Projekt reGENERACIJA: „Zatvaranje (klupskih) prostora je transgeneracijski problem“

Projektom reGENERACIJA studentica Akademije dramske umjetnosti Veronika Milinović u fokus stavlja pitanje zatvaranja kulturnih prostora, bazirajući se na klupske prostore iz osamdesetih godina prošlog stoljeća na području Zagreba koji nikada nisu doživjeli svoju prenamjenu. Cilj projekta, koji je osmislila u suradnji s dramaturginjom Nikolinom Rafaj, je ‘oživjeti’ kultne prostore koji su i danas van funkcije.

Legendarne priče o noćnom životu u Zagrebu krajem prošlog stoljeća prenose se s koljena na koljeno.

Hoće li tako biti i s klubovima današnjice?

Što ostavljamo budućim generacijama?

Potaknute aktualnim zatvaranjem kulturnih prostora u gradu, Veronika Milinović i Nikolina Rafaj kreću u projekt reGENERACIJA, kojem je cilj ‘vratiti u život’ klubove i kina koji su ‘oduzeti’ mladima tada, ali i u bližoj prošlosti.

Relativno nedavno zatvaranje kluba Jabuka samo je jedan od primjera takve prakse. Ipak, ovaj prostor na Jabukovcu predstavlja izuzetak – tamo je prošle godine ‘niknuo’ novi klub Dva Osam. Upravo u ovom prostoru Veronika će sutra predstaviti projekt, koji je ujedno i njezin završni ispit na Akademiji.

„Dva Osam je klub koji predstavlja pozitivan primjer prenamjene kultnoga klupskog prostora Jabuke, kao i inicijativu, priču i program koji je uspješno zaživio, usprkos svim preprekama koje su nastale protekle dvije godine, već i prethodno ranjenoj kulturnoj industriji”, objašnjava Veronika.

Noćni život Zagreba od osamdesetih do danas

Ima li netko da nije čuo za Kulušić, Lapidarij i Saloon? Kultni zagrebački klubovi više ne postoje, no priče o njima prenose se generacijama. Osamdesete u Zagrebu bile su ‘zlatne godine’ kada je riječ o noćnom životu, izlascima i glazbenim događanjima, barem sudeći prema riječima onih koji su bili tamo.

Teško je usporediti današnju situaciju s tadašnjom, ne samo zbog posljednje dvije godine ‘pauze’ od izlazaka, već i društveno-političke situacije uslijed koje su brojni kulturni prostori bili prisiljeni prestati s radom i prije 2020. godine.

Ipak, studentica produkcije i dramaturginja s Akademije dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu odvažile su se na put u prošlost, sadašnjost i budućnost noćnog života Zagreba kako bi otkrile gdje je sve pošlo po krivu, a što se dobroga može izvući iz cijele situacije. Sidro, Jabuka, Kino Europa, Kinoteka i Kino Grič samo su neki od prostora koje su uvrstile u svoje istraživanje.

Koja je bila vaša motivacija da krenete u istraživanje ove teme i u sam projekt?

Veronika: Ideja za projekt nastala je krajem 2020. godine. Usprkos tome što smo se sada već ‘odmaknuli’ od tadašnjih mjera, socijalna distanca kao mjera predostrožnosti teško je pala svima, pogotovo mladim ljudima. Bili smo pogođeni posljedicama mjera, poput zatvaranja prostora i ugostiteljskih objekata koji su od krucijalne važnosti za uspostavu međusobnog dijaloga.

Zatvaranje prostora je transgeneracijski problem koji je postojao i prije donošenja epidemioloških mjera.

Kao svjedoci ‘dvostrukog zatvaranja’, uočile smo da pitanje zatvaranja prostora koji polako postaju sive mrlje grada nije problem naše generacije koja je tamo obitavala, već je problem koji ujedinjuje sve generacije.

Najavile ste održavanje izvedbenih ciklusa. Možete li nam ih već sada pobliže opisati?

Veronika: Idejno je bilo zamišljeno oživljavanje javnih prostora u neposrednoj blizini kultnih prostora s ciljem svojevrsnog ‘povanjštinjenja unutrašnjosti’. Unutar prvog ciklusa, kojeg se nadamo realizirati u skoroj budućnosti, tematizirali smo kultne klubove osamdesetih godina 20. stoljeća na području grada Zagreba koji nisu doživjeli svoju prenamjenu – Kulušić, Lapidarij i Saloon.

Budući da smo se u tom ciklusu fokusirale na klubove, odabrale smo glazbenu umjetnost kao primaran komunikacijski kanal. Zamišljeno je cjelodnevno događanje s koncertima, prostornim instalacijama, scenografskim punktom i oglasnim pločama u suradnji s kolektivom Jeboton.

Jeboton je uključen u projekt jer ga doživljavamo kao današnji pandan pokreta novog vala. Poklopilo se tako da je 2021. bilo četrdeset godina novog vala i deset godina Jeboton kolektiva.

Pojedini bendovi iz kolektiva Jeboton ‘dodijeljeni’ su određenim prostorima. Snimljeni su i promotivni materijali za koncerte Sfumata, Peglice i Komandosa te Jeboton ansambla. Materijali su pohranjeni i strpljivo čekaju izlazak.

