Pava: Prvi koraci neutabanim stazama

Pava, mlada i izrazito talentirana kantautorica danas je objavila svoj debitantski album Prvi koraci. Iako će njena glazba najbolje govoriti o njoj samoj, ekskluzivno smo poslušali Pavin debitantski album i povodom izlaska napravili veliki intervju kako bismo predstavili glazbenicu koja planira dugo ostati u našem vidokrugu

Album prvijenac Prvi koraci

Pava je novopridošlo ime glazbene scene, mlada Mostarka koja je u Zagrebu odlučila pronaći svoje mjesto pod zvjezdanim nebom. Njezino debitantsko izdanje Prvi koraci donosi jedanaest pjesama raspoređenih u nešto malo više od pola sata glazbe, ali zbog svih glazbenih utjecaja kojima je bila izložena, Pava ne može slijediti stazu.

Umjesto toga, ona utire vlastitu – onu koja povezuje njezine pop-rock korijene sa svim stilovima i melodijama koji su jednom ostavili utjecaj na nju. Učestalim nastupanjem pred publikom tijekom godina usavršila je vještinu kojom je s lakoćom konstruirala vlastite melodije i u pjesmama isporučila neke nove priče.

Album elegantno otvara klasičnim up beat pop singlom „Slobodan“, ali kako napreduje, približava se pop-rock estetici poznatoj na domaćim radio stanicama. Kako mi je otkrila u velikom intervjuu povodom objave svog debitantskog izdanja, ovog albuma ne bi bilo bez njezinog supruga, producenta i koautora Đure Ravenšćaka. Njih dvoje su odmjereno pristupali pjesmama koje se vrlo lako mogu uklopiti na svaki radio, ali pritom nisu banalne.

Dar za pamtljivu melodiju, zgodni preokreti i pregršt glazbenih stilova stvorili su zanimljiv mash up pjesama koje su novokomponirane, ali koje ipak zvuče nekako poznato. „Kraj mene“ tako podsjeća na neke najbolje pjesme Parnog valjka iz devedesetih, dok bi „Proljeće“ mogla biti neka izgubljena pjesma Elementala. Koliko god takva sličnost budi neku nostalgiju i tako postaje privlačna širokim masama (doista, rijetki samoinicijativno obraćaju pažnju na nova glazbena imena), za izgradnju autorske karijere ovo su za mene ipak minusi.

Na ovako malom glazbenom tržištu kao što je hrvatsko, trebalo bi bježati glavom bez obzira od svake sličnosti s već izgrađenim glazbenim imenima. Iako su sve pjesme bogate narativnom težinom, nedostaje im određena dosljednost u zvuku.

Snažna vokalistica

„Horizont“ je još jedna pjesma predstavljena kao singl, pomalo prgava, gdje je zapravo ugodno doživjeti malo drugačiju žensku perspektivu u domaćoj pjesmarici. „Loše namjere“ je pop punk koji će posebno voljeti tinejdžerice, a „Ponekad“ zvuči posebno zbog norahjonesovske lijene interpretacije.

Prve korake je zanimljivo slušati i svaka pjesma za sebe je uistinu jako dobra, ali žanrovska razlika čini to da ne znaš gdje bi svrstao ovaj album, unatoč tomu što je kategorija popularne glazbe poprilično široka. Ako ćemo potanko ući u njega, pravo blago nalazi se gotovo na samom kraju. Pjesme „Dopusti mi“ i melankolična te zadivljujuća „Sigurno je lijepo“ ističu se intimističkim pristupom koji daje onu traženu notu originalnosti.

Kao bonus track, svoje mjesto na albumu dobila je pjesma „Norris Chuck“, glazbena zezancija Aleksandra Čubrila koji je napisao tekst i Josipa Šukera koji je s Pavom koautor glazbe. Ona bi mogla stajati kao glazbeni broj u filmskoj franšizi nekog superjunaka, a s nazivom pjesme kao imenom megapopularnog majstora borilačkih vještina, mogla bi neočekivano iskakati u tražilicama. Nije to ništa novo.

