RETROSPEKTIVA

Retrospektiva je svaki pogled unatrag, koji prošlosti daje oblik, značenje i posljedicu. Naše retrospektive bavit će se svim onim autorima, koji su u svom stvaralaštvu ostavili građu za to troje.

ALKA VUICA – JEDNA OD DEČKI

U hrvatskoj je mitologiji svaka snažna žena najprije žena, zatim majka, a tek na kraju kraljica. Njezina je profesija posljednje po čemu će se proslaviti. No to ne znači da će joj lovorika manje mirisati. Dapače!

Šestu retrospektivu posvećujemo Alki Vuici, prvoj i zasad jedinoj autorici kojoj je Hrvatsko društvo skladatelja posvetilo zbirku notnih zapisa u nakladi posvećenoj perjanicama hrvatske popularne glazbe. Smiona i praktično-romantična pjevačica, TV voditeljica, pjesnikinja i spisateljica rođena je u Puli 1961. godine, a lovorike najčešće koristi u kuhinji. Danas živi i odbija ostariti na nekoliko adresa, između Sarajeva, Zagreba i mora, nikad ne gubeći korak s generacijama za koje polako postaje „baka rokerica.“

Alka Vuica jedna je od najsvestranijih autora na našem popisu. Karijeru je počela pišući pjesme za druge, izgradivši tako veliku i šaroliku bazu suradnika te u svoj svojoj ženstvenosti postala „jedna od dječaka.“ Kada tome pribrojimo sva televizijska gostovanja, talent i reality showove u kojima je sudjelovala, politički angažman, kandidaturu za predsjednicu države, čak i bez osvrta na sve one skandale zabilježene u žutom tisku, možemo reći da je Alka žena koja životu uvijek kaže „da.“

Kao veliki borac za autorska prava, odbija samo ponude koje se izruguju njezinoj intelektualnoj baštini. Ta je ista žena petnaestogodišnjoj meni rekla: „Sve treba vidjeti, ali ne i probati.“ (Bio je to moj prvi izvannastavni intervju.)

Urođena znatiželja, trpki smisao za humor i skromnost u ekstravaganciji čine Alku odličnom sugovornicom. Stoga ne čudi da je godinama intervjuirala druge za različite medije, od legendarnog Poleta do RTV-a Pink. Pisanje je njezina umjetnost, a više o sporednim manifestacijama te vještine u drugom poglavlju. Istaknula bih samo da se radi o umjetnici koja se jednakom silinom smije uspjesima i neuspjesima, potvrđujući tako da najbolji među nama uvijek love trenutak slave koja dolazi, a ne onaj koji je prošao. Dok mi gledamo unazad, Alka ide naprijed.

Da je predmet u kupaonici, Alka bi bila vodica za ispiranje usta. Da je pločnik, čuvale bi je okamenjene mačke. Da je dan u tjednu, bila bi četvrtak, Thursday’s Child, baš kao u Bowiejevoj pjesmi.

Da je predmet u kupaonici… Alka Vuica / Ilustracija: Hrvoje Dešić

AUTORSKI KLJUČ

Alka je prepoznatljiva po svom hrapavom, pušačkom glasu, crnoj kosi à la Kleopatra i bizarnim, najčešće životinjskim uzorcima, kojima se uvijek trudi okružiti i istaknuti. To je Alka kao javna osoba. Alka kao autor je vrlo često neprepoznatljiva. Naime, ni naši najbolji kvizaši ne bi pogodili da se iza pjesama California (Neki to vole vruće), Gdje Dunav ljubi nebo (Josipa Lisac) i Vino na usnama (Vlado Kalember) krije njezino ime.

Njezin bi se katalog mogao koristiti kao nastavni materijal na radionicama pisanja pjesama za druge, bilo iz literarnog, dramskog ili logopedskog kuta. Tko piše za druge, mora i misliti za druge.

Taj su njezin talent prvi zapazili i unovčili Karlo Metikoš i Josipa Lisac. Za Josipin peti studijski album Hoću samo tebe uzeli su čak deset Alkinih tekstova, učinivši tako anonimnu, mladu pjesnikinju najtraženijim tekstopiscem u gradu. Alka je više puta istaknula da je upravo taj fenomen da suradnike Josipe Lisac svi poštuju, pa i oni kojima se ne sviđa ono što Josipa radi, kriv za njezinu karijeru. S druge strane, Alka je kriva za neke od najvećih hitova Josipe Lisac: Danas sam luda, Gdje Dunav ljubi nebo, Rušila sam mostove od sna (napisana u suradnji s Gibonnijem) itd.