Projekt reGENERACIJA / Marko Milohnić

Neki izvedbeni ciklusi već su se trebali održati. Što vas je spriječilo u tome?

Veronika: Nažalost, dosad nije održan niti jedan od planiranih ciklusa, pretežito iz epidemioloških i financijskih razloga. Usprkos tome, ne smatramo da su protekle dvije godine bile uzaludne, s obzirom na to da smo kroz opsežno i dugotrajno istraživanje došli do važnih i zanimljivih aktera tadašnje scene koji su nam pomogli uobličiti sam projekt.

Koje prostore projekt obuhvaća?

Veronika: U prvom ciklusu fokusirale smo se na kultne klubove Kulušić, Lapidarij i Saloon jer smo smatrale da je današnjici potrebna ta vrsta zajedništva koja je bila prisutna u to doba. Primjeri potencijalnih budućih ciklusa su Duhanski put (Zvečka, Blato i Kavkaz) i Kinodvorane (Kino Europa, Kino Grič).

Što je najzanimljivije što ste dosad saznale iz rada na projektu?

Veronika: Tijekom istraživanja smo zaista saznale sve i svašta, od samih anegdota do načina upravljanja tadašnjim prostorima. Naišle smo na veliko odobrenje i potporu prethodnih generacija kao i želju za uspostavom zajedničkog dijaloga. No, s vremenskim odmakom smo shvatile i naglasile da cilj projekta nije nostalgično prisjećanje prošlih vremena, već kreiranje sadašnjosti.

Kako bi opisale svoju mladost što se tiče izlazaka, provoda i noćnog života?

Veronika: S obzirom na to da je ta mladost i dalje u tijeku, u oporavku od prethodne dvije godine, trenutno je opisujemo i saznajemo.

Nedostaje li Zagrebu, ali i drugim gradovima, prostora u kojima bi mladi mogli slušati dobru glazbu i družiti se?

Veronika: Mislim da nije točno reći da ‘nedostaje’ prostora jer ih ima pregršt. Ono na što bi trebalo obratiti pozornost jest vrsta sadržaja i način na koji ga prostori osiguravanju i pružaju.

Kako bi trebala izgledati klupska scena u Zagrebu?

Veronika: Smatram da bi trebala biti više uključena, ali to počinje i od samih posjetitelja. Sama scena ne postoji bez publike, tako da bi se direktnim uključivanjem posjetitelja u kreiranje programa moglo doći do kvalitetnijeg sadržaja, pa onda i do kvalitetnije scene.

Što obilježava vašu generaciju kada je riječ o glazbi, koncertima i izlascima?

Veronika: Na to pitanje pokušavamo saznati odgovor. Današnji sadržaj je raznovrstan i sveobuhvatan, nije ga moguće svrstati u supkulture, poput rock ili techno glazbe. To se osjeti i u ostalim granama umjetnosti.

Iz vlastite okoline zaključujem da bismo mogli biti ‘festivalska generacija’. Već je uvriježena ljetna seoba s kontinenta na obalu i točno se vide obrisi te putanje, od Ferragosto Jama u Orahovici, preko Motovun Film Festivala (koji, usprkos tome što je filmski festival, puno pozornosti posvećuje glazbenom programu) do cijele Martinske.

U srcu grada, istaknula bih KCM, KSET koji je opstao i prisutan je u svim generacijama te novootvoreni klub Dva Osam koji pruža interdisciplinarni program po uzoru na klubove iz osamdesetih.

Projekt reGENERACIJA / Marko Milohnić

Sada ste već zašle duboko u istraživanje zagrebačke klupske prošlosti. Kako biste je usporedile s današnjim stanjem na sceni?

Veronika: Glavna razlika između tadašnjeg i današnjeg klupskog života je interdisciplinarnost sadržaja. Osamdesetih godina je bila riječ o ‘noćnome životu’, a ne samo ‘klupskome’.

U prostoru Lapidarija održavale su se razne izložbe, performansi, kao i predstave povrh samog glazbenog programa, što je danas manje prisutno. Također, važno je istaknuti da su današnji prostori u privatnome vlasništvu, pa su stoga više komercijalni, dok su tada bili u vlasništvu Grada.

Kako zajedno možemo raditi na boljoj budućnosti kulturne scene?

Veronika: Upravo tako – zajedno. Uspostavom dijaloga među mladima iz raznih područja djelovanja, podrškom starijih generacija i infrastrukturalnom potporom.

Što možemo očekivati sutra u klubu Dva Osam?

Veronika: Gledat ćemo isječke audiovizualnog podcasta u kojem će nam akteri osamdesetih približiti tadašnju scenu, a akteri današnjice (zaposlenici kluba Dva Osam) današnju scenu. Nakon razgovora, odvit će se glazbena slušaonica. Očekujte i puno dobre energije koja će nam poslužiti kao gorivo za daljnje razgovore i projekte.

Ulaz na sutrašnje događanje u klubu Dva Osam je slobodan.

Klub Dva Osam je ujedno i partner projekta, a projekt je završni ispit iz kolegija Produkcija kazališnih projekata na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu studentice treće godine preddiplomskog studija produkcije Veronike Milinović, pod mentorstvom dr.sc. Ive Hraste-Sočo, doc. art.