Svojedobno je i „Brad Pitt” bio Severinin hit, dok je Tim McGraw pronašao mjesto i u singlu Taylor Swift. Pjesmu mi je teško smjestiti na ovaj album, ali Pava ima osobne razloge zašto ju je uvrstila i kako joj je ovo prvi album, vjerojatno ga je više gledala kao kolekciju dosadašnjih snimki nego kao neko konceptualno djelo.

Zaronivši srce prvo u zamršenost ljubavi, Pava se predstavlja kao snažna vokalistica sa songwriting darom koji se nastavlja razvijati sa svakom notom. Voljela bih što prije saznati kako će dotjerati svoj glazbeni rukopis i koliko će iskoristiti svoju ljubav prema soul glazbi, jer je zasad samo umočila prst u tom smjeru kroz singl „Budi mi dobro“. Nezahtjevni slušatelji jako će voljeti ovaj album jer se može slušati u svakom trenutku, Pavin napredak na HRTOP40 već je očigledan, ali ona ima puno veći potencijal i šteta ga je ne iskoristiti. Iako su joj ovo tek prvi koraci, čini mi se da bi Pava mogla puno toga ponuditi. O tome i pričam s njom.

Službena promocija bit će u zagrebačkom Saxu 13. listopada

Zanimljivo mi je kako u početku uopće nisi ni pokušavala pronaći izdavača.
Vjerujem da mnogi od nas čuju neke priče, povjeruju ih i drže se tog mišljenja bez obzira na to što ga osobno nisu posvjedočili. Tako je bilo i meni, imala sam uvriježenu sliku izdavača kao neku veliku silu koja uzme tvoj talent, stavi ga u kućicu po svojoj mjeri, oduzme ti pravo glasa u vezi glazbe, stila, načina odijevanja i ponašanja. Stoga je izdavanje pjesme ”Ponekad” bez izdavača bio moj način da tim imaginarnim zlobnim izdavačkim kućama kažem da sam to ja, ako me žele, da me takvu dobivaju, beskompromisno. Naravno, cijela ta groteskna predodžba izdavača otišla je s prvim osobnim iskustvom s njima i spoznaje da se ljudi isključivo mijenjaju jer to žele.

Koliko je uopće teško pronaći svoje mjesto pod suncem na hrvatskoj sceni s obzirom na to da svako toliko dolaze neka nova glazbena imena?
Ako krenem razmišljati koliko je teško, odmah ću odustati. Tržište glazbenika je veliko i raznoliko, a publike je malo. Srećom, ne razmišljam o tome na takav način, nego živim glazbu onako kako najbolje mogu, svakodnevno uronjena u nju, trudim se, radim i dižem si ljestvicu svakim novim projektom. Možda sve to i dalje neće biti dovoljno, ali se nadam da je iskrena emocija umiješana u puno rada na kraju prepoznata.

Kako je uopće počeo tvoj radni staž u glazbi? Kako je počeo tvoj glazbeni put?
Svoj radni staž dijelim na dva dijela. Onaj službeni i ovaj životni. S deset godina sam upisana u glazbenu školu na klavir. Bila sam jedno od one djece koje stvarno voli školu i učenje, a pogotovo sam voljela glazbenu školu tako da je bilo sasvim prirodno upisati i srednju glazbenu. Kroz te srednjoškolske godine krenula sam s pjevanjem u zborovima, klapama, bendovima i različitim sastavima i tako je započeo taj životni staž. Selidbom u Zagreb početkom 2020. moj je glazbeni put dobio dozu ozbiljnosti i doživio metamorfozu u kantautorski rad.

