Ogledala - neotkrivena tajna hrvatske pop-glazbe

Ogledala, riječki bend nastao na temelju Istočnog izlaza, svoj snažan autorski potencijal nije uspio kapitalizirati. Njihove snimke ostale su zabilježene na kolekciji objavljenoj na CD-u mnogo godina od njihova umirovljenja. U bendu je vokal i bubnjar bio Leo Rumora koji u prvoj ulozi razvija solo-karijeru, a u drugoj nastupa uz Nenu Belana

Prije otprilike mjesec dana bio sam na Belanovu koncertu u splitskom klubu Porat, gdje je sa svojim bendom doslovno razvalio. Gledajući njegovu energiju i iskrenu strast na bini, mogu ga zamisliti na turnejama i za dvadesetak godina, poput Paula McCartneyja.

Dok je Belan, uz sjajaj prateći bend i gostujuće glazbenike, pjevušio jedan od niza bezvremenskih hitova ”Rijeku snova”: Znam vezao sam se uz tebe / Pružila si mi slobodu / Dugo sam je tražio, pogled mi je na trenutak pobjegao prema bubnjaru i pratećem vokalu. Kad danas vidiš Lea Rumoru na stageu, teško je na prvu shvatiti da pred sobom imaš živu poveznicu s jednim od najuzbudljivijih poglavlja regionalne povijesti rocka. Njegova dječačka energija djeluje potpuno zarazno i poput vremenske pukotine vodi gotovo četiri desetljeća unatrag, ravno u Rijeku.

Iako su zagrebačka, beogradska i slovenska scena tijekom osamdesetih iznjedrile niz ključnih bendova i albuma, ono što se istovremeno događalo u Rijeci nije bilo tek još jedno poglavlje novovalne ekspanzije. Bio je to paralelni svemir, stilski raznolik, često kaotičan, ali duboko autentičan. U istom su prostoru djelovali Parafi, Termiti, Xenia, Mrtvi kanal, Grč, Umjetnici ulice, Grad, Fit, Ogledala, Strukturne ptice, Denis & Denis, Idejni nemiri, Via Viktor Kunst, Kaos, Tadaima, Let 2, Walter, Laufer i mnogi drugi. Svaki od tih bendova bio je zaseban svijet, ali povezivala ih je nevidljiva nit grada koji je živio drugačije – otvoreniji, protočniji, često bliži Londonu ili Liverpoolu nego vlastitom zaleđu. Rijeka tog vremena bila je tranzitna točka ideja, zvukova i stavova, prostor u kojem su se, bez filtera, prelamali utjecaji punka, novog vala, art rocka i popa; nudila je mentalnu i kreativnu slobodu koju je par desetljeća kasnije i Belan glorificirao. Tko nije provodio noći ispred Konta ili u Palachu, teško može do kraja razumjeti kakva je energija i sinergija ondje postojala.

U takvom kontekstu nastaju i prije spomenuta Ogledala, za mene najbolji pop bend tog vremena, čije stvari i dandanas zvuče iznimno friško. Njihova priča počinje nakon raspada benda Istočni izlaz 1982. godine, kada Damir Bajić Baja i Leo Rumora, uz Predraga Kraljevića Kralja (Termiti), Mira Zupčića i Dadu Trpkova osnivaju bend KUM.

Koncertom u splitskom klubu STOP, u svibnju 1984., na kojem su prvi put nastupili bez Kralja, Leo je, uz bubnjarsku, preuzeo i vokalnu ulogu kojom bend dobiva prepoznatljive vizure. Metaforički rečeno, u Split su tog dana došli kao KUM, a otišli kao Ogledala. Zadnja pjesma na koncertu bila je bezvremenska himna Termita, ”Vjeran pas”, pa je i na simboličan način  zatvoreno jedno poglavlje. Zvuk Ogledala nastao je iz sudara različitih senzibiliteta. Baja je donosio post punk i garažnu energiju, Rumora naginjao novom romantizmu i melodičnosti, Trpkov je u bas linije unosio profinjeni pop senzibilitet à la Prefab Sprout, dok je Zupčić klavijaturama dodavao nijanse koje su često prizivale duh talijanske kancone. Iz te naizgled nespojive kombinacije izrasla je rijetka, teško kategorizirana estetika. Rumorin topli tenor-bariton stvarao je snažan kontrast Bajinoj reskoj gitari obogaćenoj raznim efektima, dok je ritam sekcija držala čvrstu, ali elastičnu podlogu. Nakon samo nekoliko taktova, kad bi začuli Bajinu gitaru, bilo je jasno da slušate Ogledala, nešto kao u slučaju The Edgea i U2, koliko god nekome ova usporedba zvučala pretenciozno.

