Glazbeno središte: Korčula
Korčula je postala okrilje sve pulsirajuće urbane glazbene scene koja je potakla autore i izvođače da osnuju glazbenu udrugu Made in Korčula. Poznatiji glazbenici kao što su Luky ili Jakša Kriletić Jordes i oni čije vrijeme tek dolazi oblikuju scenu koja je sve samo ne jednolična
Osam autora ili skupina, puno stilski raznolikih glazbenih priča na jednom otoku: pop, rock, šansona, house, stone rock, jazz. Ne, nije riječ o Islandu, maloj otočnoj državi koju geografsko-klimatsko okruženje nije mazilo. Vjerojatno je surova okolina primorala Island da napravi projekt vezan uz kulturne djelatnosti mladih umjetnika i probudi kreativnost koja je iznjedrila svjetske glazbenike, književnike, redatelje. Ova priča vodi nas tri i pol tisuće kilometara južnije u grad Korčulu na istoimenu otoku s dijametralno suprotnim klimatskim uvjetima.
Za razliku od islandskog, korčulanski glazbeni fenomen ne očitava se u svjetskim okvirima, niti je nastao kao produkt osmišljenog projekta, barem ne do sada. No, sve jače pulsiranje urbane glazbene scene potaknulo je autore i izvođače da osnuju glazbenu udrugu Made in Korčula. Shvaćajući kako sve veći broj mladih ljudi ostaje ili se vraća u Korčulu ispoljavajući svoju kreativnost, udruga bi trebala štaku na koju će se nasloniti prilikom glazbene artikulacije, interakcije i bolje promidžbe.
Jer, u protivnom, kratki jesenji i zimski dani utopljeni u tišini i pasivnosti na otoku nude dovoljno vremena za depresiju, destrukciju, alkoholizam, drogu. Na sreću, sve rjeđi su takvi primjeri. Pa, krenimo šarolikim ulicama korčulanske glazbene scene.
Luky
Foto: Pixell
Najpoznatiji ‘eksponat’ – ili kako bi Latini rekli, primus inter pares (prvi među jednakima) – je Dragan Lukić Šegedin, poznatiji kao Luky. Tri uspješna albuma, nekoliko Porina, bezvremenskih hitova, puno producentskih potpisa, glazbenih suradnji krasi njegov životopis. Zar itko može poreći da je Ararita jedna od najljepših ljubavnih priča novoga glazbenog doba? Kako se naglo pojavio niotkud, ako ga gledamo u kontekstu glazbenog autorstva, tako je naprasno i nestao iz medijskog prostora. Već duže vremena funkcionira, kako on kaže, „okrenut leđima ubrzanom životu i materijalističkoj histeriji“, posvećen obiteljskom životu i ribarstvu. Međutim, stopljenost s morem, osim mira, budi i glazbene inspiracije. Poznavajući ovog čovjeka ćutim kako je u vremenu ‘tišine’ dobro popunio ladice novim idejama. Nemojte se šokirati kad 2023. godine na TV i radijskim postajama čujete dobro znani glas s novim pjesmama, a u knjižarama ugledate zbirku poezije istog autora. Hoće li Luky iznenaditi novim glazbenim materijalom ili se još više približiti dedićevskoj dešperaciji, ostaje za vidjeti i čuti. Kako god, krajnje je vrijeme da saznamo što je Luky godinama snivao i vješto skrivao od javnosti.
Bruno Filipović
Foto: Dora Lozica
Za razliku od njega, Bruno Filipović, gitarist upokojenoga dubrovačkog banda Atlantida radi punom parom. Desetke i kusur godina slao je svoje pjesme diskografskim kućama i radijskim stanicama, ali nitko ga nije ozbiljno shvaćao. Usprkos današnjoj tehnologiji, ipak (pre)daleko od medijskog oltara, glazbenih lobija, pjesme su završavale na ‘prašnjavim policama zaborava’. A onda, spletom sretnih okolnosti, nešto slično kao u dokumentarcu U potrazi za Sugar Manom dogodio se trenutak koji je već zaboravljenog umjetnika izvukao van.
