Mali mjuzikli s velikim srcem

Na temeljima amaterizma kod nas je nastalo doista mnogo malih mjuzikala, a ističu se mjuzikli za djecu i duhovni mjuzikli

U dosadašnjih devet nastavaka pisao sam o, produkcijski gledano, raskošnijim mjuziklima koji su izvođeni u kazalištu Komedija, nekim drugim kazalištima ili u privatnoj produkciji. Većina njih, bez obzira na budžet, rađena je uglavnom u profesionalnoj produkciji. I kao što smo imali priliku vidjeti, takvih uradaka je uistinu mnogo, međutim mjuzikala koji su rađeni u amaterskoj produkciji ima još mnogo više.

Amaterizam u hrvatskoj umjetnosti, posebice u glazbenoj, likovnoj i kazališnoj, imao je početkom prošlog stoljeća jako veliki zamah. U vremenu prije nego što su nas prvo radio, a zatim i televizija naučili da se osamimo i zabavu nalazimo unutar vlastita četiri zida, druženje oko kazališta bila je velika zajednička zanimacija. Svako malo veće mjesto u Hrvatskoj imalo je barem jednu kazališnu skupinu koja je, ovisno o sposobnosti i afinitetima voditelja i članova, redovito izvodila dramske predstave s više ili manje glazbe. Bilo je tu i puno vlastitih, autorskih radova. Tako su se, primjerice, na rasporedu Zabavne večeri  koju je 29. siječnja 1922. organizirao glazbeni klub u Ludbregu, uz sudjelovanje pjevačkog društva Podravina našle dvije šaljive operete Ustaške nevolje (Vilhar – vjerojatno Franjo S.) te Ženska vlada (Zlatko Špoljar)[1]. A takvih bi se primjera našlo u svakom gradiću u Hrvatskoj.

Upravo na tim temeljima amaterizma kod nas je nastalo doista mnogo malih, gledajući s produkcijske strane, ali zapravo velikih predstava, kad uzmemo u obzir količinu srca i ljubavi uloženih u njih. Mnoge sam već dosad barem nabrojao, no još su dvije velike cjeline koje sam u tekstu u par navrata spomenuo, a to su dječji mjuzikli odnosno mjuzikli za djecu te duhovni mjuzikli.

DJEČJI MJUZIKLI

U prethodnim nastavcima već sam spomenuo neke od mjuzikala za djecu. Mali suci iz 1973. godine su ne samo prvi hrvatski autorski mjuzikl kršćanskog nadahnuća nego i prvi dječji mjuzikl u Hrvatskoj. Nastao je čak dvije godine prije mjuzikla Brod nad kojim nisu letjeli galebovi Pere Čimbura (libreto) i Ljube Kuntarića (glazba) izvedenoga 1975. u Rijeci te tri godine prije mjuzikla Ivan od leptira, koji su Milan Grgić i Alfi Kabiljo postavili u kazalištu Komedija 1976. godine i koji je bio prvi profesionalno izveden dječji mjuzikl.

Bojana Jambrošića mnogi pamte kao izvođača velikih hitova kao što su: ”Ne govori da me znaš”, ”Preko ruba vremena”, ”Sve oko nje” i drugih koje su mu uglavnom pisali drugi, no osobno je autor triju vrlo uspješnih dječjih mjuzikala. Prvi je Divan Božić za koji tekst potpisuje Vesna Ravenšćak Lozić, a režiju Robert Bošković. Premijera mjuzikla bila je 2. prosinca 2018. u Gradskom kazalištu Žar ptica u Zagrebu. Mjuzikl je dio velikog humanitarnog projekta Nije sam onaj koji ima prijatelja za pomoć Udruzi Hrabri telefon.