Tko su ljudi s kojima surađuješ?
Ljudi s kojima surađujem i koji stoje kao nosivi zid mojih pjesama skupina je fenomenalnih glazbenika i glazbenih inženjera. Toliko sam sretna što ih mogu nazvati svojim pratećim bendom i svojim prijateljima. Osjećam veliku potrebu da o svakom od njih napišem barem po jedan pasus, ali mislim da to nije najbolji način. Domagoj Čondrić i Lovro Knežević su naša ritam sekcija, bubanj i bas, koji imaju kemiju kakvu se ne viđa baš svaki dan. Petar Ivkić i Boris Kapetan su gitarski dvojac koji s lakoćom vlada svim meni poznatim i potrebnim glazbenim žanrovima i stilovima. Mihaela Karla Palić, naizgled djevojčica, a ispod toga jedna vrlo emotivno inteligentna osoba koja mi pomaže održati žensku energiju u bendu, izvrsna podrška, a povrh toga besprijekorna pjevačica. Krunoslav Licitar, miks i master majstor kakvog mi je velika čast imati u svom timu. Đuro Ravenšćak, naš glavni koordinator, idejni mastermind aranžmana i koautor ovog albuma.

Pjesma ”Kraj mene” tako mi ima atmosferu nekih pjesama Parnog valjka iz devedesetih!
To je i moja asocijacija na tu pjesmu. Čak je jedno duže vrijeme bila spremljena u zvukovnim zapisima na mobitelu pod nazivom Parni valjak. Po meni je to pjesma koja najviše odskače od ostatka pjesama na albumu, ne uključujući bonus track. Ima country prizvuk, zvuk koji volim slušati, ali nikad nisam mislila da će pronaći mjesto na mom prvom albumu. I tu na scenu stupa utjecaj mog benda koji je sa mnom oblikovao svaku pjesmu. Petar Ivkić, veliki zaljubljenik u country glazbu, iznio je pjesmu gitarskim dionicama kojih se ne bi posramio ni Chris Stapleton, pa tako nisam ni ja ostala ravnodušna.

Asocijacija na Elemental

”Horizont” sam morala pomnije poslušati jer mi se u jednom trenutku učinilo da ti na pjesmi gostuje Remi, ali onda sam shvatila da imate jako sličnu boju glasa u onom govornom dijelu pjesme! To je još izraženije na pjesmi ”Proljeće” gdje i Đurina rap dionica asocira na Shota. Rekla si mi nisam jedina koja ti je to iskomentirala.
Nisam brojala, ali i da jesam, izgubila bih nit koliko mi je puta to netko rekao. Drago mi je što mogu reći da nisam bila jako naslušana Remi i Elementala kada su ti komentari započeli jer sam tako sigurna da je ne imitiram, nego da se to događa spontano. Nakon nekog vremena susretanja tih komentara krenula sam proučavati njihovu glazbu i pronalaziti sličnosti i što sam više slušala, to mi je taj komentar postajao veći kompliment. A što se tiče usporedbe Đure sa Shotom, Đuro je prvotno bio reper i tu ljubav i sada njeguje. Uvijek govorim da je Đuro bolji pjevač od mene i držim se tog mišljenja, ali kad sam ga čula kako repa, pjevanje je palo u drugi plan. Tako da mi je jako drago što te asocira na jednog od najvećih imena hrvatskog repa, Shota.

Ono što mi je zanimljivo kod tebe apsolutna je vokalna dominacija – točno znaš kada i što raditi s glasom – ali i to što su ti pjesme toliki mash up utjecaja da mi je ponekad teško prepoznati odakle si crpila inspiraciju. Mislim da bi stvarno mogle jako dobro proći na radiju. Koliko si išla na to da ti pjesme budu radio friendly?
Aktivno gažiranje je sportska disciplina koja zahtjeva širenje vokalnih i interpretativnih sposobnosti, tako da mogu reći da su ove godine iskustva u toj disciplini donijele svojih plodova. Koliko god je nekad teško biti svoj kad dugo i često pjevaš tuđe pjesme, toliko je slađe sve te vještine koristiti ovisno o pjesmi i njezinim zahtjevima da postanu potpuno tvoje.
Što se tiče radijskog etera, lagala bih kada bih rekla da ne razmišljam o tome hoće li pjesma proći na radiju, ali ne zamara me to previše. Možda je ta neopterećenost eterom privilegija nas malih glazbenika u nastanku, ali trenutno mi je prioritet publika, ona koju vidim, čujem i koju mogu uživo prisvojiti.

