Dora Pejačević - o obljetnici rođenja

Dora Pejačević rođena je na današnji dan 1885. godine.

Dora kao djevojčica, s braćom Markom i Velimirom / © Zavičajni muzej Našice

Dora Pejačević 2023.

Skladateljica koja se na brojne načine ističe u kontekstu hrvatske glazbe, ove se godine našla u središtu pažnje glazbene zajednice usred obilježavanja stotinu godina od njezine smrti. To se prisjećanje manifestiralo kroz brojne izvedbe njezinih skladbi, izložbe i diskurzivni program.

U ožujku je u Zagrebu održan festival posvećen Dori Pejačević, skladateljica Helena Skljarov nadahnuta Dorom Pejačević skladala je simfonijsko djelo praizvedeno na istome festivalu, a uslijedile su izložbe, prikazivanja filma o skladateljici te brojne koncertne posvete – od glazbenih škola, preko tematskih ciklusa, suradnji i gostovanja, do međunarodnih diskografskih i koncertnih predstavljanja partitura Dore Pejačević koje su odjeknule glazbenim krugovima, ali i u (međunarodnom) medijskom prostoru.

Dora Pejačević / Fotografija Zavičajnog muzeja Našice

Životi i svjetovi Dore Pejačević

Do kraja godine predviđena su izlaganja u sklopu muzikoloških simpozija i predavanja, koncerti te jedno posebno izdanje. Rođendan je idealan povod upravo za najavu skorašnjeg monografskog izdanja Školske knjige i Zavičajnog muzeja Našice posvećenoga njezinu životu te glazbi koja i danas progovara o slojevima glazbeničkih te intelektualnih promišljanja i doživljaja koji su obilježili umjetnicu čiji utjecaj ima značaj onkraj glazbenoga i nacionalnoga konteksta.

© Zavičajni muzej Našice

Ličnost poput Dore Pejačević u hrvatskoj povijesti ne nalazi pandana u drugim umjetnostima, a u međunarodnom kontekstu suvremenica i suvremenika predstavlja jedinstvenu pojavu skladateljice plemkinje koja je svojim stavovima uvelike odudarala od tadašnje (pa i danas) uvriježene percepcije o mladoj grofici.

„Svojevrsno prokletstvo Dore Pejačević krije se u činjenici da skladateljičin životopis nije samo određivao nego i zasjenjivao njezin opus. Priča o mladoj plemkinji koja se potkraj 19. i početkom 20. stoljeća kretala na relacijama Budimpešta – Našice – Zagreb – Beč – Egipat – Pariz – London – Rim – Dresden – München, a koja je pritom gajila ako ne revolucionarna, onda svakako buntovnička društveno-politička stajališta, prosječnom je slušatelju itekako zanimljivija od složenoga skladateljskog sloga, posebno u kasnim djelima u kojima se već snažno osjeća povjetarac suvremenih glazbenih smjernica.

Zato ni skladateljica ni proučavatelji njezina lika i djela ne bi trebali zamjeriti zainteresiranoj publici da zaviri u njezinu svakodnevicu barem jednakim zanimanjem kao u njezine partiture.

Ali, da nije bila izdanak svoje obitelji, Dora Pejačević vjerojatno ne bi bila profesionalna skladateljica, vjerojatno ne bi imala prigodu upijati glazbu u velikim europskim središtima niti stupiti u kontakt s osobama kao što su Karl Kraus i Rainer Maria Rilke.“ – iz predgovora knjige

Tragom Dore i suvremenika

Istraživanje i putovanja slijedom tragova o životu i glazbi Dore Pejačević što ih je poduzeo autor (sada već s nestrpljenjem iščekivane) knjige, muzikolog Domagoj Marić, dobra su podloga i za kakav putopis, a rasvijetlila su nekolicinu otvorenih pitanja, sumnji pa i dosad neznanih pojedinosti iz života skladateljice. Brojne slojeve umjetničkih, biografskih i intimnih uvida u živote i svjetove Dore Pejačević približit će čitateljima kroz sedam cjelina, uz uvodno poglavlje podnaslovljeno My book record.

Spomenar Johannesa Nádhernog Dora je ispunila ovako:
omiljena osobina kod muškarca: hrabrost
omiljena osobina kod žena: ljubaznost
ideja o sreći: odlazak na bal
najveća nesreća: bolest pred bal
najvještija: u plesu
najmanje vješta: u crtanju
najdraža znanost: zemljopis
najdraže društvo: ono vedro
najviše nesklona: žabama
omiljeni književnik: Hoffmann
najdraži skladatelji: Edvard Grieg i Robert Schumann
najdraže knjige: Titrica mađarske autorice Janke Szabóné Nogáll i Tjedan djevojčice Francuskinje Louise d’Aulnay
najdraži instrumenti: klavir i violina
najdraži junaci iz poezije i povijesti: Jancsi Kukoricza i kralj Stjepan
najdraža boja: crvena
najdraži cvijet: ruža
omiljeno jelo: palačinke
omiljeno piće mlijeko i  vino
najdraža imena: Johannes i Gabrielle
omiljeni sport i igra: klizanje i trčanje u krug
moto: Sve je dobro što se dobro svrši / Foto: Stranice spomenara koje je ispunila Dora Pejačević © Státní oblastní archiv Prag

© Zavičajni muzej Našice

Za razliku od većine portretnih prikaza, biografija i monografskih izdanja, ova knjiga ne slijedi uobičajeni linearni prikaz života. Početak ove priče o skladateljici u trenutku je njezine smrti kada kreće njezin drugi život. Prikaz recepcije stvaralaštva skladateljice tako prethodi njezinoj biografiji, s posebnom pozornošću na različite kontekste u kojima je skladateljičina pojava tumačena u posljednjih sto godina.

S izložbe održane u sklopu festivala “Dora Pejačević” / Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Nastojeći rasvijetliti nekoliko ključnih aspekata u životu i djelu skladateljice, autor daje pregled skladateljskoga opusa, govori o glazbenim uzorima te važnom pitanju datacije pojedinih djela Dore Pejačević. Nisu zanemarene ni zanimljivosti iz sociološkoga kuta, pa se u posljednjem poglavlju tematizira i ime skladateljice (koje nije glasilo Dora Pejačević ni u skladateljičinom krsnom listu ni na osmrtnici) te se pokušavaju rasvijetliti njezini izgled i karakter, s posebnim naglaskom na opise i svjedočanstva njezinih suvremenika.

Autor na kraju knjige daje svoj odgovor na hipotetsko pitanje kako bi Dora Pejačević živjela i stvarala da nije umrla 1923. godine, nego primjerice kada i njezin suprug (čak 55 godina poslije).

Foto: Zavičajni muzej Našice

Slušaonica

Uz niz osvrta, recenzija, tematskih tekstova i kolumni posvećenih skladateljici koje smo objavili, podsjećamo na intervju s akademkinjom Koraljkom Kos, a rođendansku nedjelju predlažemo provesti uz neke od snimaka interpretacija glazbe Dore Pejačević…