I drugi mjuzikl, Mama, ja sam pozelenio!, bio je dio edukativnog projekta o zdravim životnim navika. I za njega glazbu je radio Bojan, a libreto Igor Weidlich te režiju Mirjana Matoković. Premijera je ponovno bila Gradskom kazalištu Žar ptica, 6. svibnja 2021. godine. Treći, Ispod površine je nastao u sklopu EU projekta 2023., a bavi se mentalnim zdravljem mladih. Produkciju potpisuje B Glas produkcija, libreto je napisao Igor Weidlich, glazbu Bojan Jambrošić, režiju Tihana Strmečki, a izvode ga Bojan Jambrošić i Manuela Svorcan. Pored ovih mjuzikala za djecu Bojan je radio glazbu za još nekoliko dječjih predstava. Božićna želja (Žar ptica 2018.), Želim biti hoću biti (Dom kulture Kristalna kocka vedrine – Gradsko kazalište  Sisak 2022.), Mačka u čizmama(Gradsko kazalište Požega 2023.) te Darac i Marac (Dom kulture Kristalna kocka vedrine – Gradsko kazalište  Sisak 2024.),

Toni Eterović skladao je tri mjuzikla za djecu i jedan za nešto odraslije. Prvi je Neš ti biža (2003.), koji je nastao prema motivima Andersenove bajke Princeza na zrnu graška u produkciji Šibenskog kazališta. Sljedeće godine nastaje Ptica čudesnih krila, koji je dječji zbor Zdravo maleni pod vodstvom Mire Grujić izveo 2004. godine u sklopu Međunarodnog dječjeg festivala u Šibeniku. Treći je Djevojčica sa žigicama (2004.), koji je adaptacija poznate bajke u režiji Mate Gulina, koji je radio i libreto. Izvođači su dječji zbor Zdravo maleni i Šibensko kazalište. Četvrti mjuzikl Tonija Eterovića, Tri koraka do osmijeha na libreto Marine Anđelković premijerno je izveden 2007. godine u kazalištu Trešnja s poprilično zanimljivom ekipom koju su činili: Maks Hozić, Mario Valentić, Branko Glađ i drugi.

I Mate Matišić je na tekst Luka Paljetka napisao mjuzikl Miševi i mačke naglavačke. Režiju mjuzikla radio je Ladislav Vindakijević, a premijera je bila 29. studenoga 2009. u Hrvatskome narodnom kazalištu u Varaždinu. Snimku te predstave možete vidjeti na YouTubeu.

Mjuzikl Pepeljuga, koji su po tekstu Vladimira Nazora napisali Ivica Šimić i Ante Gelo, premijerno je izveden 19. svibnja 2023. godine u produkciji Dramskog studija Zorin dom u Karlovcu.

I splitska scena može se pohvaliti dvama izvrsnim mjuziklima za djecu. Roko, Roko, tatino oko prvi je hrvatski mjuzikl s orkestrom tinejdžera. Glazbu je napisala Nela Bujas Luketić, režiju i koreografiju Jelena Bosančić. Premijera je održana 7. listopada 2016. godine u produkciji Glazbene škole Josip Hatze Split.

Također u Šibeniku, ali u sklopu manifestacije Dani kršćanske kulture 30. ožujka 2006. godine premijerno je izveden mjuzikl Učitelja tražim čiji su autori Dario Mikulandra (tekst) i Jelena Mikulandra (glazba). Mjuzikl je izveo dječji zbor Svetog Jakova iz Šibenika.

Za mjuzikl Mile Gojsalić libreto je napisao Ante Matijević, glazbu i adaptaciju Jovica Škaro, orkestraciju napravio Leo Škaro, a izveo ga je Dječji zbor Srdelice na Danima Mile Gojsalić 16. srpnja 2009.g. u Kostanju.

Kazalište Marina Držića novu sezonu 2023. godine otvorilo je praizvedbom mjuzikla za djecu Čarobni frulaš dubrovačke skladateljice, pijanistice i pedagoginje Marije Grazio, koji je prema poznatoj bajci braće Grimm Frulaš iz Hamelna dramatizirala Željka Turčinović, a režirao ravnatelj dubrovačke profesionalne kazališne kuće Paolo Tišljarić.