Druga značajna suradnja ona je sa Zrinkom Tutićem, odnosno Tajči. Alka je napisala tekstove i njezinim najvećim hitovima: Hajde da ludujemo, Moj mali je opasan i Smokvica. Za eurovizijskog rekordera Daniela Popovića napisala je Ma daj obuci levisice, za kontroverznog Olivera Mandića Dođe mi da vrisnem tvoje ime, a za elektro-pop bend Denis&Denis Ja sam lažljiva. No to je samo početak. Alka tih 80-ih, ali i 90-ih pisala rame uz rame velikanima poput Đorđa Novkovića i Zdenka Runjića.

Pisala je za Željka Bebeka i Mladena Grdovića, Dinu Dvornika i Olivera Dragojevića, Borisa Novkovića i Tonija Cetinskog, Gorana Karana i Nenu Belana, Vladu Kalembera i Sandija Cenova, kultni Neki to vole vruće, ali i manje poznate bendove, kao što je bio Funny Hill. Na više se pjesama pojavljuje i kao autor glazbe, ali o sebi rijetko govori kao o skladateljici.

Iako posljednjih godina često radi s Marijom Mirković, bivšom članicom sastava The Frajle, iz priloženog vidimo da je tekstove godinama uglavnom pisala za muškarce. Čak i kada su ih izvodile žene, pjesme su nastajale u suradnji s njima. Također, jasan zajednički nazivnik je ljubavna tema, koja veže dvije strane njezinog opusa. Lascivno (Dok svira radio), blesavo (Medu moj i šećeru), romantično (Ja sam zaljubljen), himničko (Sve za ljubav), baladično (Dotakni me usnama) i distopijsko (Da je sreće bilo); Alka je opisala sva lica ljubavi. Mogli bismo reći da je u svoje pjesme upisala sve muškarce svoga života, ali i one koje nikada nije srela.

S nekoliko svojih suradnika kasnije je imala i duet. Jednim takvim počinje i njezina pjevačka karijera. Radi se o pjesmi Tužna polja hrvatska koju je napravila s Danielom Popovićem 1991. godine.

Ideju i poticaj da pjeva svoje pjesme prvi joj je dao Momčilo Bajagić Bajaga. Godine 1993. izlazi njezino prvo izdanje, kazeta Alka Vu Winnetou. Iduće godine s pjesmom Laži me i istoimenim albumom postaje trofejna izvođačica i kantautorica. Uvodi harmoniku i violinu u aranžmane svojih pjesama, čime se uključuju u etno val na svjetskoj i domaćoj sceni. Zbog toga je mnogi smatraju pionirkom etno-popa u Hrvatskoj.

Po mom skromnom mišljenju, ako je Alka zaista pionirka etno-popa u nas, to je zato što je pridjev etno tek 90-ih ušao u širu upotrebu, i to da bi zamijenio degradirani folk. Isto tako etno elementi, iako zastupljeni, u njezinoj glazbi nikad nisu zasjenili moderne plesne trendove.

Alka profesionalka 90-ih uživa veliki ugled, kako u kantautorskoj, tako i u izvođačkoj branši. Tih godina objavljuje četiri vrlo uspješna albuma, a u idućih dvadeset još četiri nešto manje uspješna albuma, uključujući kompilacije. Za razliku od pjesama koje je pisala za druge, pjesme koje je pisala za sebe, u izvedbi je često obojila ironijom, pa i cinizmom. U njezin je tamni vokal upisan podrugljiv smisao za humor, pa se pitam je li joj to uvijek bila namjera. Također, na svojim studijskim albumima Alka vrlo često recitira.

Čini mi se da Alka kao pjevačica nikada nije htjela da je netko shvati ozbiljno. Naravno, ima i emotivnih iznimaka, kao što je pjesma Vrijeme za nas koju izvodi s Nenom Belanom. Alka kao pjesnikinja druga je priča.

Posljednji veliki hit Alka je imala 1999. s albumom Balkan girl na kojem su objavljene Varalica i Nek’ ti jutro miriše na mene, ali i dalje nastupa, surađuje, pojavljuje se na festivalima i televiziji. Još uvijek je sveprisutna. Premda joj pjevanje nikad nije bilo prioritet te često ističe pisanje kao svoj poziv, nije odustala od nastupanja pred publikom. Društvene mreže dale su joj novu publiku, kao i suradnja sa sinom Arianom. Prema njezinim riječima, zahvaljujući njemu, hrvatska se trap scena stvarala upravo u njezinom podrumu. U njezinom studiju nastali su hitovi Kuku$a, High 5-a i drugih.