Nakon uvodnih singlova ‘‘Za tebe”, ”Sanjam” koji su polako pripremale teren za veće stvari, pjesmom ”Lastovo” poharao je hrvatske radijske stanice. Pjesma nastala u suradnji sa Sašom Antićem i Jakšom Kriletićom-Jordesom i sigurno ulazi u najuži izbor za ovoljetni hit. Neovisno od toga što ne pripada tzv. mladim lavovima, a još manje glazbenim klanovima, uvjeren sam da njegovo vrijeme tek dolazi. Zbog čega sam toliko uvjeren? Imao sam priliku poslušati mnoge Brunine neizdane pjesme među kojima se kriju pravi biseri pop rock glazbe: ”O čemu razmišljaš”, ”Drugi svijet”, ”Ako trebaš nekog drugog” songovi su koji nestrpljivo čekaju svoju premijeru. Ono najvažnije u Bruninu izričaju je stilska šarolikost. Kad slušate više pjesama, imate osjećaj da nije riječ o istom autoru.
Ipak, to je samo prvi dojam jer sve njegove pjesme imaju itekako prepoznatljivu nit. Glazbenici koji su čuli ”Ako trebaš nekog drugog” pričaju o pjesmi kao jednoj od najboljih laganica u zadnjih par godina na hrvatskoj estradi. Potpisujem.
Plodovi mozga
Jakša Denoble (Foto: Dora Lozica)
Plodovi mozga predvođeni karizmatičnim izdankom stare korčulanske obitelji Denoble, glazbeno se nalaze negdje između Majki i Daleke obale, ničim ne kopirajući navedene. ‘‘U tvom dnevniku sve piše”, ”Zvijezda Padalica”, ”Na salatu” neke su od mamaca na koji ćete se sigurno uhvatiti. Ne treba biti veliki glazbeni znalac kako bi prepoznali Jakšinu autentičnost i originalnost. Iako uvrnute, na trenutke crnohumorne, bez naglašene komercijalne želje, pjesme se naprosto nekom čudnovatom magijom lijepe za uho.
Ako je Shane MacGowan iz Poguesa irska glazbena ikona, vjerujem da će Jakša ili The Crown (pseudonim) u dogledno vrijeme postati ona hrvatska. Čovjek koji je prošao životni pakao i uz puno snage izborio se za život, teško može biti lažnjak. Doista poseban, brutalno iskren i neformalan lik s urođenim gardom frontmena. S nestrpljenjem očekujem novi singl koji samo što nije izišao. Kao gostujući vokal pojavljuje se Zoran Prodanović-Prlja, po noni također Korčulanin. Uz malo bolju medijsku ili PR podršku, Plodovi mozga mogu uraditi jako velike stvari. Osim Jakše, bilo bi grijehota ne spomenuti i ostale Plodove: Mirej Botica, Sretko Silić, Milan Biočić, Franko Silić i Saša Murtić, redom sjajni korčulanski dio koji daje potrebit šug pjesmama.
Neli Georgijevska Šestanović
Foto: Dora Lozica
Neli Georgijevska Šestanović jedna je od najnovijih glazbenih diva koje nam je otok Korčula ponudio nakon Meri Cetinić i Jasne Zlokić. Iako je Neli odrastala s rock uzorima poput Nirvane, Pearl Jama i REM-a svoj glazbeni izričaj gradi na totalno drukčijoj atmosferi, bliže Gabi Novak. Dugi niz godina gažirala je po klubovima, nagovještajući svoj izniman talent i promovirajući bogomdan baršunasti glas. Čovjek s kojim sam je prvi put čuo i koji je u ranoj fazi imao veliki utjecaj na nju bio je talijanski pjevač i producent Fabio Torregrossa. Poslije je svoje mogućnosti iskušavala kroz razne domaće produkcije koje su tražile pjevačke talente. Iako se isticala scenskom i vokalnom posebnošću, za što je dobivala pozitivne kritike, ništa se tektonski nije dogodilo u njenoj karijeri.
Zvuči gotovo nevjerojatno da su trebala proći dva desetljeća kako bi snimila singl prvijenac ”Vrime je”. No, to ujedno i pokazuje tvrdoglavu upornost šarmantne Korčulanke. Prekrasna jazzy šansona nastala u suradnji s klavirskim magom Matijom Dedićem i splitskim Korčulaninom Teom Ančićem. Za završni touch pobrinuo se Luky. U pripremi je i drugi singl ”Ocean”, koji će, toplo se nadam, Neli promovirati na mjesto koje joj odavno pripada, samom vrhu hrvatske šansonijerske scene.
Orion
Foto: Extra Design
Nakon dva samoizdana singla, ‘‘Da si more” i ”Sretnije od tebe”, grupa Orion je prešla pod skute ozbiljne diskografske kuće novom pjesmom ”Sumnjam”. Navedenim prelaskom, bend je napravio pametan stilski zahvat. Nakon nešto mekanijeg zvuka, novim singlom familijarna veza Josipa Dužević (vokal), Ante Dužević (vokal, multiinstrumentalist, producent) i Tino Andrijić kao basisist i kreator spota okreću se žešćem zvuku, ne izbjegavajuću zavodljivu harmoničnost.