Mjuzikl za djecu Kraljičine mačke Vesne Brebrić (tekst priče i pjesama) i Josipa degl’Ivellia (glazba) izvodio je dramski studio Čarobni štapić iz Petrinje. Jednu od izvedbi mjuzikla iz 2020. godine možete pogledati i na YouTubeu. Josip degl’ Ivellio je na tekst s. Bernardine Crnogorac skladao mjuzikl Božićni mir, koji je premijerno izveden 29. prosinca 2011. u produkciji Hrvatskog pjevačkog društva Jeka iz Samobora, uz sudjelovanje Gradskoga dječjeg zbora.

Vinkovačko Gradsko kazalište Joze Ivakića u koprodukciji s osječkim Dječjim kazalištem Branka Mihaljevića u petak, 27. svibnja 2016., u Gradskom kazalištu u Vinkovcima premijerno je izvelo mjuzikl za djecu Čarobni kolač u režiji Frane Marije Vranković, na tekst Kristine Gavran. Glazbu su napisali Marko Bokulić, Ivan Čače, Luka Ivoš, Demian Luburić, Ivan Marojević i Vanese Petrac. Scenografiju je radila Marta Crnobrnja, a kostime Anamarija Filipović-Srhoj.

Glazbena škola Varaždin 30. studenoga 2018. u Hrvatskome narodnom kazalištu u Varaždinu premijerno je izvela mjuzikl Glazba srca mog, koji je napisao bivši učenik škole, Ivan Josip Skender. Izvedbom je obilježen jubilej 190. godina djelovanja Glazbene škole u Varaždinu.

A da se ne trebamo brinuti za budućnost hrvatskog mjuzikla potvrđuje činjenica da se u mnogim školama upravo mjuziklima posvećuje pozornost prilikom obilježavanja raznih priredbi i obljetnica. U ovo područje ne bih ulazio, jer takvih amaterskih izvedbi, pa čak i autorskih mjuzikala, ima poprilično mnogo. Ipak, jedan posebice svijetao trenutak moram istaknuti. U zajedničkoj produkciji Centra za kulturu i film August Cesarec i Osnovne škole Pavleka Miškine iz Zagreba nastala je produkcija mjuzikla Vrtoglavica s kojim su se predstavili na 13. GEF-u, Svjetskom festivalu kreativnosti u školama, koji se održao od 6. do 10. travnja 2011. godine u San Remu u Italiji. U konkurenciji 24 mjuzikla pobijedio je i osvojio kristalni GEF. Na libreto Ivice Krajača glazbu je radio Josip Cvitanović, koreografiju Branka Kolar, scenografiju Natalija Stipetić Ćus, a glazbeno vodstvo solista i zbora Saša Marić. Time je ekipa ponovila uspjeh iz 2009. kada su s mjuziklom Priča sa Zapadnog kolodvora također osvojili prvo mjesto.

LUTKARSKI MJUZIKLI

Većina lutkarskih kazališta na svom repertoaru imaju i mjuzikle u formi prilagođenoj ovakvoj kazališnoj formi. Kralj lutkarskog mjuzikla u Hrvata zasigurno je splitski skladatelj i producent Ivo Lesić. Mnogi ga se sjećaju po aranžersko-producentskim suradnjama s najvećim imenima zabavne glazbe poput Miše Kovača, Meri Cetinić, Novih fosila i Tereze Kesovije. On 2008. godine osniva lutkarsko kazalište Produkcija Z te počinje raditi lutkarske mjuzikle za djecu. Dosad ih je napravio petnaestak: Av, av, avantura, Dobro se dobrim vraća, Keko Eko, Lijepo putovanje Lijepom našom, Mudra glava malog mrava, Pravi prijatelj, Prometna priča, Put oko svijeta, Robot Roko i zlatno srce, Složna obitelj, Šumska priča, Tko sam, što sam, Tri mačke i Veliko putovanje malog puža. Produkcija Z realizirala je i pet božićnih lutkarskih mjuzikala: Božićna medalja za dobrotu, Djed Mraz i šumske životinje, Gdje su nestali pokloni Djeda Mraza, Kako je dječak Srećko spasio Božić i Novogodišnji šušur. Putujući tim Ive Lesića i Produkcije Z putuje Lijepom našom i drže predstave po vrtićima na dnevnoj razini kojiput i više puta dnevno.