”Budi mi dobro” ima gospel vibe. Je li to tvoje nasljeđe s duhovne scene?
Slika crnačkoga crkvenog zbora u ljubičastim haljinama s rukama u zraku koju sam viđala po filmovima mi je uvijek bila toliko draga i snažna. Budući da nisam stvaralački aktivna na duhovnoj sceni, upad zbora na samom kraju pjesme bila je moja prilika da komadić ljubavi prema gospelu unesem u svoju glazbu.

Kako je tekao proces realizacije albuma?
Napisala sam da filmsku romantičnost uzimam sa zadrškom, to se odnosilo na ljubavne romanse. Romantiku bendovskog snimanja albuma u studiju – s malo do ništa sredstava – uvijek sam osjećala bliskom. Kad smo odlučili da idemo snimati album u RSL studio u Sloveniju, jedva sam povjerovala u to. Došli smo sa spremnim aranžmanima, dobrom voljom i u tri dana snimili ostatak albuma. Od ta tri dana imam dogodovština koje mogu prepričavati godinama i drago mi je što smo cijeli proces dokumentirali u videu, tako da se uvijek možemo podsjetiti kako je to bilo na snimanju ”Prvih koraka”. Djelić sam podijelila i s publikom u obliku lyrics videa za pjesme koje nisu dobile status singla i nadam se da se preko njih može osjetiti bar malo gušta s kojim smo snimali svaku pjesmu.

Koliko su ostali glazbenici bili slobodni pri snimanju pjesama? Jesu li i oni doprinijeli autorski ili su samo odsvirali postojeće aranžmane?
Moj bend je imao ogromnu ulogu u razvijanju aranžmana. Koliko god Đuro imao ideje tih aranžmana, toliko su oni te ideje dodatno oplemenili i, najbitnije, znali dobro izvesti. Dat ću vam primjer pjesme ”Slobodan” i njene bas linije koju zasigurno ni ja ni Đuro ne bismo znali notno zapisati ili opisati riječima onako kako ju je izveo Lovro Knežević. Bitno je sa sobom riješiti da nije potrebno znati sve o svemu, neke stvari je najbolje prepustiti, jer tko bolje poznaje svoj instrument nego osoba koja ga svira, a s razlogom smo odabrali upravo njih.

Nastupni album objavljen je na CD-u

Koliko je Đuro Ravenšćak, tvoj suprug i producent, zaslužan za tvoj izraz i zvuk na albumu?
Da nema Đure ne bi bilo ni albuma. Barem ne još par godina i definitivno ne bi bio ovakav kakav je danas. Osim što je on moja najveća podrška, on uspijeva izvući iz mene emocije koje nitko drugi nije. Potiče me da isprobavam nove stilove i pronađem svoj glazbeni potpis, daje mi realnu sliku onoga što se događa kada moja samokritičnost preuzme volan, podsjeća me zašto se bavim glazbom kada se sve poljulja. Koliko je moj, toliko je ovo i njegov album.

Koliko te je iskustvo snimanja albuma u studiju promijenilo kao umjetnicu?
Snimanje albuma dalo mi je još jednu dimenziju glazbe koju dosad nisam poznavala. Proširilo mi je vidike i dopustilo da odem iza kulisa svake pjesme koju čujem u eteru. Počela sam ih drugačije slušati i doživljavati. Počela sam obraćati pozornost na slojevitost aranžmana, dubinu zvuka, izražajnost vokalne izvedbe, sitnice koje život pjesme znače.

