trenutak s posljednjeg jama na kojem su dečki iz publike ustali i počeli plesati po prostoru mašući rukama i nogama. Tena, pak, izdvaja ohrabrivanje cura koje na početku večeri iz publike govore „nema šanse“, a do kraja večeri rasture neki od instrumenata. S druge strane za Lauru je posebno dragocjeno glazbeno improviziranje sa ženama s kojima se, zbog drugačijih žanrovskih izričaja, drugačije ne bi ni spojila.

Iz samog jama već je proizašao najmanje jedan glazbeni projekt. Naime Sound Doulas, prateći band Aklee Neon, sklopljen je na jednom od jam sessiona u KCM-u. Isto tako cure su zajedno sudjelovale u prikupljanju  sredstava za Sigurnu kuću Duga.

„Komentar publike koji se ponavlja je: „ja se osjećam osnaženo dok vas gledam!“ Publici koja dolazi na svaki jam sviđa se moj odabir „čuvarica jama“, zovu ih bendovima. Kada je malo publike ili malo sviračica u rotaciji, do drugog se seta cure umore. Tad se u atmosferi osjeti kako momci, svirači koji su došli u publiku, žarko žele uskočiti u jam. Fenomenalno ispadne kada djevojke za njihovim stolom odluče prići pozornici i zgrabiti šuškalice pa zasviraju samo da bi ih umirile!“ Tim je riječima Vanesa oslikala djelić te pozitivno zarazne atmosfere u kojoj se nadamo vidjeti i vas koji/e zasad samo gledate.