Duško Rapotec Ute napisao je glazbu, Magdalena Lupi Alvir stihove i libreto za mjuzikl Pepeljuga za koji je režiju, scenografiju i koreografiju radila Mojca Horvat. Premijera je održana 14. veljače 2013. u produkciji Gradskog kazališta lutaka Rijeka.

Tu je i Teatar Poco Loco iz Zagreba, koji je napravio lutkarski mjuzikl Stonoga Goga. Boris Kralj napisao slikovnicu Mali jež i zeko, Mačka, riba i ostali, koja je 2018. godine doživjela i svoje mjuzikl izdanje.

MJUZIKLI DUHOVNE TEMATIKE

O velikim mjuziklima i slavnim mjuziklima kršćanske inspiracije već sam pisao u prošlim nastavcima. Pisao sam kako su Krešimir Tičić i Mario Nardelli pioniri mjuzikla kršćanske inspiracije, o glazbeno-duhovnim skazanjima fra Šite Ćorića te o raskošnim produkcijama ansambla Kolbe i Cornerstone Arts Hrvatska. Izvedbi s manjim produkcijskim realizacijama ima poprilično mnogo. Nabrajati ih ovdje ne bi imalo smisla, ali moram istaknuti nekoliko autorskih nastojanja[2].

 Velika priča iz malog mjesta, mjuzikli Judite Paljević i zbora Sanctus

U malome slavonskom selu Donja Motičina (mjesto od oko 1.300 stanovnika) početkom 90-ih osnovan je zbor mladih Sanctus s ciljem animiranja misnih slavlja mladih u župi. Zbor je posebice bio aktivan u ljetnim praznicima kada u rodno mjesto dođu članovi koji se školuju ili rade u udaljenim gradovima te njihova voditeljica Judita Paljević danas i Kraljik, koja je radila kao profesorica klavira u Križevcima. Zbor je ljeti brojio i do četrdesetak članova, uglavnom srednjoškolaca i studenata. Cijela priča ne bi se puno razlikovala od sličnih ljetnih priča u ostalim manjim mjesta da zbor Sanctus nije svako ljeto par godina pripremao i izvodio mjuzikle s kršćanskom tematikom. Zbor Sanctus izveo je četiri mjuzikla: Na babilonskim obalama (2007./2008.), LK 15 (2009.), Bože, zar si pozvao mene (2010.) i Samo reci riječ (2011.)[3]. Posebice je zanimljiv ovaj zadnji u čijoj je izvedbi sudjelovalo cijelo mjesto, čak je i lokalni građevinar dao skele za izvedbu.

Adventsko – božićna skazanja zbora Izvor

Zbor mladih Izvor djeluje u župi sv. Josipa u Zagrebu. Pored animiranja misnog slavlja u svojoj župi svake nedjelje u 11:30, vrlo su aktivni i koncertno. Dugi niz godina Izvor je za Božić priređivao glazbeno-scenske igrokaze koje je teško svrstati u neku postojeću glazbenu kategoriju. Naime, ti koncerti imaju elemente mjuzikla, igrokaza protkanog glazbenim brojevima, ali i tradicionalnih adventsko božićnih scenskih prikazanja. Sve je započelo 2002. godine kada su izveli Božićnu priču, nakon čega su uslijedile Velike pustolovine tri kralja iz 2005., adventsko prikazanje O, kada ćeš dojt iz 2006. te Naš glas za koledu iz 2009. Skazanja su nažalost izvođena samo par puta dotične godine i šteta što nisu u cijelosti snimani budući da je upravo njima neke pomalo zaboravljene adventske pjesme su ponovno oživjele.

Za ova se njihova adventsko-božićna događanja, nažalost, vrlo malo zna budući da su predstave uglavnom izvođene u njihovoj crkvi koja je bila toliko puna da je rijetko tko sa strane mogao doći, a dodatna izvedba u Kinoteci, koja je također mali prostor, nije bila dovoljna za sve zainteresirane. Ipak, nekakav trag tih predstava zabilježen je na CD-u Izvorni Božić, na kome se nalaze obrade nekih od manje poznatih adventskih i božićnih skladbi izvedenih na spomenutim predstavama.