ALKA U BROJEVIMA

Prošle godine Alka je najavila novi album. Dok čekamo to izdanje, izbrojimo što se izbrojiti da. Od prvog (Pjesma za Hrvatsku) do posljednjeg pojavljivanja Alke Vuice na nekoj od prigodnih kompilacija hrvatske zabavne glazbe (101 ljetni hit) prošlo je 30 godina. U međuvremenu su je ubacili na približno 100 mega mikseva i festivalskih CD-a. Od njezinog posljednjeg izdanja prošlo je samo šest godina.

Najplodnije razdoblje u karijeri bile su joj kantautorske 80-e i tragično-plesne 90-e. U gotovo 40 godina karijere napisala je više od 300 pjesama u desecima glazbenih stilova.

Alka Vuica bila je među prvim hrvatskim izvođačima, koji su nakon Domovinskog rata nastupili i gradili karijeru u Srbiji.

Objavila je i tri zbirke poezije: Zapisi iz Hrvatske ‘91, Anatomija jedne ljubavi, Adamovo rebro. Četvrta, Minsko polje čeka prijelom i izdavača. Ranih 2000-tih objavljena joj je i zbirka novinskih kolumni o muško-ženskim odnosima: Kritika muškog uma. Stoga nije toliko neobično da Alku, kao potencijalnu nasljednicu Žuži Jelinek ili zagrebačku Carrie Bradshaw, novinari u intervjuima češće pitaju o ljubavnom, nego o profesionalnom životu.

Ipak, njezina se novinarska karijera ne može svesti na kolumne. Pisala je za Polet, Globus, Gloriju, i Nacional. Bila je urednica i voditeljica na Novoj TV i na televiziji Pink, a prepoznatljiva je i kao sudionica TV emisija koje ugošćuju domaće zvijezde. Čini se da dosad nije dobila sudjelovanje niti u jednoj. Navodno se bavila i kazalištem, ali o tome se ne zna puno.

Zlatna žlahtina njezino je omiljeno vino. Pije se rashlađeno na 8 do 12 °C, najbolje godinu ili dvije nakon proizvodnje.

Kao kuriozitet za kraj poglavlja izdvajam izvrsni, znakoviti intervju, koji je 1987. vodila s Jurom Stublićem, a koji je za nas uskrisio Yugopapir.

ŠKRIPAVA LADICA

Alka Vuica dijeli nekoliko ladica s Mišom Kovačem, prošlim gostom ove rubrike. Kao i on, bila je čest gost festivala i izvođač domoljubnih pjesama. Samo što je ona svoje sama napisala. No za razliku od Miše, koji je karijeru gradio uz narod, Alka je karijeru gradila usko vezana za elitne estradne krugove. Čak i kada nam izgleda kao prosječna žena iz naroda, Alka to vrlo teško može biti. Nećemo ponavljati već spomenute suradnike, ali dodat ćemo još nekoliko poznatih imena s kojima se javno voli, druži i s kojima je nekoć surađivala ili će tek surađivati. To su Mrle, Bare, Tereza, Nina Badrić, Ida Prester, Halid Bešlić, Boban Rajović itd.

Ima li Alka nešto zajedničko s facama svjetske pop scene? Mogli bismo reći da itekako ima. No usporedbe nećemo temeljiti na skandalima koji prate jet set, kako lokalni, tako i svjetski. Naime, nije neobično da popularni pjevači svojim kolegama napišu hitove, koji potpuno zasjene njihove karijere. Nije neobično, ali nije ni često. Zbog uspješnica koji su proslavili drugi pjevači, Alku možemo uvrstiti u društvo Lady Gage i Pharrella Williamsa, ali velike dobrotvorke Dolly Parton. Svojim specifičnim glasom, svestranošću i autonomijom za koju se izborila u dominantno muškom svijetu ona može stati i uz božicu Cher. Ipak, realnu i čvrstu usporedbu ne možemo naći.

Ona je ljevičarka i vjernica, predsjednički kandidat Zelene liste koji nosi krzno i baka rokerica koja odbija ostarjeti. Možete je voljeti i mrziti istovremeno. Pjesnikinja u njoj još uvijek živi, sluša Billie Eilish i prijeti se snimanjem trap pjesama. Jednom od svojih novijih pjesama dala je naslutiti da bi mogla krenuti i stopama Nede Ukraden, ali se čini se predomislila. Alka može i radi što hoće.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Glazba.hr portala.