Što te nadahnjuje u stvaranju?
Teška klavirska tipka, prazna soba, ugašen mobitel, bilježnica i olovka.

Kod tebe se u glazbi jako osjeti jedna doza vrckavosti. Jako si ekspresivna. Je li gažiranje tomu pripomoglo?

Otkad znam za sebe ljudi su mi govorili da imam ogromnu osobnost i da sve što radim i osjećam – činim jako intenzivno. Uvijek sam to smatrala manom, dok nisam shvatila da je upravo ta intenzivnost ono što privlači ljude mojim izvedbama. Igra s emocijama, ulazak u ulogu glavnog lika pjesme i dobivanje reakcije publike natrag je ono zbog čega se ja bavim glazbom i nema mi veće nagrade nego kada mi netko pokloni svoju pažnju. Redovno gažiranje tijekom godina je zasigurno pomoglo klesanju tog zanata i jedva čekam vrijeme kada će te gaže zamijeniti moji koncerti i moje pjesme.

 Menadžerski odnos prema glazbenom biznisu

Koliko je za tvoj uspjeh uz autorski važan i tvoj menadžerski odnos prema glazbenom biznisu?
Smatram da nisam proračunati glazbenik i trudim se biti što iskrenija u svom radu što ne znači da ne razmišljam o posljedicama koje nosi svaki novi korak. Jako mi je bitno da se predstavljam kao autor, izvođač i kao osoba sa širim pogledom od jedne pjesme u eteru. Ušla sam u ovaj posao sa željom da dugo u njemu ostanem i sad sam tek na početku. Iskustvo, kontakti i pokoji trenutak sreće sigurno će biti sve veći dio menadžerskog dijela posla, ali se zasad intuicija pokazala odličnim vodičem.

Bi li htjela nastupati na festivalima poput Zagrebačkog i Splitskog? Vidiš li se na estradi?
Naravno, ne zazirem od festivala niti od estrade i svega što ona nosi. Svjesna sam da ono što želim jest da moja glazba bude svima dostupna i slušana, a s time dolazi i život u javnom oku. Ono što ne vidim jest da dopustim da me estrada oblikuje u novu osobu, da promijeni moja uvjerenja, glazbene i životne standarde. Al’ već smo, poviše u tekstu, zaključili da se to događa samo ako mi to želimo, tako da nemam strah od toga.

Kako doživljavaš podjelu scene na urbanu i zabavnu?
Ne doživljavam je. Sasvim mi je svejedno tko se kojim žanrom smatra i kako se scena dijeli. Bitno mi je da je glazba kvalitetna i da ostavlja utisak dulji od nekoliko minuta koliko pjesma i traje.

U Saxu ćeš 13. listopada održati službenu koncertnu promociju albuma. Kakvi su planovi za promociju albuma Prvi koraci i u ostatku Hrvatske i BiH? Kakvi su sad tvoji planovi nakon objave albuma?
Planova imamo na pretek, ako pola ostvarimo ja ću biti i više nego zadovoljna. No, prvo na popisu su svakako promocije albuma,  dva koncerta koja zamišljam već godinama, a iščekujem otkad sam prvi put najavila da objavljujem autorsku pjesmu. Prvi koncert održat će se 13. listopada u klubu Sax u Zagrebu, a drugi koncert 20. listopada u klubu Pablo’s u Mostaru. Sve što sam ikad željela od glazbe jest da mogu nastupati sa svojim pjesmama pred publikom i to se napokon ostvaruje. Spremili smo vam koncert napucanog programa, plesnog ritma i, vjerujem, dobre atmosfere. Jako bi mi puno značilo da dođete i podijelite sa mnom taj trenutak.

Singlovi: „Ponekad“, „Budi mi dobro“, „Dopusti mi“, „Horizont“, „Slobodan“

Producent: Đuro Ravenšćak

Format: streaming, CD

Izdavač: Croatia Records