Mjuzikli Zvonka Klemenčića Mite i Anđelka Igreca

Nosač zvuka Može se živjet’ od ljubavi donosi pjesme iz tri dječja božićna mjuzikla Tri prijatelja s Noine lađe, Čestit vam Božić i Gabrijelova priča, koje su u tri došašća od 2005. do 2007. godine premijerno izveli dječji zborovi varaždinske biskupije na božićnim susretima u varaždinskoj katedrali. Tekst mjuzikala potpisuje Zvonko Klemenčić Mito, dok im je glazbeno ruho odjenuo varaždinski skladatelj maestro Anđelko Igrec.

Iako nije riječ o autorskim hrvatskim mjuziklima, ovdje također svakako želim spomenuti dva vrlo zanimljiva mjuzikla koje je izvodio Gospel ansambl Agape. Oni su za Uskrs 2004. godine priredili mjuzikl Rođen s posebnom namjerom, a za Božić iste godine i Savršen dar.

Zajednica Cenacolo pripremila je i u par navrata izvela mjuzikl Credo. 

Ovdje ću još navesti dvojicu do sada nespomenutih glazbenih velikana i njihova glazbena skazanja s elementima mjuzikla. Maestro Ljubo Stipišić Delmata 1982. je godine napisao povijesno domoljubni mjuzikl Kod Lepanta.

Fra Ivo Peran skladao je više glazbenih igrokaza koji su većim djelom bili u formi dramskih igara s glazbenim brojevima. Dio njih, točnije petnaest, objavljen je u knjizi Igrokazi Božjeg igrača.

OSOBNA PRIČA PRIJE KRAJA

Prije završetka ove dosad neispričane priče o hrvatskim mjuziklima, želeći biti maksimalno objektivan, moram spomenuti i svoj doprinos ovoj temi, i to ne kao novinar nego kao skladatelj. Tijekom svojega 50-godišnjeg života s glazbom, i ja sam u nekoliko navrata plovio  vodama mjuzikla. Uvertira moje mjuzikl priče jest pisanje glazbe za kazališne predstave Božje siroče (dominikanski samostan u Gružu/Dubrovnik, 1988. ) te Prsten želja Borisa Kovačevića (premijera 4. svibnja 2000., Gradsko kazalište Žar ptica, Zagreb).

Prvi moj mjuzikl bio je Zaljubljeno voće i povrće koji sam komponirao na stihove Ane Horvat. Mjuzikl je rađen u produkciji Centra za kulturu i informacije Maksimir, a premijerno je izveden 13. lipnja 1999. godine. Režiju potpisuje tada debitant u vodama mjuzikla, Igor Weidlich, koreografiju Željka Ivandić, a kostime, prema skicama Nevenke Macolić iz istoimene slikovnice, Nada Oršolić. Nakon izvedbe mjuzikl je dvije godine izvođen kao ljetna igraonica za djecu u sklopu manifestacije Ljeto u Maksimiru. Napravljena je i lutkarska verzija mjuzikla sa šest songova.

Sljedeći mjuzikl na kome sam radio je Sarajevski krug Edina Dine Zonića, u kome sam bio koautor glazbe u dvije i aranžmana u sedam pjesama. Na njega sam posebice ponosan, ne samo zbog uspjeha koji je postigao širom svijeta (uostalom, to je jedini mjuzikl s ovih prostora koji je ogledno izveden na Broadwayu) nego puno više zbog energije tog mjuzikla i zajedništva izvođača te pristupa radu. Na njemu sam s Dinom radio šest mjeseci svakodnevno i rezultat nije izostao.

A ne znam je li za pohvalu, ali u mojim ladicama čuče i čekaju priliku da stanu na kazališne daske još dva mjuzikla, Josipov san i U sjeni Svetog Križa, oba na libreta Ive Čuvalo. U istom statusu su i nedovršena rock opera Muka Kristova (libreto Nenad Mirko Novaković i Iva Čuvalo) te dva oratorija, Trinaesti učenik (na stihove Ivana Goluba) i Na Križu Križ (na tekst Mate Marčinka).