Koncertna promocija antologije- Riječki novi val 2008: specijalni reunion Ogledala

Ipak, unatoč pozitivnim reakcijama publike i kritike, bend nikada nije dobio adekvatnu diskografsku podršku. U vremenu kad su vinilna izdanja bila preduvjet vidljivosti, tek su rijetki riječki izvođači – poput Parafa, Xenije ili Denis & Denis – uspjeli u realnom vremenu trajno zabilježiti svoj rad.

Ostatak scene ostao je razasut po demo snimkama, koncertnim zapisima i usmenoj predaji. Pokušaj da se ta energija objedini i predstavi široj publici dogodio se 1987. objavom kultne kompilacije Rijeka-Paris-Texas, projekt Gorana Lisice Foxa uz produkciju Janeza Križaja, nekadašnjeg člana slovenske skupine Videosex. Na njoj su se, uz Ogledala, našli Grč, Let 2/3, Grad, Fit, Idejni nemiri i Strukturne ptice. Foxov je pokušaj donekle urodio plodom jer su naredne dvije godine bendovi Fit, albumom Uz Rijeku, i  Let 3 Two Dogs Fuckin’ izdali svoje prve samostalne ploče.

Iz nekog nepoznatog razloga, to nije pošlo za rukom i Ogledalima. U stihovima Ogledala su oko mene / čudna stvar / ja tražim se / U njima vidim neko drugo lice možda je najbolje sažeta njihova poetika – stalno preispitivanje, igra identiteta i odraza, svijet na granici stvarnog i imaginarnog. Kad su se Ogledala naposljetku rasprsnula, u njihovim je krhotinama ostao trag koji nije izblijedio. Pjesme poput “Ogledala su oko mene”, “Samo ti”, “Kako ti je sada”, “Još jednom“, “Dah pločnika” i “Dok grad spava“ odavno su prerasle okvire lokalne nostalgije i postale važan dokument jednog specifičnog vremena i prostora.

Kroz bend su tijekom godina prošli i brojni glazbenici koji su kasnije ostavili trag u drugim važnim projektima: Nenad Milković Milka (Fiume), Pjer Dušan Ladavac (Paraf, Grad), Samir Šverko (Walter, Grad, En Face) te Nenad Tubin (Sikters, Regoč, Gori uši Winnetou, Let 3, Urban & 4). Time Ogledala nadilaze okvire jednog benda i postaju važna poveznica unutar šire riječke glazbene scene. Što bi bilo da su uspjeli pronaći nekog svog Škaricu ostaje u domeni nagađanja.

Kad sam nedavno pitao Baju je li mu žao kako se sve završilo, odgovorio je kulerski pomireno: „A čuj, nije da smo stajali skrštenih ruku. Miro i ja smo nosili trake u Jugoton, Suzy, borili smo se ful da bend uspije jer nam se činilo da imamo naklonjenost i publike, i kritike. Ali kako se nije ništa epohalno dogodilo, polako smo postali umorni i frustrirani od svega toga, naročito zbog toga što su istovremeno izlazila izdanja upitne kvalitete, da ne kažem nešto ružnije. Zvijezde se jednostavno nisu poklopile i krenuli smo svatko svojim putem. Praktički nitko od nas nije ostao u glazbi, osim Lea.“

Pod okriljem Gorana Lisice Foxa, dugogodišnjeg čuvara riječke glazbene baštine i izdavačke kuće Dallas Records, postoji realna nada da će se konačno realizirati vinilno izdanje albuma Ogledala te barem djelomično ispraviti jedna od nepravdi domaće glazbene scene – osobito nakon što smo posljednjih godina svjedočili izvrsnim reizdanjima bendova Termiti i Grč, kao i kompilacije Rijeka-Paris-Texas. Da priča ne bi zapela u prošlosti govori nam nedavno objavljeni drugi dio istoimene kompilacije, ovog puta sa znatno širim generacijskim zahvatom: dvadeset tri autorska imena i četrdeset pjesama. Kompilacija potvrđuje da riječki glazbeni nerv nije povijesna epizoda, nego kontinuirana pojava – žilava, prilagodljiva i dalje autentična.