Bend je itekako svjestan kako je soft pop glazbeno područje već krcato mladim izvođačima, da rade u vremenu kad reality smeće vlada medijskim prostorima, kada je bitnije kakvo donje rublje nose lakoglazbene dive nego kako pjevaju. Bježe iz kontaminirane zone pokušavajući profilirati svoj prepoznatljiv zvuk. Josipin sugestivni vokal uz dva glazbena mačka koji točno znaju što žele dobar su jamac nadolazećem albumu prvijencu. Teško je metaforički opisati glazbenu kemiju Andrijić-Dužević u kojoj ima svega, baladnih dijelova, rocka, funka, blagih primjesa fusiona. Orion glazbom doziva neka bolja vremena sedamdesetih godina na platformi moderne produkcije. Važno je napomenuti kako cjelokupni audiovizualni projekt nastaje u samostalnoj produkciji. Sazviježđe Orion zbog svojeg položaja u svemiru vidljivo je u cijelom svijetu pa im želim da njihov svijet budu hrvatski slušatelji.
Jakša Kriletić-Jordes
Postoji li neki slušatelj glazbe koji nije čuo za osebujnog umjetnika, saksofonista, odnedavno i vokala Daleke obale, Jakšu Kriletića-Jordesa. Jordes je, doduše, Lumbarđanin, ali za par kilometara nećemo praviti frku. Belan i Fiumensi, Psihomodo pop, Pips, Chips & Videoclips, Majke, Let 3, Jinx, Darko Rundek, Hladno pivo, samo su od nekih hrvatskih autora i skupina s kojima je ovaj glazbeni meštar surađivao. Ako im pridodamo i velika svjetska imena, Lise German, Luke Neville možda ćemo najbolje shvatiti koja je Jordes velika glazbena čunka.
Kao saksofonist izdao je dva samostalna uratka, Armegeddon Fun i Ambidexter. Kako je riječ o instrumentalnim albumima, za pretpostaviti je da medijski nisu dovoljno promovirani, ali unutar mogućih okvira dobili su laskave kritike. Osim čestih svirki uz house DJ-e, nije mu strano ni sudjelovanje u kazališnim predstavama. Ono zadnje u čemu se okušao bilo je i najtrusnije područje. Biti vokalom Daleke obale nakon odlaska Bana. Za mnoge samoubojstvo s predumišljajem, ali ne i za Jordesa. Publika je prepoznala Jordesovu iskrenost, neforsirano kulerstvo i prihvatila ga je odlično. Kad ga vidiš i čuješ znaš da nije došao biti ničija kopija, nego original kojem vjeruješ već nakon prva dva takta.
Luxus Lord
Foto: Croatia Records
Jedno vrijeme dvoumio sam se oko uvrštavanja korčulansko-zagrebačkog banda Luxus Lord u ovu priču, ali kako je njihov frontmen idejni začetnik Dalibor Farčić, Korčulanin koji sve više vremena provodi na otoku, bilo bi skroz nepravedno zaobići ih. U prošlogodišnjem razgovoru s Daliborom uz lagano ispijanje kave saznao sam da je karijeru počeo u punk bendu. Kako je vrijeme prolazilo tako se i Dalibor glazbeno mijenjao pa je punk zamijenio stoner zvukom, a engleski hrvatskim jezikom.
Prelaskom pod skute velike diskografske kuće, a ne kao što sam očekivao neke manje, nezavisne, pitao sam se je li Dalibor dao sebi prostora za komercijalni kompromis. No, kad čujete singlove ‘‘Zora” i ”Srce kao stroj” shvatit ćete kako nekog većeg kompromisa neće biti. Uz njega, Luxus Lord čine bubnjar Danijel Plasajec Playo i Stjepan Galić kao basist. Za zvučnu tapiseriju pobrinuo se Vedran Kovačić Beli (član Bang Banga), posao je odlično napravio. Ako volite Queens of the Stone Age ili Kyuss, pružite priliku Loxus Lordu.
Slušanje glazbe bez predrasuda, kako je naglasio pokojni George Michael, sveto je pravilo, a Daliborovo je kako slušatelja ne smiješ prevariti: „Ako ne daješ sve od sebe i ne uživaš u procesu stvaranja bez kalkulacije, postaješ dio prevare.“ Luxus Lord vas neće prevariti. Vrijeme je za velike koncerte i stvari.