Pa, možda, ako budem manje pisao o drugima, a više se posvetio svojim djelima, neka od njih i izađu iz ladice na svjetlo pozornice.

I PRIČA ZA KRAJ

Priču o hrvatskim mjuziklima započeo sam s velikanima Alfijem Kabiljom i Vladom Štefančićem, koji su definitivno najveće figure na tom području. S jednim takvim velikanom i završavam tu priču.

Naime, kao što smo vidjeli, Vlado Štefančić ne samo što je bio režiser najvećeg djela hrvatskih mjuzikala prve zlatne ere, nego je i kao ravnatelj Komedije poticao mnoge skladatelje da su upuste u avanturu pisanja autorskih mjuzikala. Zahvaljujući upravo njemu Kabiljo, Jusić, Škrabe i mnogi drugi napisali su svoja djela. Iako se mnogi pitaju kako dalje i može li se naći neki novi Štefančić koji će biti ne samo vrijedan radnik na mjuzikl njivi nego i mentor, a posebice motivator kako onima koji su umorni posustali na putu tako i novim snagama, to ne znači da trebamo ignorirati naše velike mjuzikle iz bogate povijesti kao što su: Jalta, Jalta, Kralj je gol, Dundo Maroje…

Ali mjuzikl nije niti smije biti muzejska forma. I današnje vrijeme ima svoje velikane i entuzijaste koje možda trenutačno i ne razumijemo najbolje, ali koji imaju osjećaj za lijepo i koji uz malo podrške i smjernica mogu dati jednako velika djela.

Novi Štefančić odavno je među nama. On je Igor Weidlich i već je 25 godina u mjuziklima. Prvi njegov amaterski mjuzikl pokušaj bio je Zaljubljeno voće i povrće, nakon kojeg je, također u amaterskim okvirima uslijedila ARS Cafe avantura u kojoj su nastali mjuzikl ARS Cafe i rock opera  T.R.N. Bilo je to vrijeme entuzijazma i hoda s kontinuiranim krivuljama pokušaja i pogrešaka na kojima se učilo. Prvi njegov profesionalni mjuzikl bio je Ruža na asfaltu koji su napisali Ladislav Prežigalo, Darko Hajsek i Igor Weidlich.

Podsjetimo, ista autorska ekipa napravila je jedan od najboljih mjuzikala privatne produkcije Crna kuća – mjuzikl u boji (B Glad produkcija 2013.). Uslijedile su predstave Lopte (2016.) i Kako je vilenjak spasio Božić (2016.), mono komedija Političar (2017.), mjuzikl Pacijenti (Tonči Huljić i Miro Gavran 2017.). Početak 2019. donio je nekoliko novih izazova: dječji mjuzikli Žuta minuta (autorski tim s Igorom Barberićem i obitelji Huljić) te Mi o vuku (režija: Robert Bošković; Igraju: Bojan Jambrošić i Manuela Svorcan). Sva spomenuta djela imala su velikog uspjeha i kod kritike i publike. U koprodukciji Medley Theatrea i B GLAD produkcije zajedno sa skladateljem Trpimirom Jerkovićem radi konceptualni mjuzikl Mikrofoni – Priča o pjevaču koji na nekonvencionalan način povezuje kazališnu i klupsku scenu. Igor Weidlich je radio i mjuzikl  Mama, ja sam pozelenio! (2021).

Danas je Igor Weidlich umjetnički voditelj Kazališta KNAP s neskriveno malo većim ambicijama. Stoga mi se i činilo da bi osoba s ovoliko puno iskustava u kazališnoj i mjuzikl sceni mogla biti novi (pred)voditelj hrvatskog mjuzikla u blistaviju budućnost 

Tekst je objavljen uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije iz programa poticanja novinarske izvrsnosti.

…..

[1] LUDBREG, urednik Vlatko Mađarić, skupina autora, Skupština općine Ludbreg, Ludbreg, 1984.

[2] Informacije o ovim mjuziklima sam prikupljao tijekom gostovanja autora i izvođača u emisiji Sacro ritam Hrvatskog katoličkog radija